Marina Radoš: Bože, zašto ja još uvijek gledam And just like that?

Mr. Big, zlostavljač, narcis, manipulator, skonča u maniri finog muža, oplaka ga njegova udovica, zaboravi i ona i milijuni ljudi da ju je sustavno maltretirao deset godina, a scenaristi se uhvatiše najvećeg problema današnjice – nebinarnih osoba i Indijaca u New Yorku koji više nisu samo siromasi koji im čiste stubišta. Oh, really?

Epizoda po epizoda, četvrtak po četvrtak, gledam ja tu seriju i ne mogu prestati.

Dođe četvrtak i ona linija na ikoni serije se prikaže, play je spreman, stišćem ga sretna i u nadi da će nešto ipak biti bolje. I ne bude.

Osim što sve prijateljice i čitateljice tjednima gnjavim tom neriješenom situacijom s Mr. Bigom kojeg su producenti morali prikazati u pravom svjetlu i probuditi žene diljem svijeta, ni ostatak priče nije ništa bolji.

Carrie je odjednom milijunašica, a cijeli je život živjela od jedne kolumne tjedno. Miranda, koja je radila cijeli život i bila partnerica u odvjetničkoj firmi sad je odjednom studentica? WTF?

To čak ni na Balkanu nije stvarni život, ako su scenaristi htjeli poručiti gledateljicama da se u životu ipak ne dobije ono što se zaslužilo.

Dođe četvrtak, pas me jebo, čekam da završim s poslom, napravim kavu i nešto slatko, sredim ambijent oko sebe, za tu priliku upalim čak i Rituals svijeću… i stišćem play. Opet puna nade. Ova će epizoda biti bolja. I krene… I ništa.

Serija je woke smeće. Zaključim opet.

Žene u pedesetim u toj seriji daleko su manje zrele od nas u tridesetima.

Žene u pedesetim nemaju nikakvog doticaja sa ženama u pedesetim nigdje na svijetu. Žene u pedesetim imaju pedeset godina samo po godini rođenja i sijedim dlakama na glavi.

Ajmo biti realne: Carrie Bradshaw ne radi ništa. Ako nije radila ništa posljednjih 15 godina otkako smo je zadnji put vidjeli, po čemu je ona relevantna? Jesu li to scenaristi omanuli, pa u silnoj želji da se dodvore woke tiktokerima, glavni lik serije stavili u poziciju gdje je ona samo bogato udana i ništa drugo?

Budimo realne i oko Mirande. WTF? Kakva Che? Kakvo studiranje? Kakvo pušenje trave?

Jesu li to nam scenaristi, opet preokupirani woke teroristima, poručili da će sve učenje jednog dana biti uzalud i da će se u nekom momentu morati početi ispočetka? Da će tridesetogodišnjakinja koja je glas razuma u ekipi postati pedesetogodišnjakinja koja se ponaša kao da joj je 19?

Možda je serija zapravo oduvijek i bila sranje koje nema veze sa stvarnim životom žene na bilo kojem kutu planete, pa smo se sve napokon otrijeznile.

Možda su nas u pokušaju da probude osjećaje prema ugnjetavanim manjinama i transrodnosti producenti zapravo probudili teškim riječima – Ovo je uvijek bilo isto ovakvo smeće!

Tek je ponedjeljak. Naravno da ću gledati i iduću epizodu.  Emotivno sam involvirana i nadam se da će biti kao prije, iako je i prije vjerojatno bilo sranje.

Ova serija i ja smo u toksičnom odnosu, kao što su Mr. Big i Carrie bili deset godina. Svaki tjedan razočarenje i nova nada da će idući četvrtak biti bolje.