Ljudski odnosinajnovijeŽivot

VANILICA U CIRKUSU: Skoči i pojaviće se padobran

Mada, što bi rek’o narod, može biti, ali ne mora da znači.

Natasa Lajšić Grbić

Zvuči kao nešto iz teorije haosa? Možda.

A kada onda treba reći HOP? Nisam sigurna.

Čak ne znam da li uopšte treba reći hop. Zna li gusjenica da će postati divan leptir?

I da li pomisli “Hop, Hop” kad iskoči iz kukuljice i raširi krila?

Ne vjerujem. Samo iskoči.

Ali kada zaleprša krilima u Brazilu, može stvoriti oluju na drugom kraju svijeta.

Ako želimo da imamo budućnost moramo se otisnuti u nepoznato. Zamahnuti krilima.

Ali ne kao Ana Delvi.

Čuli ste sigurno za nju? Inventing Anna. Izmišljenu Anu! Prevarantica u trendu, lažna njemačka nasljednica, a zapravo, ruska emigrantkinja pravog imena Ana Sorokin.Bez prebijene pare.

Preveslala je njujorško visoko društvo. Žešće. Potrošila im lovu. I seriju je dobila. Ali i zatvorsku kaznu.

Bindžovala sam tu seriju i jela jabuke. I mislila se, o Ana, o Ana…tugo mojih dana.

Ana je samo izmišljala i pričala priče, stalno govorila Hop. A nigdje skoka. Pravog.

I sjebala samu sebe jer nije znala za našu poslovicu. Skoči, pa reci hop.

Da treba prvo da postoje djela, a ne priča u prazno. Bar jedan mali skok. Čisto da ostavi trag. Jer svima je pun klinac samo praznih priča.

A toliko je željela da bude uspješna i poznata. I uspjela je. Ali ne baš sretno.

Istina je, sada svi znaju za nju. Za njene Celine naočare, napojnice od 100 dolara i nadrkani aristokratski gard. Za fensi odjevne kombinacije sa suđenja i svileni veš u zatvorskoj ćeliji.

To je drastičan primjer kako je HOP prevaziđena riječ. Skok je važan.

Sanjanje velikih snova može biti samo polazna tačka.

Što bi rekao Sun Tzu, prepoznaj veliko dok je još malo.

Ana Delvi nikada nije htjela da bude mala. Odmah je željela da bude prevelika. I?

That’s all, što bi rekla Meril Strip.

Ali pokušala je. Skidam kapu. Svaka čast. Bila je kreativna.

“Kreativnost je kao kućni ljubimac, ako ga ne zabavite poješće vam kauč i cipele”, pročitala sam u jednoj knjizi, pogledala zabrinuto u moj ormar sa cipelama i duboko se zamislila.

Morate rizikovati da živite stvarajući. Znači, moraću skočiti.

Ali kada JebeMu?

Zašto neki ljudi nikada ne postižu uspjeh jest što im ne pada na pamet da mogu biti uspješni.

Ili predugo čekaju.

Ako predugo nišanimo, patka je već odletjela. Hm.

Znate li da čuvate tajnu? Ispričaću vam nešto. Nemojte kolutati očima i praviti grimase. Ali smijte se naglas, slobodno. Smijanje je poželjno, uvijek. Čeliči imunitet.

Jednog pretjerano sivog februarskog dana u osvitu svjetskog straha od mogućeg atomskog rata, stigao nam je novi auto.

Istu noć, ležala sam u pidžami na kauču i gledala kroz televizor.

Žmu je ušao u sobu i rekao:” Da li si za jedan noćni test drajv?”

Navukla sam preko pidžame kaput i kaubojke, stavila prvi put nove YSL tamne naočare nepravilnog debelog bijelog okvira, podigla visoko kragnu.

Ne vidjevši ništa kroz tamna stakla pridržavajući kragnu kaputa, jedva sam sišla niz stepenice, dok se  Žmu smijao u dvorištu: ”Da sam na tvom mjestu ne bih skidao te cvike ni dok spavam”.

Pa jel test drajv ili nije, MajkuMu?

Samo sam zamahnula kosom, ušla u auto i rekla “Pali grijač sjedišta!”.

Dok smo se vozili te noći gradom kroz kišu, u tom nadrealnom fensi “AnaDelvi & KeriBredšo” momentu sam odlučila da ću uskočiti u ozbiljno pisanje mojih neozbiljnih priča. Tako hladne glave, dupeta ugrijanog toplim sjedištem kroz tamne cvikere bijelih okvira izmisliću svoj novi život. Obećala sam samoj sebi, a sa mojim obećanjima sebi nikada nema zajebancije. Ali ni pomislila nisam da kažem HOP.

Savršen trenutak postoji tek kada prođe. To je bio moj savršen trenutak.

Za ciljeve budućnosti dovoljan mi je i post it papirić jer su jasni i kratki.

Sloboda je ključ sreće.

Kad imaš slobodu, imaš i vrijeme. Želim da porastem, zabavno je odrastati.

Kada smo se vratili kući, Žmu mi je smijući se otvorio vrata auta da izađem i pružio ruku da me povede uz stepenice da ne padnem tako sa sunčanim naočalama u mraku, uz riječi “Tako je iscrpljujuće biti princeza”.

Psiholozi kažu da je potpuno u redu da nekada ne znamo šta dalje i kud sa sobom. Ali jedno sigurno znam, ne želim se osjećati kao u grafitu,

UZALUD SAM STARIO KAD NISAM SNOVE OSTVARIO.

Ima tu nečega, idemo mala, život je pred nama.

THE MIND IS EVERYTHING.

WHAT YOU THINK, YOU BECOME.

Lav ju

Chic Vanilica

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije