
Nikada ti nisu rekli kako da ponovo izgradiš povjerenje
Rekli su ti kad je teško, biće bolje.
facebook.com/ Jovana Kešanski
Rekli su ti kad je teško, biće bolje.
facebook.com/ Jovana Kešanski
Ali ti nikada nisu rekli kako da tromim nogama ustaneš iz kreveta, kako da se umiješ, promeniš detetu pelenu, očistiš šargarepu, iskostiš meso, kako da plačljivim glasom ispričaš bajku pred spavanje, kako da odeš na posao i budeš koncentrisana, kako da opereš kosu, kupiš kupus na pijaci, progutaš komade hrane iz tanjira, kako da teraš dok ne dođe to bolje, jer skoro da ne dišeš, problemi su te toliko pritisli da misliš da će pluća da ti puknu, noge se prelome, oči ispadnu, krv iz srca iscuri možda baš na pijaci.
Rekli su ti ljudski je praštati.
Ali ti nikada nisu rekli kako ponovo da izgradiš poverenje.
Kako ponovo da pričaš sa nekim ko te je izneverio i da li da ikada više isto pričaš. Kako da mu otvoriš srce, kad si ga već jednom zatvorila i posle toga izlečila. Kako da nastaviš po “starom” i da li treba da nastaviš tamo gde se prekinulo. Kako se ponovi uči da veruješ nekome ko te je povredio.
Rekli su ti ko tebe kamenom, ti njega hlebom!
Ali ti nisu rekli šta da radiš kada ti ponestane brašna, kada više ne znaš iz kog dela sebe da skupiš toleranciju, popustljivost, razumevanje, opravdanje za svakoga ko te udara, rukama ili rečima. Kako i od čega više da zamesiš taj hleb.
Kako da napraviš štit za sebe od onih koji te neprekidno povređuju. Kako da ostaneš pribrana i gorda dok krvariš. Kako da letiš gore, dok te oni vuku dole, kako da ostaneš čista, dok te oni svojim prljavim rukama dodiruju i čupaju.
Rekli su ti gledaj da se dobro udaš.
Ali ti nikada nisu rekli da dobra udaja nema nikakve veze sa novcem, već oduvek i zauvek sa ljubavi. Da udaja nije proračun, nije matematika, nije moje i tvoje, i više tvoje nego moje, već naše.
Nisu ti rekli da je dobra udaja kada kraj sebe imaš dobrog čoveka, strpljivog, razumnog, vrednog, duhovitog, onog sa kim će ti biti milo da pričaš ili ćutiš, ili samo budeš, kada leptiri pomru vremenom. Koji će ti hraniti duh, a ne telo. Koji ti neće okrenuti leđa, kada ne budeš više zabavna, lepa i mila.
Zbog koga ćeš se svakim danom osećati boljom osobom, zbog kog ćeš se smejati i u sebi vikati “vredelo je”!
Nisu ti rekli šta da radiš ako si ih glupo poslušala pa se zbog koristi udala, pa sada sediš sama i sva u luksuz obomotana, a crnina ti preko duše navučena.
…
Rekli su ti toliko toga, ali ti nikada nisu otkrili suštinu. Jer nisu mogli. Niti će ikada moći.
To su velike istine koje ćeš morati da otkriješ sama, lakšim ili težim putem, brže ili sporije, sa kajanjem ili bez njega, jača il slabija.
Spremi se.
Preuzeto sa: facebook.com