FeminizamnajnovijeŽivot

Marina Radoš: Milka iz Udbine cijeli je život patila i izgubila razum. Samo zato što je bila žensko  

Prošli tjedan umrla je baka Milka iz Udbine koju smo znali iz YouTube videa na kojemu, s dvadeset kapa na glavi, objašnjava kako joj smeta sunce.

Marina Radoš

Neki su se vjerojatno smijali videu. Neki su pomislili da je Milka samo čudakinja, neki se uopće nisu obazirali.

Nakon njezine smrti odlučila sam istražiti što se dogodilo toj nesretnoj ženi, jer svaki gubitak razuma ima svoju genezu. I bila sam u pravu.

Saznala sam da je Milka bila jedna od najljepših cura u Udbini 60-tih i da je kao maloljetna djevojka, nakon što je ostala bez majke, došla raditi u pilanu kao pisarka.

Na poslu ju je maltretirao direktor, a nakon teške epizode (koju se ne usudim iznositi i prekasno je za to) Milka je prognana iz ureda i poslali su je da radi u pogon s muškarcima. Bi li se to dogodilo da je bila muško? Ne.

Milka, rodom iz sela pokraj Udbine, nije mogla putovati na posao u pilanu, pa su joj dali baraku u kojoj je boravila s muškarcima. Najgore je bilo to što je njezina soba, u koju se zaključavala u strahu, bila pored muškog zahoda. Godinama su je zlostavljali radnici pilane i nije smjela niti mogla pisnuti.

Samo zato što je bila žensko. Nezaštićeno, vazda krivo, vazda opako i vazda drugotno – žensko.

Pila joj je iščupala kosu. Nakon toga više nikad nije skinula kapu. Ubrzo je izgubila razum i postala predmet ismijavanja u pilani.

U starosti, kad je već potpuno zaboravila i kad su s njezinim razumom otišle teške uspomene na djevojaštvo u pilani, tek bi se povremeno sjetila kako je bježala dok su se muškarci tukli i sakrivala u grmlju.

Bez razuma, obitelji i kose nije imala šansu ni da se uda.

Umrla je kao siromašna starica koja nikad u životu nije osjetila zaštitu muškarca, zaštitu žene, zaštitu društva i zaštitu same sebe.

Život tog ljudskog bića, Milke, bio bi daleko sretniji da je bila muškarac. Barem utoliko što bi mogla uzvratiti udarac. Što bi mogla biti jednaka po fizičkoj snazi. Što joj ne bi trebao otac i muž da preživi život u grebenoj dolini suza.

Mrzitelji femizma uvijek govore da se pretjeruje kada se kaže da žene pate zato što su žene.

Pate. Patile su stoljećima iza nas. Patile su kada su ostale bez majke, patile su kada su bile okružene divljacima, patile su kad bi izgubile kosu i razum. Patile su zato što je muška fizička snaga, ne tako davno, postavljala pravila života i smrti.

Sve one koje se namjerno ili slučajno nisu pokorile muškoj snazi i volji, bile su zauvijek uništene. Sve one koje su bile u nemilosti te muške snage nisu imale nikakvu šansu. Sve one koje su pokušale same, nisu uspjele.

Plakala sam za Milkom. S njom nemam nikakav doticaj, ali osjećam da su moje šukunbake, šukuntetke, šukunstrine, šukunujne i sve naše šukunžene nosile isti križ.

Križ koji se zvao šuti i slušaj, njegova je zadnja jer je njegova šaka veća.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije