Milanka Blagojević: MOJ OTAC NE VIDI RATOVE U MENI

Moj otac ne vidi mir u svijetu

Vidi samo glad

Ona koja ostaje

Poslije neizgovorenih riječi

Od koje se usta suše

I stvara knedla u grlu

Moj otac bježi u smrt

Jednog kišnog dana

Sad hoda po kiši

Vode se ne boji

Mrtvi se ne odriču ničega

sve nose sa sobom

Njegove košulje poslagane u ormaru

Čekaju njegov dolazak

Noću ih obuče

Dođe u san

Mlađi

Pričamo

Ali nikad mu ne spominjem da je mrtav

Igramo se života

San je paralelna stvarnost

Moj otac živi u snu

Radnim danima

Umire samo nedjeljom

Na groblju