Ljudski odnosinajnovijePorodicaŽivot

VANILICA U CIRKUSU: Ako me ne obožavaš, onda ništa!

Da li ste ikada bili ljubomorni na rečenicu ?

Ja evo jesam.

Natasa Lajšić Grbić

“Kad ti se tlo zaljulja pod nogama, uhvati se za nebo.”

Kakva rečenica! Zašto nije moja?  Zbog nje sam kupila cijelu knjigu.

Rečenica u koju sam se zaljubila živi u knjizi Đurđice Čilić “Fafarikul”. I divna mi je.

Kada mi je A. poslala samo sliku stranice sa tim riječima, otrčala sam da kupim knjigu. Znala je da je za mene.

I samo što sam počela da je čitam, već pišem o njoj. Ne mogu da izdržim. Sviđa mi se. Tako je topla. To mi treba, takva toplina, a ne ovolika vrućina izvana.

Jer kako opisuješ svoj svijet govori o tebi više od tog opisa.

I tako sam prevazišla moju čitalačku blokadu. Ove dvije godine dok sam se držala za nebo nisam pročitala nijednu knjigu, cijelu do kraja. Kupovala sam ih i dalje istim tempom i slagala, počinjala čitati i ostavljala otvorene pored kreveta.

Nemir je bio svuda oko nas. Tla pod nogama ni na vidiku. Moje čitanje zahtijeva mir i čvrsto tlo, da misli mogu da mi se granaju, rastu i prolistaju.

Dakle, dvije godine sam se držala samo za nebo. Konačno sam doskočila na tlo. Hvatam ritam koraka. Još nisam počela da pjevušim. Trebaće mi vremena. Ali evo čitam knjige ponovo.

U međuvremenu sezona hodanja po kući u gaćama je otvorena. Kao i lakiranja noktiju u bojama žele bombona.

Subotom ujutro uvijek u pidžami gledam jutarnji program držeći u rukama veliku šolju kafe.

Ove subote uživancija u najavi. Obožavam dvorske priče, a kraljica Elizabeta II je slavila 70 godina na prestolu. Čuvena novinarka je komentarisala proslavu jubileja. Mali princ Luis se kreveljio i plazio u svečanoj loži pred ozbiljnim princezama sa velikim šeširima.

A ja bosa u spavaćici, čekam da vidim šta su obukle Kejt Mos i Naomi za vožnju crvenim busom slavljeničkim ulicama Londona. Savršeno jutro u palati. Al’ zamalo.

Žmu je prošao devet puta ispred televizora. D e v e t. Brojala sam. Povremeno se zadržavao baš ispred ekrana komentarišući teritorijalne apetite i istoriju britanske krune. U gaćama, naravno. I uglas sa novinarima u emisiji.

A ja sam se baš trudila da razaznam šta pričaju na tv i nisam rekla ni riječ. Žmu tako voli istoriju. Ja ne. Ne zanimaju me činjenice za udžbenike. Samo smiješna strana.

Usput, tako prolazeći dugim korakom i pored njegovog stola je komentarisao kako svaki dan ostavim po jedne sunčane naočare na tom stolu. I ključeve. Svaki dan nove naočare, one od prethodnog dana nikad ne sklonim, ofkors.

I tako redom jedne po jedne. Srećom, ovih dana stalno nosim nove bijele naočare, pa samo njih ostavljam. Na tom stolu, jedinom  mjestu savršenog reda u svom ovom kreativnom haosu.

Osim značajnih dijelova britanske istorije čula sam i sljedeće:

Uz ormar, imam jednu vješalicu, štender i jedan sto, sve ostalo si ti uzurpirala, ostavljas evo sada i lakove za nokte boje kredenca moje babe.

Od danas više ni vješalice nemam, pogledaj šta sada visi tamo. Sve tvoje, naravno. U osvajačkom si pohodu i napreduješ. Izgleda se samo praviš da te ne zanima kolonijalizam.

Ali ipak, sretan sam. Moglo se dogoditi da zapišavaš teritoriju k’o obične mačke.

A šta ja? Ništ’.

Učim da posmatram svoj život kao predstavu. Dok jedem žele bombone. Kupila sam veliku kutiju želea i kada sam je otvorila, jedna trećina kutije su bile bombone. Ostalo je prazan prostor. Kuda ide ovaj svijet, majku mu.

A možda je i bolje što kutija nije puna.

Disciplina mi je sranje u posljednje vrijeme. A tajming NULA. Osjećaj za vrijeme je trenutno nepoznata kategorija. Srećom, riječi me služe uvijek.

Evo baš sada sam uselila sa laptopom za njegov famozni sto, večeras mi prija to mjesto. Da ostanem za stalno? Iako mi je Žmu napravio cijelu radnu sobu. Samo još da pokačim babine goblene na zidove i kupim fensi stolicu.

Opa, sad si i sto zauzela. Gdje ću ja sada sjesti kad dođem?

Okrenem se, približim Žmu, stavim prst na usne i kažem jako tiho “PSSST…Tražim ritam u koraku, što bi reko Džoni.”

Vrijedi zapamtiti da su često mali koraci, a ne divovski skokovi, ti koji donose najtrajniju promjenu, reče kraljica Elizabeta II. I još, da obavezno gledamo u budućnost sa samopouzdanjem i entuzijazmom.

A ja se mislim Elizabeta baš ličiš na moju babu Radu, maminu mamu. Isti friz, broševi i torbice preko ruke. To je taj devedesete look, valjda.

I na kraju svega uvijek ide pitanje. Koje naravno, ja postavljam.

Voliš li me?

Tebe čovjek mora obožavati da bi živio sa tobom. Drugačije ne može da se živi u ovoj kući.

I ja sad ne znam jel to ljubavna izjava ili nešto potpuno drugo. Šta vi kažete?

U međuvremenu međuvremena…

Osjećam se kao labud. Izvana mirna, a ispod površine ubrzano plivam.

To tako dođe i prođe.

ŽIVOT JE SAMO LJUBAV.

Lav ju

Chic Vanilica

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije