LjudinajnovijeNaslovna vijestPorodicaPraktična LolaRadoznala Lola

Da li pričate sa svojom djecom, s kim se druže, ko su im uzori, idoli?

Kada sagledamo na trenutak stanje u našim školama, možemo da uočimo da iz godine u godinu imamo sve više problema, koji nam dolaze na naplatu, a gdje su sve češće uključene i druge institucije u radu s djecom, a roditelji sve više isključeni.

Autor: sc. Edina Osmić-Šadić Jelena Računica Šatara

Sve učestalija aktuelnost teme po medijima, istraživanjima, životima, seminarima, društvenim raspravama jesu odgoj nenasilnog dijeteta, kako ga odgojiti da bude savjestan i odgovoran građanin, a sve više imamo roditelja koji od svoje djece upravo prave neodgovorne, nesavjesne, neodgojene i raspuštene društvene probleme.

Šta se događa? Gdje smo pogriješili? Povod za osvrt na ovu temu izazvao je poziv prijateljice, užasnuta reakcijom nekog djeteta na dječijem igralištu nakon treninga, gdje se dijete obraća djetetu prilikom svađe, uzrasta oko 12 godina koja otprilike ovako glasi: ,,Ubit ću te i sahraniti na muslimansko groblje, neka svi misle da si musliman, a ne pravoslavac“.

Ova posljedica zvana dijete nije ni namjanje krivo, što je prilikom odrastanja slušalo roditelje koji kroz svoje svakodnevno obraćanje i komunikaciju unutar porodice svakodnevno odašilja poruke protkane mržnjom, nepoštovanjem, neuvažavanjem, nesvjesni da ono što slušaju u kući, i čemu ih uče, da isto to prenosi na druge.

Svako dijete prilikom odrastanja za uzora i nekog po kome ravna svoje svjetonazore uzima roditelje, koji očito nisu svjesni kakvu posljedicu izaziva komunikacija kakva preovladava u odnosima u porodici.

Da li pričate sa svjom djecom, da li slušate o njihovim interesovanjima, da li slušate o njihovim aktuelnostima, i šta je ono što njima okupira pažnju?

S kim se druže, ko su im uzori, idoli? Da li ih učite da su ratovi, poplave, korona i sve druge društvene neprilike uputili nas jedni na druge, podsjećajući nas da smo u nevolji svi jednaki, i da je najvažnija podjela na to da li si čovjek ili nisi, da li si u stanju pružiti pomoć drugom, ili su samo usmjeren na sebe?

Vrlo brzo smo zaboravili to.

Da li učite svoju djecu da ono u što vjeruju nije osnov i razlog da nekog ko nije kao on omalovažava, odbacuje, i izopštava kao manje vrijednog?

Šta možete da očekujete za posljedicu? Da li se nadate ispravnom i dobrom za posljedicu?

Strašne stvari nam promiču, dok roditelji sve više očekuju da njihovu djecu odgajaju nastavnici i stručni saradnici, zanemarujući svoju ulogu u životu djeteta, i ono što djeca gledaju od roditelja odosno ono s čime rastu.

Gubimo djecu, jer smo se mi izgubili u svijetu lažnog sjaja, morala, lažnih vrijednosti, glumeći vjeru, sreću, uspjeh, za posljedicu dobijamo društveno neprihvatljive pojave, pojave proizašle isključivo iz loših porodičnih odnosa, koje svoj epilog traže u društveno neprihvatljivim pojavama, a onda vrlo često tragično završavaju.

I zaista ne mogu, a da ne pomislim i zapitam se čemu ovaj roditelj djeteta može da se nada, kada je svoje dijete naučio da je biti neko drugi tragično, odvratno, ružno, za društvenu osudu?

Odgovorno trvdim ničemu dobrom.

 

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije