DogađajiLjudiLjudski odnosiMjestanajnovijePojavePorodicaŽivot

Marina Radoš: Vidim, Jennifer i Ben se odlučili razdvojiti. Što velite?

Prije nekoliko tjedana, zapravo dana, napisah nešto otprilike: „Jennifer i Ben će se razvesti.

Vjerujem već dogodine.

Marina Radoš

To što su njih dvoje holivudske zvijezde ne daje garanciju da su naročito pametni kada je riječ o ljubavi i vezama. Ostavite mobitel. Nemojte ga nazvati. Budite pametnije od J.Lo.“

Prošlo je nekoliko tjedana, zapravo dana od vjenčanja Jennifer i Bena, a u komentarima ispod mog teksta napisaše žene kako sam negativna, zla i pesimistična s predviđanjem da će se razvesti. Danas svjetski mediji pišu da su se odlučili razdvojiti jer tako jačaju svoju ljubav. Kako slatko. I kako je lako u to povjerovati!

Dakle i vi koje ste uzele mobitel pročitavši vijest o vjenčanju Jennifer Lopez i Bena Afflecka proći ćete otprilike isto. Ne moramo vjerovati svemu što piše u novinama. Možda se i nisu razdvojili tri tjedna od vjenčanja, ipak je to malo prebrutalno. Razići će se tri mjeseca nakon vjenčanja. Ili tri godine. Sasvim je svejedno.

Danas je prilika da razgovaramo o tome kako nam godine nisu garancija da smo naučile lekciju. Kroz život sam se često susretala sa ženama u četrdesetima koje su me znale sablazniti svojim stavovima oko muškaraca.

Tako sam od žena u srednjim ili kasnim četrdesetim slušala gluposti tipa: „Ma, žena mu je totalna krava. Tek sa mnom je spoznao pravu strast. Ostavit će je!“  Slušala sam i gluposti tipa: „Rekao mi je da se nikad nije ovako zaljubio. Prvi put je prevario ženu“. Slušala sam, žene moje drage, i gluposti poput: „Kaže da mu nije stalo, a redovito mi gleda storije na Instagramu!“

Istovremeno, sretala sam cure u ranim dvadesetima koje su s muškarcima znale.

Dugo me mučio strah da iskustvo ne vrijedi ništa te da je znati s muškarcima prirodni dar koje neke žene imaju, a neke nemaju. Tko ga ima u dvadesetima imat će ga i u pedesetima, a tko ga nema – taj nikada neće naučiti.

No, vjerujem da ipak nije tako.

Zašto neke žene i u četrdesetima i pedesetima sebi dozvoljavaju da ih muškarci uvijek i iznova naprave budalama?

Zato što misle da nije do njih. Zato što desetljećima ostaju u zabludi da jednostavno nemaju sreće. Zato što desetljećima ostaju u zabludi da im je to sudbina. Zato što desetljećima biraju krive ljude i ne znaju živjeti same.

Nije li lijepo, nije li junački ženski, nije li sjajno i katarzično spoznati, barem u ranim tridesetima: Bože, do mene je! Ja ih biram!

Nije li predivno spoznati: „Da, do mene je! Ja sebe ne volim dovoljno! Zato privlačim ljude koji me ne vole i ne poštuju“!

Nije li najbolje na svijetu i u životu spoznati: „Nije istina da nemam sreće u ljubavi. Ljubav nema sreće sa mnom. Ja je pogrešno definiram!“

Nije li sjajno i najsjajnije shvatiti: „Ja sam pogriješila. Dala sam previše prilika istom čovjeku.“

Nije li najnajnajnajbolje na svijetu pomisliti: „Ok, meni ne ide ovo. Bit ću u ljubavi sama sa sobom toliko da mi se u ljubavnu vezu sa samom sobom može upetljati samo netko tko će tu ljubav podići u neslućene visine?“

Nije li najbolje na svijetu pomisliti: „Ne mogu ga promijeniti. Nikad se neće promijeniti i nisam kriva što ga nisam uspjela promijeniti. Ja zaslužujem više od robe za popravak!“

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije