DogađajiKulturanajnovijeNaslovna vijestPraktična LolaRadoznala LolaZabavna LolaŽivot

LOLA na festivalima: Pikseli ne ‘vataju dušu!

Iako ste sigurno s nestrpljenjem čekali nastavak priče sa HYPE festivala u Herceg Novom, ipak smo odlučili da utiske sa druge i treće večeri skupimo u jedan tekst.

Jelena Računica Šatara

U svakom slučaju – PUSTILI SU NAS DA UĐEMO!

Drugo veče je ličilo na timeline i smjenu generacija koja se odvijala pred našim očima i na osnovu koje smo potvrdili našu davnu teoriju da se ljudi u poznijim godinama bolje zabavljaju, valjda zbog toga što kad uđu u te neke pete, šeste i sedme decenije nemaju problem s tim kako izgledaju drugima, opušteni su u svojoj koži i samo žele da se zabave. Da ne kažemo, iskoriste to malo života što im je ostalo. 🙂

Facebook/Hype

Elem, treće veče otvorila je grupa Who See, takoreć’ domaćini, a njih je uglavnom gledala „mlađarija“ koja je od riječi do riječi znala sve pjesme, a na prve taktove hita „Đe se kupaš“ kojeg čak i mi znamo, nastao je pravi mali stampedo prema bini, jer su baš svi htjeli da budu u prvim redovima.

Facebook/Hype

Nakon Who See red je došao na splitski bend TBF koga su sa nestrpljenjem iščekivali oni nešto stariji, oni koji trenutno prolaze i dobro razumiju sve „smakove svita“ i socijalne nepravde o kojima TBF pjeva, ali i koji se kroz pjesme poput „Veseljka“, „Lud sam za njom“ ili „Fantastična“ prisjeća nekih, ako ne boljih, onda sigurno mlađih dana.

Facebook/Hype

E, onda je na red došao „on“ Momčilo Bajagić Bajaga i sa svojim Instruktorima potpuno u trans bacio one s početka teksta koji se bolje zabavljaju. I dok je omladina negodovala da je „smorio“ oni nešto stariji su jednostavno uživali u vanvremenskim hitovima koje će nam Bajaga ostaviti u amanet. Divno je bilo gledati mnoštvo sijedih glava kako u glas pjevaju „Verujem, ne verujem“ ili „Kad moje uši čuju muziku na struju“ i kako đuskaju bez obzira na manjak kolagena u kostima, kao da sutra ne postoji.

I drugo veče smo iz Parka Titove vile, na počinak otišli debelo poslije ponoći, sa osmijesima na licima.

Posljednje veče je, kako to neko nepisano pravilo nalaže, bilo najiščekivanije, jer red je da se festival zatvori sa najvećim, kakav je Gibonni.

Prije njega publiku su zagrijali sjajni Silente, bend koji je, kako je reako Damir Urban „u naletu snage“ te zaslužuje sve pohvale.

Nakon Silentea na bini se pojavio Damir Urban, sa svojom četvorkom, koji je priznao kako je u malo nezavidnom položaju, jer nije lako nastupati poslije mladog benda kakav je Silente i giganta kakav je Gibonni, ali nama je Urban bio baš onakav kakvog smo ga navikli gledati – spontan, emotivan, sa glasom od kojeg se ježi svaka dlaka na tijelu, sa pjesmama koje osjetite ili ne.  Mi bismo rekli da ih je velika većina te noći osjetila.

 

I za kraj, stigao je Gibonni, čovjek sa takvom energijom zbog koje jednostavno ne možete mirovati.

Potpuno je suvišno reći da je publika sve pjesme otpjevala zajedno s njim od početka do kraja.

Potpuno je suvišno reći da je sve zvučalo besprijekorno.

Potpuno je suvišno reći da smo se svi, koji smo bili tamo, zaista osjetili kao dio velike “Gibine” porodice, a bilo nas je sa svih strana i bilo nas je puno.  Imali smo osjećaj da je Gibonni spojio sve one koji su se prethodne dvije večeri mimoilazili i smjenjivali, mlade, stare, pankere, rokere i ove nove, kako se zovu – gasere (!?). I to je to zbog čega su ti ljudi veliki. To je ono zbog čega traju i trajaće – iskrenost i ljubav prema onome što žive i prema publici.

I za kraj citiraćemo Gibonnija „Sklonite te telefone, pikseli ne ‘vataju dušu“.

Što se tiče hajpa oko HYPE bilo je opravdano i nadamo se da se vidimo i dogodine jer sve je ljepše čim je pored mora.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije