LjudinajnovijeNaslovna vijestPraktična LolaRadoznala Lola

Natalija Trivić: Naše žene su pokazale spremnost i agilnost u političkom djelovanju

Pred kraj četvorogodišnjeg mandata na čelu Ministarstva prosvjete i kulture, ministrica Natalija Trivić je, za Lola magazin, rezimirala svoj mandat, osvrnula se na sve ono što ostavlja u amanet građanima Republike Srpske, ali na prvom mjestu djeci. 

Piše: Lola Magazin

Natalija Trivić je svima poznata kao ministarka prosvjete i kulture, osoba od autoriteta, liderka i političarka.  Ali, kad bi vas pitali, ko je Natalija Trivić u jednoj rečenici, šta bi vam prvo palo na pamet? Da li bi to bilo nešto povezano sa majčinstvom, da li sa politikom ili pak sa novinarstvom sa kojim ste se bavili?

Natalija Trivić je jednostavna osoba, majka i vječiti optimista.

Ko je Natalija Trivić, na prvom mjestu?

Prvenstveno sam majka dva velika sina, i zapravo to je ono što mi daje energiju i motiviše da u drugim segmentima života (posla, tekućih problema) nikada ne posustajem i idem samo naprijed.

Za vrijeme vašeg mandata urađeno je puno toga kad je unapređenje školstva, možete li nam reći od svega što je urađeno za prethodne četiri godine, na šta ste najviše ponosni, a šta biste voljeli da ste uradili, a što niste stigli ili mogli iz objektivnih razloga?

Najviše sam ponosna na to što sam insistirala na tome da se obnavljaju područne škole, a ne samo gradske želeći da napravim adekvatne uslove za učenje djeci na selu. Uspjela sam u tome što sam poslodavce podstakla da zapošljavamo naše maturante nakon završetka srednje škole, kroz program dualnog obrazovanje. Povećali smo plate prosvjetnim radnicima i zaposlenima u kulturi 6 puta u tri godine, uložili u njihova usavršavanja, nagradili talentovane učenike, osnovali Filharmoniju, Centar za audio-vizuelne umjetnosti, otvorili prve državne baletske škole, po prvi put proveli otkup likovnih djela kako bi pokazali našim umjetnicima da znače, povećali budžet za kulturu sa 650 hiljada KM na 3 miliona, izgradili vrtiće, nove škole… S druge strane, učinila bih i više da nas, gotovo dvije godine, nije usporila pandemija korona virusa.

Spomenuli ste obnavljanje područnih škola, možete li nam reći, koliko je objekata obnovljeno, sanirano ili unaprijeđeno i u kakvom su generalno stanju škole u Republici Srpskoj?  Na kakvu emociju naiđete kada se sretnete sa svim tim ljudima koji su čekali tu obnovu?

Područne škole su, do mog dolaska na čelo Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, bile skrajnute, sa obrazloženjem da se ne isplati u njih ulagati jer broje „malo đaka“. Takvo obrazloženje nisam mogla da prihvatim jer smatram da nije važno koliko djece ima u školi, važno je da imaju kvalitetne i jednake uslove za učenje kao i njihovi vršnjaci u gradovima. Posebno me je motivisalo to što su djeca u manjim sredinama toliko skromna i zahvalna da sam odlučila da ne stajem u namjeri da svake godine obezbijedimo više sredstava i za ostale školske ustanove.

U mom manadatu uložili smo 36 miliona KM za rekonstrukcije i adaptacije objekata škola, a uz to smo i digitalizovali sve osnovne škole i uveli internet u 96% svih škola, pa i područnih. Moramo razvijati uslove i načine rada u školama, bez diskriminacije i podjele na gradske i seoske.

Jedna od tema kojom ste se bavili jeste i dualno obrazovanje i stipendiranje, ali smo svjedoci da se učenici sve rjeđe opredjeljuju za deficitarna zanimanja. Zašto je to tako i šta se konkretno može uraditi da se taj trend zaustavi?

Moje je mišljenje da mi ne možemo, ali i ne treba da insistiramo da djeca moraju upisati smjerove koji su deficitarna zanimanja. Učenici neka upisuju šta žele. Mi smo ponudili podsticaj onim učenicima koji su birali slična zanimanja, da izaberu među njima ono koje je deficitarno i da na taj način ostvare mjesečnu stipendiju od 100 KM i besplatan prevoz ukoliko se radi o učenicima koji putuju. Uspjeli smo u tome jer od 100% predviđenog broja mjesta za školovanje deficitarnih zanimanja, imali smo popunjenost 80%.

Jedna od sjajnih stvari koje će sigurno obilježiti vaš mandat jeste i osnivanje Filmskog centra, na koji način, konkretno, će centar pomoći u razvoju filmske industrije koja je kod nas, budimo realni, još uvijek u povoju?

Filmska industrija godinama nije zaživjela u Republici Srpskoj iz razloga što ta djelatnost zahtjeva velika finansijska ulaganja. Nekada je budžet za sufinansiranje filmske djelatnosti iznosio toliko malo da se nije realno mogao očekivati nikakav iskorak. Tek prošle godine Vlada Republike Srpske je prihvatila prijedlog da se osnuje Centar za audio-vizuelne djelatnosti, uslijedilo je donošenje zakona koji je definisao i budžetsko finansiranje filmova produkcijskih kuća, ali i malih preduzetnika. Na godišnjem nivou budžet za sufinansiranje produkcije filmova sada iznosi oko 2 miliona KM. Dodatno, omogućavamo  i podsticaje investitorima u ovoj djelatnosti da ulažući sredstva u produkciju filmova u Republici Srpskoj, ostvarujući benefit povrata 30% sredstava od ukupno uloženih na našoj teritoriji. To je prilika, da nam pored domaćih produkcijskih kuća dolaze i strane i razvijaju filmsku industriju. Tek sada pravi smisao dobijaju i akademije umjetnosti u Banjaluci i Trebinju koje već više od 20 godina školuju umjetnički kadar za ovu djelatnost.

U toku je predizborna kampanja, kakav je ove godine odnos muškarac i žena na izbornim listama i da li se stvari konačno kreću u pozitivnijem smjeru? I kako vi vidite ovogodišnju kampanju iz ugla žene koja je na vrhu partije koja, čini nam se, ima najviše žena na listi?

Ono što je činjenica jeste da se sve više žena pojavljuje na izbornim listama, pa tako je i ove godine. Ovogodišnja kampanja Ujedinjene Srpske, čija sam potpredsjednica i kandidat na listi za Narodnu skupštinu Republike Srpske, dosta je sadržajna, ozbiljna, sa konkretnim programima koji se odnose najviše na život kojim žive naši građani. Mislim da je došlo vrijeme da se sve političke stranke okrenu građanima, rješavanju društvenih problema i jednostavno životnim potrebama jer vrijeme u kojem živimo je zaista teško i izazovno. Mislim da u tome mnogo mogu žene učiniti jer po prirodi imaju više empatije prema ljudima, porodici, mladima, zdravstvenoj brizi, a veoma su agilne u politikama razvoja ekonomije, a što je i prioritet razvoja Republike Srpske. Lista Ujedinjene Srpske ima dosta žena, što i ne čudi, jer su i do sada naše žene pokazale spremnost i agilnost u političkom djelovanju.

Kao javna ličnost i osoba koja se nalazi na vrlo odgovornoj poziciji podložni ste kritikama javnosti, što je negdje sastavni dio vašeg posla.  Kako se nosite sa kritikama, posebno onim neosnovanim i da li sa godinama postaje lakše?

Politički život sa sobom nosi i breme kritika nekih građana čija mišljenja se razlikuju od vašeg. Ali i to je u redu, ne moramo isto da mislimo. Važno je da jedni druge čujemo i da procijenimo koliko su zahtjevi ili kritike u datom momentu realni ili ne. Meni je najvažnije da većina građana prihvata i podržava odluke i aktivnosti u poslu kojim se bavim, a naravno da će uvijek biti pojedinaca koji se neće slagati, i nerijetko će neargumentovano iznositi svoje mišljenje. Ali dobro, sve je to sastavni dio političkog života.

I dalje je aktuelna priča o „istakela“ lapsusu. Kako gledate na te greške? Posebno sa funkcije koju obavljate.

Pa, kao i svaki drugi čovjek koji griješi, i ja sam izgovorila lapsus, koji su pojedinci ismijali na društvenim mrežama jer je to jedini kanal, a možda i pogodnost, da iznose svoje stavove. Žalosnija je spoznaja da je osoba (znam i ko je), koja je i plasirala taj lapsus, tražila emisije u kojima sam gostovala na internetu, te joj nije bilo teško da ih iscrpno pregledava, čak i one od prije par godina, ne bi li našla moju grešku i ismijala je u javnosti. Posebno u vrijeme izbora, kada mnogi žele da diskredituju političke protivnike. Ako je to sva moja greška u mom cjelokupnom radu koju su našli, onda sam „grešna“ pa kako god da bilo i kako god ko shvatio. Ne obazirem se mnogo na to. O meni neka sude djela.

Postoje li izazovi i prepreke u politici sa kojima se žene češće susreću nego muškarci, da ne kažemo „da li je ženama u politici teže nego muškarcima“?  I jesu li žene ženama u politici drugarice ili vučice?

Lično mislim da je na prostoru na kojem mi živimo uvijek ženama na neki način teže u profesionalnom smislu, posebno kada počinju u određenoj djelatnosti, preduzeću. Ali to, mene lično, pa čak i neke druge žene za koje znam, a bave se politikom, mnogo ne opterećuje jer su na kraju jedino važni rezultati rada koje ostvarite. Oni su mjerilo mijenjanja mišljenja, poštovanja i divljenja. A žene ženama? Ima i drugarica, i vučica… zavisi samo od osoba koje se razlikuju u jednom: da li mogu prevazići svoje nedostatke i prednosti uključiti u timski rad ili ne. One koje to prevaziđu postaju sjajni partneri i podrška jedna drugoj, a one koje ne, uvijek ostaju na začelju.

Šta je vaša sigurna luka? Čemu se okrećete kada naiđete na te prepreke? 

Moja sigurna luka je definitivno porodica. Suprug Predrag i sinovi Filip i Pavle su moj kosmos u kojem se osjećam najljepše i najbolje. Životne, ali i neke druge prepreke zajednički prevazilazimo, uvjereni da postoji rješenje za sve. Tako se na kraju i pokaže.

S obzirom da je biti ministarka prosvjete i kulture posao koji nema početak, a ni kraj, stižete li se baviti stvarima koje vas opuštaju, nekim hobijima? Šta vam najviše nedostaje otkako ste preuzeli mandat?

Ja sam veoma društvena osoba i volim da budem okružena prijateljima. Oni me opuštaju i sa njima razgovarama o potpuno drugim temama i na taj način se relaksiram. Takođe, volim da šetam, a posebno zbog toga što radim posao koji zahtijeva dosta sjedenja (da li u kancelariji ili u automobilu), a po prirodi uopšte nisam statična osoba. Naprotiv, energična sam i volim da se krećem. Fitnes je uvijek moj izbor, ali sve češće kod kuće vježbam uz internet tutorijale jer ne stižem više odlaziti u fitnes centre. Ali i to je rješenje, zar ne?

 

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije