Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Nekada ti treba još koji korak, a ti bi da odustaneš

Još jedno ustajanje, pogled kroz prozor, još jedan let kroz široke bulevare ulica koje te nose.

Milanka Blagojevic

Treba ti još koji dan, godina, atomi snage, borbe, tereta na plećima. Treba ti još zrno mudrosti da shvatiš privilegiju toga da možeš, da ti pripada mogućnost borbe. Zapinješ o kamenje na ulici, nekada su to stijene.

Ponekad je potrebno da skineš sve sa sebe, golim rukama guraš prepreke i ostavljaš lokve znoja. Nekada je to samo pomjeranje jednim prstom.

Ponekad se spotakneš a da to i ne primijetiš. To su usputni mali padovi, kao one modrice iz djetinjstva, nisi ni svjesna da su dio tebe. Poslije njih osjećaš da si jača, bolja, a ne znaš zapravo ni šta ti je dalo snagu.

Upadaš u rupe na starom asfaltu, teško se snalaziš u mraku, ali ipak nađeš izlaz. Streseš prašinu i nastaviš dalje. Zalupiš vratima, ućutkaš strahove, pružiš korak od sedam milja. Pomiluješ lice pred ogledalom, maziš se sama po ramenu, ponosna. Pred drugima se umanjuješ, ponovo to radiš.

A znaš vrlo dobro koliko je snage bilo potrebno. Sva ta spoticanja, padovi i ustajanja. Gledaš se u ogledalo, ponosna si. Sve te knedle u grlu pune soli od nakupljenih suza. Ključne kosti nagrizene od toliko soli jačaju i drže klecava koljena. Svi ti ljudi koji vide samo dio tvojih koraka, šta oni zapravo znaju o svim tim borbama.

Opet u letu hvataš njihove poglede, riječi. A to je, zapravo, samo zreo, rasuti maslačak, vazdušaste lopte koje se kao sjemenke rasipaju okolo i od kojih nastaje samo korov. Ti se zbog toga saginješ, umanjuješ, to te uplaši…

To su samo usputni, mali padovi. Prave borbe su one ostale u tebi. Dovoljno jaka da nastaviš, dovoljno slaba da ponekad predahneš.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije