IVA PARAĐANIN: PODCAST TAMPON ZONA JE SIGURNO MJESTO ZA ŽENE

Trenutno radi kao urednica kulture u BURO247 redakciji i vodi autorski podkast Tampon zona,  koji je posvećen temama osnaživanja žena i razbijanja stigme.

Završila je Filozofski fakultet u Beogradu, smjer povijest umjetnosti, nakon čega je nastavila  usavršavanje u okviru master studija komunikologije na Fakultetu za medije i komunikacije.

Kratko nakon završetka studija, svoj interes  usmjerava  ka novinarstvu radeći na televiziji B92 kao novinarka i voditeljica. Od 2016. počinje njeno zanimanje  za ženska prava i borbu za rodnu ravnopravnost putem medija.

Autorica je brojnih tekstova i dokumentarnih filmova na ovu temu, od kojih je film “Neželjene ćerke Crne Gore” u produkciji VICE ostao najzapaženiji i bio prikazan na nekoliko festivala u regionu.

Iva se zalaže  se za promoviranje ispravne medijske slike žene i prevenciju nasilja nad ženama putem adekvatnog izvještavanja  o njemu. Dobitnica je  BEFEM nagrade za feministički medijski doprinos i članica je  grupe Novinarke protiv nasilja.

1. Nedavno ste pokrenuli svoj podcast Tampon zona  koji je jedan od prvih u regionu koji će obrađivati feminističke teme, koliko su te teme životno važno i koliko je važan diskurs o ovim temama za utjecaj na javno mnijenje o osviještenosti o ravnopravnosti?

Mislim da su ove teme presudne za kvalitet života u jednom društvu i jednu moralnu harmoniju. Žene se toliko dugo tretiraju kao manje vredna bića i građanke čiji se glas ne čuje i čija se moć ne koristi. S obzirom da o ovim temama nemamo često prilike da čujemo bilo šta u okviru obrazovnih ustanova, mediji vrlo često preuzimaju glavnu edukativnu ulogu i utiču na kreiranje stavova kod javnog mnjenja.

Baš kao što neki obrasci mogu da budu vrlo štetni kada je izveštavanje i plasiranja sadržaja u pitanju, neki mogu biti revolucionarni i nositi potencijal da zaista menjaju društvo.

Kao što površnošću, senzacionalizmom, seksizmom možemo kao kreatori sadržaja svesno uticati na nazadovanje društva, koristeći se analitičkim pristupom, razbijanjem stereotipa i pozivanjem relevantnih govornika i govornica možemo biti pokretači pozitivnih promena. Mislim da bi trebalo što više da koristimo ove potencijale i da se bar mikro koracima krećemo da društvu u kom ćemo svi biti jednaki i uživati ista prava i istu dozu slobode.

            Ženska revolucija

2. Mnogi događaji su se dogodili posljednjih mjeseci koji su pokrenuli žensku revoluciju i probudili nas u uspavanosti pod patrijarhatom, kakvo je vaše mišljenje o ovim događajima?

Mislim da se ti događaji dešavaju već nekoliko godina. Po meni, sve je počelo jednim geografski malim, ali glasnim i istorijskim progovaranjem protiv uznemiravanja Marije Lukić u Brusu.

Jedna obična žena iz male sredine pokazala je da ne želi da trpi i time pokrenula čitavu lavinu progovaranja na različite vrste nepravdi koje su usledile. Glumice su progovorile o seksualnom nasilju Miroslava Aleksića, pa onda hrabre Petničarke, pa studentkinje Arhitektonskog univerziteta, polaznice konjičkog kluba, heštegovi su se nizali i brojali hiljade i hiljade svedočanstava žena čiji bes se dugo kuva.

Protesti su rezultat svog nagomilanog nezadovoljstva sistemom koji nas ne štiti i vrlo često eksplicitno radi protiv nas. Ovo jeste jedna vrsta buđenja i nadam se da će što više nas probuditi i izaći na ulice.

3. Kakve su prve reakcije na vaš podcast i na vaše teme, hoćete goste birati po vlastitoj intuiciji ili ćete slušati savjete sa strane?

Reakcije su divne i ohrabrujuće. Podkast je postojao i pre dve godine, ali ga sada radim u sopstvenom režimu uz podršku nekih dragih ljudi i saradnika. Sada ga radim baš onako kako ja želim i mislim da samo takav slobodan i svoj može dostići pun potencijal.

Sagovornice najčešće biram vrlo sebično – jednostavno pričam sa ženama sa kojima želim da pričam i na teme koje me lično zanimaju, a znam da su često stigmatizovano. Naravno, veliki deo same zajednice oko podkasta pripada devojkama koje ga prate, tako da usput pažljivo osluškujem šta je to što bi želele da čuju, ipak je Tampon zona NAŠE sigurno mesto.

U suštini, gledam da to bude balans između poznatih žena koje će odgovarati na pitanja na koja do sada nisu imale priliku da pričaju, ili pak žene čija imena možda ne znamo ali čija su iskustva i ekspertize od velikog značaja za teme koje nas suštinski zanimaju.

Pod hitno mijenjati sliku žene u medijima

4. Što se, prema vašom mišljenju mora promijeniti u medijskoj kulturi koja njeguje mizoginiju?

Lepo si rekla u pitanju, negovanje mizoginije, to je baš to. Moramo da prestanemo da zalivamo taj toksični cvet svakodnevnom upotrebom seksizma, otvorenog i prekrivenog, kao i upotrebom mehanizma diskreditovanja žena zarad klikova.

Ljudi preuzimaju štetne obrasce viđene u medijima i zato je na njima ogvormna količina odgovornosti. Mediji postaju sve brži i hiperprodukcija je uzela primat, ali mamljenje klikova stavljanjem žena u zakorele patrijarhalne kalupe nas neće nigde dobro odvesti.

Žene moramo posmatrati kao ono što jesu – bića sposobna za bilo koju profesionalnu poziciju koja imaju svoja interesovanja, želje i mesto u društvu, a ne kao pasivne objekte, subjekte zabavnih strana i priliku za jeftini klik.

5. Možete li navesti neke pozitivne akcije i primjere u medijima na koje bi trebali obratiti pozornost?

Postoji sjajna incijativa organizacije BEFEM pod nazivom Biro jednakost, gde je urađena baza sagovornica na različite teme koja je na raspolaganju svim medijima. Znamo da se za komentarisanje mahom zovu isti stručnjaci muškog pola, te je ova baza zaista skup značajnih stručnjakinja na jednom mestu.

Primećujem porast portala na društvenim mrežama koji preuzimaju ulogu medija, pa su tu Kritički, Feminizam iz teretane, Mogu da neću i drugi na koje treba obratiti pažnju, a koji predstavljaju važne medijske punktove za informisanje kod mladih ljudi.

6. Kakva je slika žene u medijima danas, što vama najviše smeta i na koji način kroz vaš podcast ćete utjecati da se ta slika promijeni?

Ja ću se truditi da onima koji slušaju pružim celovite priče, ispričane bez cenzure i svrstavanja u pogrešan narativ. Ne znam koliko stvari mogu da promenim sa dva mikrofona ali mi je najvažnije da naučimo da čujemo jedna Drugu.