Deset pravila za srećan život. Pa još deset za uspješan život. Pa još deset za dug život.
Postoji ta jedna plejada izraza koja se rabi kad bilo nemaš, bilo ne znaš šta pametno reći.
U djetinjstvu mi se to dešavalo.
Nekad u doba srednje je naprasno prestalo.
Kada izađeš kroz ta vrata, ne dopusti nikome da te odgaja – ti si već odgojena.
Tako je lako, zar ne?
Staviti čovjeka u odgovarajuću kutiju. Etiketirati ga i prije no progovori. Obilježiti ga stereotipima i prije no mu dozvoliš da riječima i djelima pokaže da je, prije svega, čovjek.
Prije no pisac (u ženskom rodu) kaže što je htio (htjela) reći, recite vi meni: “Koliko ste puta čuli da je čovjek društveno odgovoran?” Bolje bi bilo da sam pitala: “Da li ste ikada čuli da je kakav vama znan ljudski sisar baš onako društveno odgovoran?”
Desi se tako čovjeku da u momentima egzistencijalne krize krene da preispituje stepen sreće u svom životu.
Ubjedljivo najbolja stvar u vezi sa internetom jeste što svako ima pravo da kaže šta hoće.
Ubjedljivo najgora stvar u vezi sa internetom jeste što svako ima pravo da kaže šta hoće.
Sva velika otkrića nastaju u kafani. Ko kaže da Njutn nije bio pod šankom, a ne pod jabukom kada je spoznao djelovanje sile koja nas privlači, razvlači i odvlači? Istoričari? Društvena je to nauka, a društvo je, baš kao i…
Po scenariju je trebalo i ja da odem na konju sa Gavrićem, ali ja sam voleo da ostavim Kursulu tamo na Ceru. To je nekako lepše, jer sam voleo tog Kursulu, tu ulogu, tu ličnost. Lepo napisana ličnost, lepo postavljena. I…
