Ljubavi mog života, ako negdje postojiš, nemoj se uplašiti kada me ugledaš. Da, to ću biti ja.
Imam i ja svoga belog konja. Ali na dva točka. Sa korpom na volanu. I malim retrovizorom. I zvoncem na leptire. Bez princa. Mislim, tu je i princ, ali on svuda ide kolima, to je već druga bajka.
Stojim pred vratima svoje buduće škole i čitam spisak primljenih učenika. Tražim svoje ime, ali umjesto njega, oči mi ne dozvoljavaju da se spustim dalje od jednog muškog imena. Nije to neko posebno ime, čak mi ni ne zvuči poznato, ali izgleda da postoji neki razlog zašto se ne mogu pomaći dalje od njega.
Sonja je uživala u bioskopu kao što bi svaka provincijalka kad se dočepa velikog grada na jedan dan. Malo neobično joj se učinilo da u sred Beograda, u poznatom bioskopu, na predstavi od 18h ima tako malo ljudi, nekih dvoje-troje, razbacani po ogromnoj sali Doma sindikata.
Njena priča
Čula sam ovu priču od Žene kojoj se divim; kao osobi i kao profesionalcu čiji je poziv da pomaže onima koje život nije mazio. Kada je bila mlada, želela je da putuje i “vidi svet”.
Juče sam imala čudan dan. Jutro je osvanulo vruće, sa onom poznatom, teškom sarajevskom sparinom prije kiše koja izaziva ružan osjećaj umora i bezvoljnosti.
Bila jednom jedna lepa devojka. Bila lepa ko ti, samo je malko šantala na jednu nogu pa niko nije teo da je uzme. Ondak je došo jedan momak izdaleka i dao joj prsten. I ondak je ona bila srećna, znaš kako!
Imam ogromnu želju da ljudima pričam o tebi, jer si moja svakodnevica, moje otvaranje očiju u rane jutarnje sate, moja zadnja svjesna misao dok mozak uranja u san.
Da, debela sam. Jesam. Odavno već. Obožavam kolače, torte, kekse, čokolade, bombone…
Davno sam se prestala ogledati u ogledalo. Ne sviđa mi se što vidim. Nimalo. Ali sam sigurna. Samo ovako sam sigurna. Samo ovako me više neće povrijediti. Nikad više.
U današnje vrijeme toliko smo se posvetili djeci i njihovom odgoju, onim ,,pravim” vaspitnim metodama, nagrađivanju, razvijanju vještina i uočavanju talenata kod djece predškolske dobi, da sam se nedavno, nakon što neko vrijeme radim kao psiholog u jednoj osnovnoj školi, zapitala da li pretjerujemo?
