Dvoje mladih leže na krevetu i zaljubljeno se gledaju. Osjeti se atmosfera topline i romantike i čini se da će provesti noć zajedno. No. njega uhvati ugriz sumnje i naglo se probudi i ustane iz kreveta.

Asli ide za njim i pita ga što nije u redu. Mehmet zaključi da njihova prva noć nije ispravna i sumnjičavo je gleda. Nije mu jasno zašto je ona tako opuštena, smirena i kako tako može uživati u tom trenutku. Upita je da li je ona ikada bila nasamo sa muškarcem, na što Asli odgovori da jest jer nije odrasla u 16. stoljeću pod pratnjom guverante.

Mehmet joj protrese ramena i kaže joj da nije na to mislio. Ona je, naravno svjesna kakav je kontekst i značaj imao njegov upit te mu odgovorila da je upravo to pitanje, o intimnim partnerima, ubilo mnoge žene. Dodala je da je to privatna stvar i da nitko nema pravo pitati osobe s koliko ljudi su imali seksualne odnose.

Muškarce to nitko ne pita, a ako se pohvale, bit će glorificirani kao veliki zavodnici. Frajeri. Seksualna moć određuje svaku ostalu. Izaziva divljenje i strahopoštovanje. Ovaj dijalog je važan jer je Asli uočila mizoginiju i zauzela se za svoje pravo na privatnost.

Patrijarhat umotan u celofan romantike

U turskim serijama, koje imaju  isključivo patrijarhalni izričaj, na ovo pitanje žene sramežljivo spuste glavu. Priznaju da nisu imale seksualno iskustvo. U turskim serijama gledamo iznošenje krvave plahte i navijanje svjetine. Navikli smo da žene trpe udarce i strepe od oca, muža i brata.

Navikli smo na bijesne svekrve, miješanja porodica u brak i veze. Patrijarhat širi svoje hobotnice, a mi, jedući kokice, upijamo kao spužve sva ta nepisana pravila. Glavna junakinja mora biti sramežljiva, krhka, romantična. Ona mora biti spašena.

Glavni junak mora biti mačistički orijentiran uspješan poslovni čovjek kojemu žene ljube stope po kojima kroči. On mora biti seoski starješina koji kreira društveni poredak. Tu i tamo postoji neka fatalna žena, koja je seksualno promiskuitetna. Turske serije završavaju tragično jer smo naučeni da ljubav mora biti toliko otrovna i destruktivna da na koncu, ubija. Umire se od ljubavi.

Romantizacija nasilja

Koliko prostora ostaje za kritiku ovakvog sadržaja? Koliko propitujemo položaj žena i muškaraca u serijama i filmovima? Koliko smo svjesni da svi ti patrijarhalni obrasci ulaze u našu podsvijest i kreiraju naše verzije ljubavnih odnosa?

Normalizira se nasilje, prihvaćaju se običaji bez uplitanja i zauzimanja za vlastita prava. To je tako. Važno je da on i ona na kraju završe zajedno.

Glavna junakinja će oprostiti prijevare, ucjene, ljubomorne ispade i prisilnu kontrolu svog „princa.“ Jer je on jedina njena šansa za opstanak u okrutnom svijetu. Ona ima priliku nastaviti lozu rađanjem muških nasljednika. Važno je da uočimo ove primjese i da kritički promatramo medijske i televizijske sadržaje koje gledamo mi, naši roditelji i naša djeca.

Smatram da nije rješenje bojkot nekog sadržaja nego kritičko stajalište i rasprava o promjenama. Učenje iz loših primjera. Učenje što je normalan, zdrav odnos a što  destruktivna ovisnost o nekoj osobi. Svaki se sadržaj može gledati iz feminističke perspektive, tj. mogu mu se postaviti pitanja bitna za slobodu žena: npr. koliko su u serijama uvažene žene?

Koliko su slobodne u svom djelovanju? Vrednuje ih se po majčinstvu ili po nečem drugome? Što serije očekuju od muškaraca i žena koji ih gledaju? Zasada od turskih serija dobivamo isključivo promociju patrijarhata i podložnu ulogu žena.

S Jovanom smo razgovarali o njenom web programu „Dozvola“, ženskim ranama i stidu, stigmatizaciji žena, značenju riječi kurva, trigerima i zabranama te kako konačno prevladati sve prepreke koje ženi stoje na putu da bude slobodna.

Ženske rane i stid

Vi ste kreatorka vrlo zanimljivog, intrigantnog programa o mračnoj ženstvenosti? Što vas je najviše inspiriralo da osmislite ovaj program i koju svrhu može imati ovaj program u kontekstu ženskog osnaživanja?

Inspirisala su me moja svedočenja. Mojih drugarica, okoline, klijentkinja. Žene koje kriju svoju lepotu i autentičnost od drugih iz straha, kojima je ‘izvini’ svaka druga reč, koje se zgrče kad ih više očiju posmatra umesto da uživaju u tome da su viđene.

One koje ne dozvoljavaju svojoj seksualnoj i autentičnoj ekspresiji da postoji iz straha da će biti prognane, kažnjene, odbačene. Inspirisale su me drevne ženske rane, strahovi koji su nam uktani u kosti još kad su nas spaljivali kao veštice i kamenovali kao grešnice.

Rane koje i dalje krvare, koje su nam naše pretkinje ostavljale u amanet i mi ćemo ih ostavljati našim potomcima ako ne rešimo da prekinemo niz. U kontekstu ženskog osnaživanja – najveći bunt, najveći feminizam, najveći revolt u današnje vreme je biti svoja i celovita.

Revolucionaran program „Dozvola“

3. Možete li detaljnije opisati program i ključne dijelove? Koliko program traje? Kolikovremena imate da se individualno posvetite da nekoj klijentici odgovorite na pitanja?

Program se zove ‘Dozvola’. Tako sam ga nazvala jer se bavimo konceptom dozvole – šta nam je dozvoljeno a šta oduzeto, koje dozvole same sebi oduzimamo, a koje čekamo da nam daju. Da li imamo dozvolu da budemo seksualne? Kinky? Spiritualne? Mračne? Besne? Tužne? Loše devojčice?

Dozvolu da zauzmemo prostor?Ili uvek moramo biti na umanjene, cenzurisane, ukalupljene. Rekla bih da je ključni deo programa ta dozvola sebi, za sve što nas je do sad sputavalo da se ostvarimo u našoj autentičnoj i celovitoj prirodi. Još jedan od ključnih delova programa je -ljubav.

Ovaj rad nećemo obavljati kroz bes i ogročenost, već kroz prihvatanje, nežnost, ljubav prema sebi i nežno, ali odlučno koračanje van zone komfora. Program traje šest nedelja, i sastoji se od online radionica, pisanih i glasovnih lekcija, pitanja za rad sa senkom, praksi koje menjaju stvari, malih ali bitnih izazova i naše zajedničke grupe na telegramu.

Spoj praksi, teorije i međusobne, sestrinske podrške – to je ono što čini ovaj program. Segmenti su podeljeni na ‘samopouzdanje ‘ i ‘seksualnost’. Neobilazni deo programa je o telu -jer bitno je da nam ovo znanje ne ostane samo u glavi već ‘sedne’ u telo. Bitno mi je da naglasim da program nije zamena za psihoterapiju i terapijski rad na traumama -više je… tajni sastojak.

Patrijarhat protiv ženske prirode

4. Na instagramu ste u svojim objavama istaknuli kako je patrijarhat stavio brojne okove na žensku osobnost i slobodu djelovanja njenog seksualnog izražavanja? Na koje načine vaš program pomaže u oslobađanju od ovih okova?

Patrijarhat je stavio okove na sve žensko, u to računam i seksualnost, i slobodu izražavanja i samu našu prirodu. Našu prirodu koja je mistična, magična, nekad destruktivna a nekad životodavna – kao i sama Majka Priroda .

Seksualno izražavanje ne znači promiskuitet. Znači prihvatanje sebe u tolikoj meri da sram i okovi više ne postoje.Trenutak gde toliko prihvatamo svoju seksualnost, ženstvenost, svoju prirodu, svoje kinkove, fetiše, svoje telo, svoje želje, svoje porive – u toj meri da patrijarhat više u našem telu i u našem ličnom univerzumu ne može da se održi, uvene – jer nema plodno tlo.

Uvjerenja koja koče

5. Koliko žene same sebe koče? Koliko same sebi stavljamo uvjerenja da nešto nije dobro iako nam je to nešto novo nepoznata teritorija?

Kad se dete rodi ono je tabula rasa. Sva uverenja koja ima sada, kao odrasla osoba, su umetnuta u naše podsvesno. Posađena. Žene ne koče same sebe po difoltu, ni žene ni bilo ko. Koče nas ta uverenja koja nisu sama iznikla u našoj svesti i podsvesti, već je neko posadio seme. Iako izgleda kao da same sebi stavljamo uverenja, zapravo nam ih društvo stavlja – a mi ih prihvatamo iz straha da ne budemo odbačene ili osuđene.

I onda je posledica da same sebe kočimo. Dobra stvar je što možemo da promenimo to, ako odlučimo. Na kraju, mi smo odgovorni za to kako naš život izgleda, i imamo moć da to promenimo, zar ne?

Nepoznata teritorija i novo je za mene u ovom kontekstu izlazak iz zone komfora, i iz zone poznatog. A iza druge strane izlaska iz zone komfora je ekspanzija i rast. Pitanje je jedino -koliko smo spremni na taj korak?

6. Koja, su, prema Vašem mišljenju, uvjerenja koja najviše štete ženama?

Najgore uverenje koje žena može da ima je da je mala, nebitna i nevidiljiva. Onda, da će je osuditi kad se prikaže. Da ona nije ništa posebno. Samim tim poručuje životu da joj ni ne šalje posebne stvari, i da ne zaslužuje veće.

Uverenja vezana za seksualnost i njeno potiskivanje su više strahovi nego uverenja. Strah odosude, strah od toga da će nas prozvati kurvama, vešticama, kučkama – i svim ostalim epitetimakoje pridodaju ženama koje su otvorene, drže do sebe, koje prihvataju svaki svoj deo, koje sene umanjuju i ne cenzurišu.

Takođe jedno od uverenja koje je pogubno za žene – da će ako bude seksualna biti grešna. To je posledica ogromne stigmatizacije seksualnosti za koju su zaslužni patrijarhat i religija. Stvar je mnogo kompleksnija nego što može da se objasni putem ovog intervjua. Ono što ja učim svoje klijentkinje je da je njihova autentičnost dar od Boga ovom svetu i da kažnjavaju svet ako je kriju. Učim ih i da je bitno da njihova seksualnost bude otvorena i da cveta, da smo mi ogledalo Majke Prirode u svakom smislu. Da su vredne i voljene čak iako nisu dobre devojčice. Da smeju da osete ceo spektar ženskog postojanja u ovom svetu. Da sudovoljne i savršene takve kakve jesu… To ruši umetnuta uverenja.

Trigeri i zabrane

7. Vaš program razbija tabue, međutim mnogim ženama on je triger jer su uvjerene da je to nešto loše? Zašto su muškarci slobodniji u izražavanju svojih želja u seksualnomodnosu, dok brojne žene zapravo nisu ni svjesne što žele a što ne?

Možda nisu svesne jer nisu sebi nikad dozvolile da idu na to mesto. I muškarci se bore sa osećajem srama i potiskivanja seksualnosti, samo je kod njih stvar u tomeda moraju da održe jednu sliku stabilnog muškarca, stoika, a ne nekog koji ‘filozofira’ i ‘izmišlja’ -pa i u svojoj seksualnosti.

Samo dokaz da patrijarhat ne utiče samo na žene, već na sve koji se nalaze u ovom sistemu.

Uglavnom, jeste veliki triger – vidim po tome što me je otpratilo više od 150 ljudi kada samobjavila program i malo promenila narativ – iako sam i pre govorila o ovim temama.To je jer te žene sebi ne daju dozvolu – da budu seksualne, slobodne i svoje – i onda kad svedoče drugoj ženi koja to radi – to izazove ogroman triger. Ne osete da je to loše, koliko da jezabranjeno i nedozvoljeno. Zato sam i rešila da program nazovem ‘Dozvola’, da osveste da imjeste dozvoljeno sve što im je do sad bilo zabranjeno, i od okoline i od njih samih.

Što je to kurva?

8. Seksualni promiskuitet žena je nažalost označen velikim ljubičastim slovima kao stigma krivice pa se često kaže da su žene krive jer su muškarci nasilni prema njima, što znači kurva u društvu, a koja je interpretacija vašeg značenja?

Seksualni promiskuitet, seksualna sloboda, seksualna ekspresija kod žena – te stvari nemaju nikakve veze sa muškim nasiljem, odnosno nisu uzročno – posledične i ne smemo da posmatramo da jesu.

Muško nasilje ima veze sa nasilnikom, sa tim kad nešto sveto kao što je seksualnost vide kao zaprljano i kao napad na njih same i na sistem, patrijarhat. To je duboko ranjeni masculine, toliko ranjen da je opasan. Naše društvo ima duboke rane po pitanju seksualnosti, i sve je otišlo naopačke (trigger warning) prvim dolascima kontrolisanih, abrahamskih religija. Baš odatle potiče i priča o Mariji Magdaleni, Isusovoj sledbenici koja je pored toga što je bila prostitutka kanonizovana – odnosno proglašena sveticom.

Priča o njoj je inspirisala predanja o tri rane Marije Magdalene, rane koja svaka žena nosi. Rana kurve, veštice i kučke. Kurvama su prozvane sve žene koje su slobodne u svojoj seksualnosti, vešticama one koje su svesne svojih darova i svoje magije, a kučkama žene koje ne daju na sebe.

Zato je u mom kontekstu kurva žena utelovljena i oslobođena u svojoj seksualnosti, i ne može mi predstavljati uvredu, kao ni druga dva epiteta – predstavljaju mi potvrdu da nešto dobro radim. Čim je društvo moralo da smisli nazive za nas, nazive kojima je cilj da nas potisnu, ponize i umanje – znači da nešto dobro radimo. Nešto autentično i van nametnutih, neprirodnih pravila.

9. Tvrdite kako je ravnoteža ključ između tamne ženstvenosti ali i osjećaja nježnosti, što biste savjetovali ženama kako otkriti balans u sebi i vlastitoj ženskoj energiji?

Femina – ženski princip u nama, se sastoji od dark i light feminine, odnosno tamne i svetle strane. Priroda žene je kompleksna, i ja volim da nas poredim sa Majkom Prirodom – sa njenom lepotom, sočnošću, sirovošću… Ona je, metaforički rečeno, utelovila i taman i svetao princip. Mnogo spiritualnih žena, i ljudi generalno, se bavi i prihvata kod sebe samo svetli princip.

A ne znaju da što je svetlost jača, to je senka veća. I jedno bez drugog ne postoji. Karl Jung je rekao ,,Svako nosi senku i što je ona manje prisutna u svesnom životu pojedinca, to je mračnija i intenzivnija’’.

Zato je bitno da postoji baš ta ravnoteža koju si spomenula, i ravnoteža između svih naših principa i naše prirode – to je ono što nas čini celovitom ženom.I tako se podstiče balans. Kad ne bežimo od mračnih, tamnih i potisnutih delova naše senke,već ih prigrlimo i osvetlimo.

Tako smo istinski žene – i nežne, i grube, i one koje spašavaju i koje su spasene, i svetice i kurve, i ponizne i ponosne…Da bismo zaista mogle da to utelovimo – potrebna je hrabrost da se zagledamo u našu senku, svest da smo vredne i kad smo nesavršene, i ogromna količina ljubavi prema soptstvu – ili bar spremnost da je osetimo. Zato postoji program ‘Dozvola’ i zato ja radim ovo što radim.

10. Što biste poručili ženama?

O da! Iako ja pričam o ženskoj slobodi – ne znači da podstičem promiskuitet i rušim identitet porodice. Iako ja pričam protiv patrijarhata, ne znači da sam protiv muškaraca. Iako pričam o feminizmu, ne stavljam žene u položaj žrtve. Iako koristim reči ‘kurva, kučka i veštica’, ne teram žene da to postanu. Iako pričam o tamnoj strani femine i senci, ne znači da ne živim svetlost.

Moja priča je priča o oslobođenju, poniznosti pred Bogom koji me je stvorio ovakvu sa razlogom, priča o večnom plamenu koji gori u meni i koji će spaliti do temelja sve što potiskuje prirodu i što stavlja okove. Najčistija, iskonska namera koju nosim već ko zna koliko života, protkana ljubavlju i istinom.

Lako je biti pogrešno shvaćena kad se ove teme pokrenu – i zato zovem svakog ko je pročitao ove reči da ih shvati prvenstveno srcem, a tek posle umom. I onda će moja namera biti kristalno jasna, i prepoznata na nivoima duše, sestrinskog, neopipljivog, iskonskog.

Više o programu možete vidjeti na Jovaninom Instagramu profilu

instagram.com

Surogat majčinstvo znači doslovno upotrijebiti žensko tijelo kao inkubator u koje će biti posađene tuđe jajne stanice i sperma. I za devet mjeseci netko će držati to dijete, sretan.

Da, ti roditelji su sretni, ali su izgradili ispunjenje i ostvarili svoj san na tuđim suzama. U svom znanstvenom radu Feministička razumevanja surogat materinstva Jelena Riznić naglašava da surogat materinstvo i politički problem u kontekstu jačanja desničarskih snaga u Evropi i svetu koje ukidaju i/ili ograničavaju već izborena ženska prava, poput prava na abortus, a koje se također pozivaju na slične vrijednosti koje zagovaraju feministkinje koje se zalažu za legalizaciju surogat materinstva, poput prava na biološko roditeljstvo ili prava embriona.

Njena maternica- moje vlasništvo

Pa da pojasnim, možete li zamisliti niz siromašnih djevojaka iz Latinske Amerike, Azije ili Afrike, možda iz Istočne Europe, ako roditelji možda ne žele riskirati, nedaj Bože, tamnu kožu djeteta?

Možete li zamisliti njihov život bez perspektive i budućnosti? Neke od njih je odgojila cesta, a seksualno nasilje kao i drugi oblici zlostavljanja bili su kao nekome pozdravi za dobro jutro i laku noć.

Kopanje kanti za smeće, spavanje u vlažnim prostorijama, rizik od trgovine ljudima. Mnoge od tih djevojčica su roba na okrutnom tržištu kapitala. Prostitucija, silovanje, iskorištavanje do krajnjih granica. No to nije dovoljno jer roba mora biti maksimalno iskorištena.

Pa zašto ne iskoristiti maternicu od djevojke i njen trbuh? Ako je fertilna, može rađati djecu. Platiti ćemo joj, napraviti ugovor, a ako ga ne ispoštuje, ucijeniti ćemo je, prijetiti joj. Možemo je ubiti jer koga briga za tamo neku uličarku. Jer ne znamo imena žena koja su rodila tu djecu. One su nebitne, kao prašina koja se nakupila u skupocjenom stanu.

Fertilne i sterilne

Neke žene su toliko opsjednute idejom materinstva da će probati sve alternative. Tu je i pritisak supruga, njegove obitelji a ako je ona u patrijarhalnoj sredini bit će zauvijek obilježena kao ona sa sterilnim jalovim i odumrlim organima.

Jer poslije tridesete, u njoj je ionako sve mrtvo?

Ta žena ništa ne vrijedi ako se nije ostvarila kao u mitovima a i medijima tepaju, nije ostvarila u onoj najljepšoj ulozi- ulozi majke. Pitanja, osude.

Ove bolne situacije najbolje oslikava i nova serija The Surrogacy u kojoj mlada žena indijskog podrijetla postaja surogat majka u raljama imućne obitelji. Najveći problem je što se i ova priča romantizirala i prikazala u obliku nesretne obitelji između siromašne djevojke i oca te djece koje je rodila.

Nema ništa romantično niti lijepo u surogat majčinstvu. Postoje samo rizici od navezanosti za dijete koje su žrtve ove eksploatacije stekle za svoju novorođenu djecu, strah, traume, krivica i prisila da zaborave da su rodile tu djecu i prodale svoje tijelo.

Možemo se samo nadati da su hladne kao kamen i da će to nekako probaviti. Fertilna je pomogla sterilnoj da se rodi dijete. Da se drži do običaja, da bude djece. Ako je sin, još više će se slaviti.

Patrijarhat nije briga tko je rodio dijete

Samo da rodi, da ga drži u stomaku i da izađe iz nje. Nije bitno kako, na koji način sve za plodnost i dokaz da moćni muškarac uz potporu svoga patrijarhata još uvijek upravlja reprodukcijom. Još uvijek je on, taj koji kreira život i smišlja nove načine.

Ako ima novac, platit će djevojci da rodi dijete. Žena mu je jalova a on nesretan. Logično da je pronašao kreativan način da dobije dijete. Još može i seksualno iskoristiti djevojku što je dodatni bonus u cijeloj ovoj priči

Grebemo li ispod površine? Jesmo li svjesni koliko se glorificira ta ista Kim, Kanye, Ronaldo, ta sva elita, njima se sve oprašta? Koliko analiziramo tu problematiku?

Nameću li ovakve osobe nove komplekse u vezi naših reproduktivnih mogućnosti? Pored svih filtera sada promoviraju i surogat kao instant rješenje?

Jesmo li toliko daleko otišli da i mi pod njihovim utjecajem iskoristimo nekoga da nam ostvari rješenje: Sreća unesreći je da surogat majčinstvo nije legalno u Bosni i Hercegovini i regiji. Bogate to nije spriječilo, hoće li i nas i kada ćemo konačno prestati kupovati i prodavati ženska tijela ko komade mesa na pijaci’

Neke od njih to toleriraju jer smo naučene i povjerovale smo u patrijarhalni credo “tko se tuče taj se voli“ Međutim, znakovi nasilja počinju puno ranije.

Svaki put kada ne odobrava tvoju kratku suknju i kada te natjera da ti njega pitaš je li tvoja odjeća dovoljno prikladna, on već ima kontrolu. Svaki put kada mu ide na živce tvoja brbljava prijateljica i kada te zamoli da smanjiš druženje s njom, on pobjeđuje. Ide i dalje, ne može podnijeti tvoje roditelje, svađa se s njima, govori da su staromodni, primitivni, ali ih on trpi jer tebe voli.

On, je, naravno svjestan, da si ti drugačija od svojih roditelja. Stoga ti preporučuje da se udaljiš od njih. Tebi ne trebaju prijatelji, roditelji, društvo jer ti imaš njega, svog voljenog zaštitnika i heroja koji će uvijek biti uz tebe, koji će uzeti sve tvoje demone i zašiti ih na leđa, poput tetovaže kao simbol koja tebe i njega veže zauvijek.

Udovoljavaš mu da bude sretan

Počet će i prigovori, zahtjevi pod izlikom da možeš bolje. Ti ćeš se truditi, činiti sve da on bude zadovoljan i sretan. To je tvoja životna misija jer si ti obična djevojka koja je imala sreće da takav frajer izabere tebe, tako malenu, običnu,nedovoljno dobru. Zvuči poznato.

Odvojio te je i od posla, jer on kao pravi alfa mužjak može ti priuštiti stan, auto,odmore. Samo što on upravlja kreditnim karticama i što njega moraš pitati svaki put pare za uloške, dezodorans, šampon, novu odjeću. Postaje naporno.

Prvi udarci

Izađete na večeru i ti obučeš tu lijepu crnu haljinu. Drugi muškarac te gleda i smješka ti se. On se naljuti i odveze te kući. Dere se na tebe „Kurvo jedna, kako se usuđuješ tako flertovati, tako provocirati“ .Odjednom ti se zacrni pred očima od siline njegova udarca. Tako onesviještenu, udara te u stomak, a ti se nalaziš na prijelazu između dva svijeta.

U polusvjesnom stanju na pamet ti padaju pitanja je li to onaj isti muškarac  koji te zaprosio na Mljetu, koji je unajmio klapu da pjeva njenu najdražu pjesmu, koji je bio tako pažljiv i nježan. „U čemu sam pogriješila, što sam krivo napravila, jesam li ja kriva?“

Budiš se u krevetu, dočeka te doručak, njegove isprike i poljupci, faza kao iz medenog mjeseca. Ti mu povjeruješ, jer se sjetiš zavjeta u dobru i zlu. Ova faza kratko traje, a onda se opet pojavi mrak, napadi, vrijeđanja, omalovažavanja.

On donosi presudu o tvojoj vrijednosti. Nakon što te uvjerio kako si ništa, kažnjava te udarcima, zaključava te u sobu, kontrolira te.

Svjestan je on, veoma dobro, da nemaš kamo. Već prije te odvojio od prijatelja, roditelja, zna da nemaš prebijene pare, tretira te kao životinju.

Buđenje i borba za goli život

Ali ima nada, postoje sos linije, zovi, traži premještaj u sigurnu kuću, idi na policiju. Istina, možda stanu na njegovu stranu. Svi dobro znamo da su institucije na njegovoj strani. Ali vrijedi se boriti za izgubljenu slobodu.

A za tebe, draga ženo kad te odvaja od prijatelja, susjeda, roditelja, stani i otiđi, dok nije prekasno. Psihičko zlostavljanje i otupljenost vodi do stanja kada se ne možeš suprotstaviti. Prebolno je.

Zato je potrebno osvijestiti se, slušati svoj stomak i boriti se za svoj život. Ti nisi njegova mučenica koja će klečati pred njim. Ti si veoma vrijedna osoba koja ne zaslužuje osvanuti na stranicama crne kronike kao nova žrtva femicida.

Ova blogerica brani izbore žena koje se ne žele udavati i imati djecu, te otvoreno piše o odnosu žene, prirode i kapitalizma te objašnjava značenje istinske ženske slobode.

Otvoreno piše kako je patrijarhalni sustav spreman da brani nasilnike i silovatelje  dok istovremeno  nestaje ženske solidarnosti za ostale zanimljive i edukativne sadržaje toplo preporučujem da zapratite  njen blog i zavirite u priče žena  u borbi protiv retradicionalnih stavova  društva.

Položaj žene na Balkanu

Kako ste bili inspirirani da počnete blog na Instagramu? Što vas je najviše motiviralo da objavljujete kvalitetne tekstove o feminizmu i položaju žena na Balkanu i svijetu?

Inspirisala me je radoznalost u vezi sa tim na koji način će ljudi sa ovih prostora reagovati na konkretne argumente radikalnog feminizma i, još važnije, na opovrgavanje nekih od najučestalijih anti-feminističkih argumenata, koji dolaze od strane konzervativnih desničara i liberala.

Domaće feminističke stranice se, uglavnom, bave prenošenjem vesti i statistikom femicida i silovanja, što jeste veoma važno, međutim, retko gde se mogu pročitati ili saslušati odgovori na, recimo, teorije zavere o jevrejima, koje se tiču porekla feminističkog pokreta ili na mit da je ovaj pokret sam po sebi anti-prirodan, odnosno da se u biti „protivi ženskoj biologiji“.

Smatram da našim feminističkim profilima nedostaju ovakvi elementi, te sam donela odluku da popunim prazninu i, ujedno, izložim i elaboriram argumente za stavove koje imam kao radikalna feministkinja.

Divne li riječi : „nerotkinja“

Imate vrlo upečatljivo ime na Instagramu Srpska nerotkinja koje udara u samu srž patrijarhata, kako ste ga osmislili? Koliko vas osobno iritira mjerilo vrijednosti žene po tome je li postala majka ili ne? Koliko je to štete donijelo ženskim emocijama?

Iza mog imena stoji interesantna pričica, jer je istina da nisam sasvim sama došla do ideje da se tako zovem, već se dogodilo to da sam besciljno listala komentare ispod neke feminističke objave na Instagramu i slučajno naišla na komentar jednog gospodina, koji je napisao nešto poput: „Klasična propaganda srpskih nerotkinja“, i tu sam pomislila: „Divne li srpske reči! Kako se toga nisam ranije setila?

“ Odmah sam odlučila da će mi se profil tako domišljato, moćno i kreativno zvati. Dosta sam razmišljala o nekom originalnom imenu za profil i ovim putem želim da se zahvalim pomenutom gospodinu što sam ga pronašla. Merilo vrednosti žene po tome da li je majka ili ne me u velikoj meri iritira iz više razloga, a glavni je taj što ostavljanje potomstva nije jedina stvar koju uključuje definicija vrednosti, koja glasi: „Najopštije verovanje o tome da li je i koliko nešto valjano, poželjno i korisno.“

Postoje hiljade i hiljade stvari koje ne podrazumevaju stvaranje porodice, a korisne su i poželjne. Na kraju krajeva, sve i da to nije tačno, zašto se na muškarce ne vrši jednak pritisak?

Jeste da je ženina uloga u reprodukciji veća i značajnija, ali to ne menja činjenicu da se ona ne može odigrati bez učešća oba pola. Ovakva očekivanja ne samo da potencijalno oštećuju žene fizički (ukoliko se, usled pritiska društva, odluče za to), s obzirom na notornu medicinsku i biološku činjenicu da trudnoća i porođaj nanose enormnu štetu organizmu, već udara na ženu kao čoveka u evolutivnom smislu. Pojasniću.

Čovek, kao najinteligentnija životinjska vrsta, ima određene potrebe, koje se razlikuju od potreba drugih životinja. Njihov prikaz se može videti u Maslovljevoj hijerarhiji potreba ljudskih bića, gde je reprodukcija smeštena u 1. nivo (bazični), dok se stvari kao što su finansijska obezbeđenost, prijateljstvo, samopouzdanje, intelektualna dostignuća, kreativnost i slično – nalaze u nekim višim nivoima piramide.

Dakle, kada govorimo ženama da je ostavljanje potomstva jedino što je važno u njihovim životima, mi ih svodimo na nivo životinja (svih onih koje nisu čovek), sprečavajući ih da se u potpunosti ostvare kao ljudsko biće tako što će ispunjavati potrebe svojstvene sebi kao biološkoj vrsti… dok se drugom polu ispunjenje svih pomenutih potreba dozvoljava. To je okrutan, zverski čin. Oblik nasilja.

Dvostruki standardi

S druge strane pitanje majčinstva je glavni predmet i za stakleni stop sprečava žene da napreduju u poslu, dobivaju otkaze, što mislite o tim dvostrukim standardima?

Čini mi se da postoje dva razloga za to. Pored patrijarhalno-mizoginih stavova kojima odiše društvo i koji poručuju ženama da deca treba da budu njihov prioritet, postoji i nešto što se zove lični interes.

U ovom slučaju, on je u suprotnosti sa tim da olakša ženama put ka tome da se ostvare kao majke, jer „nijednom poslodavcu nije u interesu da zaposli radnika koji će odsustvovati“. Drugi razlog bi mogao biti taj što unutar patrijarhalnog sistema nema mesta za žene u radnoj snazi (javnoj sferi). Plaćeno porodiljsko odsustvo bi samo dodatno privuklo žene karijernom putu i radu van kuće, a to je u suprotnosti sa „njenom ulogom“.

Patrijarhat ima mnogo zla u sebi, ipak možete li izdvojiti najgoru i jednu stvar, koja je, prema vašem mišljenju moguća da se brzo ukloni?

Najgora stvar, tačnije, oblik nasilja koji patrijarhat (muškarci) vrši nad ženama jeste ekonomsko nasilje.

Tokom proteklih vekova ono je bilo zapečaćeno zakonima. Surovo brisanje individualnosti žena i primoravanje svake od njih na isti način života, iz kojeg se ne može pobeći, uprkos međusobnim drastičnim prirodnim razlikama u temperamentu, ličnosti potrebama (a usuđuju se da kažu da su feministički ideali anti-prirodni)…

Traćenje intelektualnog potencijala i sposobnosti čitave polovine čovečanstva. Apsolutna dehumanizacija i svođenje na nivo nižeg bića, ne-čoveka, čak i nežive, bezdušne stvari poput lutke za priplod…

Sve pod eufemizmom „rodne uloge“. Što se tiče nekih stvari koje se mogu brzo ukloniti, rekla bih da se to odnosi na uvođenje određenih zakonskih regulativa, kao što su dekriminalizacija abortusa, kriminalizacija prostitucije ili pornografije i slično.

Istorija i biologija kao izvori argumentacije

Što vas najviše inspirira za teme na objavama, koje knjige i koju feminističku literaturu najviše čitate, postoji li pravac u feminizmu s kojim se možete najviše poistovjetiti?

Za pisanje o određenim temama me inspiriše isto ono što me je inspirisalo da otvorim profil. Želim da se ljudi, posebno žene, upoznaju sa racionalnim obrazloženjima arhetipa radikalnog feminizma, kojem se ja priklanjam.

Svoje argumente često potkrepljujem sociološkim istraživanjima i naučnom literaturom iz oblasti istorije i biologije. Većina ljudi biva iznenađena kada im saopštim da ne čitam feminističku literaturu.

Trenutno su mi poznati samo pojedini delovi knjiga kao što su „Drugi pol“ ili „Mistika ženstvenosti“. Želela bih da ih pročitam u celosti u budućnosti kada mi fakultetske obaveze budu to dozvoljavale. Osim oblasti feminizma, društvene nauke me generalno ne zanimaju mnogo. Ja sam prirodnjak.

Boginja zamenjena bogom

Što mislite o religijama, koliko su interpretacije različitih religija utjecale na položaj žene?

Kada je reč o poreklu religije, oformljene su naučne teorije i saznanja evolucionih biologa i psihologa, koje objašnjavaju na koji način je došlo do stvaranja podloge u ljudskom umu za religiozne ideje, odnosno koja bi bila darvinistička prednost (korisnost za opstanak) onoga iz čega je, kao nuspojava, proistekla religija.

Religija nije dobar aspekt života, naročito u 21. veku, jer sama po sebi predstavlja apsurd i nešto iracionalno, natprirodno, nedokazano. U knjizi „Dok je Bog bio žena“, koju je napisala Merlin Stoun, govori se o matricentralnoj organizaciji društva i ženskom božanstvu koje je bilo obožavano.

Kasnije, kada je čovek otkrio poljoprivredu i kada je fenomen „zavist na materici (eng. womb envy)“ stupio na snagu, organizacija društva postaje patrijarhalna, muškarci uspostavljaju kontrolu nad ženskim telima i životima, a Boginja je zamenjena Bogom, muškim tvorcem sveg života.

Sada žena više nije ta koja stvara život, nego muški bog. Religije koje poznajemo hiljadama godina su ništa više do produkt patrijarhalnog sistema, pri čemu odišu jezivom količinom mizoginije, koja se ogleda u ekonomskom nasilju (u nekim religijama i fizičkom, seksualnom) i svemu što ono podrazumeva, kulturi silovanja i socijalnoj hijerarhiji polova.

Biti religiozan za ženu znači biti što poslušniji muškom autoritetu i što svedeniji na inkubator.

Negativan uticaj religije na ženski život se ogleda u svim njegovim sferama, počev od psihičkog zdravlja, usled ubijanja dostojanstva, integriteta i nezavisnosti, sve do fizičkog, zbog pokornog trpljenja mogućeg maltretiranja i silovanja u braku, budući da je, na primer, u hrišćanstvu i islamu žena dužna da zadovolji svog muža u tom smislu. To je deo njene poslušnosti njemu.

Na jednoj objavi ste govorili o balansiranju ženskog karaktera između Lilith i Eve, možete li to pobliže objasniti?

Zapravo, nisam bila ja ta koja je govorila o pomenutom balansu, već žena po imenu Dušica Lečić Toševski, čiji sam citat okačila i prokomentarisala. Napisala sam da se ne slažem sa tim da su karakteri/ličnosti Eve i Lilit suprotne, jer nema osnove po kojoj bismo zaključili da je Eva submisivna, naprotiv.

Evina odluka da posluša sopstvenu intuiciju i ubere zabranjeno voće sa Drveta dobra i zla je moćan momenat. To je trenutak neposlušnosti samom Bogu, prkošenje Njegovom naređenju; dok je pokornost kojom je, potom, morala da služi muža predstavljala Božju kaznu, a ne njenu stvarnu prirodu.

Religijska doktrina ovim putem šalje lažnu poruku ženama – da je njihova sloboda (autonomija, nezavisnost, nepokornost) uzrok sve propasti.

Borba protiv hejtera argumentacijom

Budući da imate vrlo kvalitetne tekstove, namjeravate li možda objaviti knjigu?

Za sada ne. Ukoliko budem objavljivala bilo kakvu knjigu u toku svog života, to će biti moja autobiografija, te će se, verovatno, u okviru nje naći feministički sadržaj. No, nije isključeno ni da ću promeniti mišljenje. Ovo je jedna od onih stvari u vezi sa kojom ne mogu biti sasvim sigurna.

Primate li poruke i hejt komentare i kako reagirate na njih?

Naravno da ih dobijam. Štaviše, ponekad se zapitam: „Ako ja, kao profil sa malim brojem pratilaca, dobijam ovakve poruke, kakve li tek bljuvotine primaju veće feminističke stranice?“ Reagujem na njih u zavisnosti od tipa komentara/poruke.

Ukoliko osoba ne iznese nikakav argument koji bi opovrgao moju tvrdnju, već samo vređa i piše besmislice, tada obrišem i, ukoliko je uporna, blokiram. S druge strane, ako neko pokuša da zaista pokaže zašto misli da nisam u pravu, upuštam se u debatu.

Što biste poručili čitateljstvu portala?

Pre svega, želim da im se zahvalim što uopšte čitaju ovaj intervju. Za mene je ovo istinski neverovatna prilika; nikada nisam ni pomislila da bi mi ovaj profil mogao pružiti ovakvu mogućnost. Zahvaljujem se, najpre, Vama, Ružice, koji ste me kontaktirali.

Ženama koje čitaju ovo bih želela da poručim da se nikada ne opuštaju. Ukoliko neko pomisli da može uskratiti bilo koje pravo za koje smo se svojevremeno izborile, budite u pripravnosti da ih branite, da se borite, da napadnete, da povredite, da ubijete. Agresija je neophodna. Bes je ključ oslobođenja.