“Ne postoji jedinstven način kako da se nosite sa tom situacijom, ali u mom slučaju je prijateljstvo sa novom partnerkom mog bivšeg bila najbolja stvar koji sam mogla uraditi. Nije bilo jednostavno i trebalo bi je vremena da dođem do ove tačke. Ali, na kraju, shvatila sam da nisu samo moja osjećanja u pitanju već i osjećanja mog sina“, govori jedna žena za portal Scary Mommy.

Nisam bila ljuta kada se moj bivši počeo viđati sa novom osobom. Nisam očekivala da će zauvijek ostati single. Budući da sam većinu brige o djetetu preuzela ja, on je imao više vremena da izlazi i pronalazi nove partnerke. Naš sin je imao tri i po godine kada mu se tata počeo viđati sa novom osobom, a sada ima pet godina. Iako nikada nije gledao mene i njegovog oca kao partnere, budući da smo imali vezu na daljinu, bio je u godinama kada je počeo primjećivati romantične veze. Bio je okružen parovima u braku i u TV serijama i filmovima skoro uvijek je viđao da djeca žive u kući sa dvoje roditelja.

Ipak, još uvijek nisam bila sigurna kako da objasnim novu osobu u životu njegovog tate.

Ubrzo nakon što smo se preselili bliže mom bivšem, pitao me da li bi bilo u redu da mu predstavim njegovu novu djevojku.

Preko mene mrtve, pomislila sam tada. Rekla sam mu da mislim da je prerano i da možemo o tome pričati za nekoliko mjeseci. Moj sin se tada taman navikavao na prisustvo oca u svom životu i mislila sam da nije pretjerano mudro da uvodimo novu osobu. Moj bivši je poštovao moju odluku i nije ništa spominjao tokom narednih mjeseci.

Tokom tog perioda, stalno mi je to bilo na umu. Znala sam da ćemo opet doći do te teme i, iskreno, nisam znala kao da se osjećam po tom pitanju. Kada je konačno došlo vrijeme da moj sin upozna tu ženu, željela sam da budem sa njim. Moj sin je oklijevao, ali takav je sa svim nepoznatim ljudima. Ja nisam znala kako da se ponašam. Bojala sam se da će se mom sinu svidjeti više nego ja, ali moji strahovi bili su neosnovani. Ipak, sam ja bila njegova omiljena cura.

Nakon par mjeseci, pitala me da odemo na kafu zajedno i bolje se upoznamo. Tada me uhvatila panika. Bilo mi je u redu da ona bude dio života mog sina, ali da li sam željela da bude dio mog?

Nakon što sam to odlagala neko vrijeme konačno sam pristala da odemo na večeru. Bila sam nervozna kao da idem na prvi sastanak sa nekim. Sjedila sam prekoputa žene o kojoj i poslije godinu dana nisam znala skoro ništa. Pričale smo o meni, o životu i o poslu. Pitala sam je neke stvari i saznala više o njoj. Pričale smo i o tome koliko joj je stalo do mog sina i to mi unijelo dosta povjerenja. Nakon te noći znala sam da se više ne moram osjećati nesigurno zbog nje.

Ne želim da moj sin ikada osjeća kako mora praviti granicu između mene i nje. Viđaćemo se na rođendanima, maturama i možda čak na vjenčanju jednog dana. Želim da zna da ćemo obje biti tu za njega, bez obzira na sve. Ako ću to osigurati tako što ću povremeno večerati sa njom, to je najmanje što mogu da učinim.

Kada dođem u tuđu kuću i kada vidim ljude pomislim samo kako su ti ljudi dobri, lijepi i puni podrške.

Kada dođete u moju kuću i ne osjećate se ugodno ja mrzim samu sebe zato što nisam mogla spustiti sredstvo za čišćenje i krpu. Želim da udarim samu sebe što sam morala prebrisati baš svaku površinu i prozore. Ljuta sam na sebe što sam morala odložiti sve igračke moje djece i uglancati podove.

„Ovdje miriše kao da smo u bolnici!”

Da, to je zahvaljujući spreju za čišćenje. Ne mogu prestati.

Vidite, to je drugo lice anksioznosti. Zato ne osuđujem mame koje nisu uvijek u tip-top formi zato što se kod njih, za razliku od mene, anksioznost ispoljava kroz nagomilano prljavo suđe.

Kada se osjećam baš loše, čišćenje mi postaje opsesija.

Neko me je zadirkivao dok sam bila dijete? Ispraću kupatilo izbjeljivačem i toliko ga izribati da će me prsti početi boljeti.

Ako se osjećam nepodnošljivo tužno i anksiozno zbog bilo čega i ničega posebnog najbolje rješenje je dubinsko čišćenje moje kuće od podruma do krova.

To se manifestuje i kroz način na koji se oblačim. Osjetim kako druge majke bulje u mene kada se u parku pojavim u haljini i sa sređenom kosom i šminkom. Vjerovatno ne spadam u klasičan opise osobe koja trči za djecom tokom cijelog dana.

Ali, to je moj način na koji se nosim sa situacijom i tako preživljavam najteže dane.

Ubrzo nakon što sam rodila sina otišla sam na jedno vjenčanje i to mi je pomoglo da se malo oporavim zato što mi je neko pomogao da se sredim i izgledam kao kraljica. Kada sam se pojavljivala u parku zajedno sa svojom djecom nosila sam haljinu i šminku kao i na tom vjenčanju. Sredila sam kosu i stavila karmin. Uradila sam to zato što sam osjećala da mi je to potrebno kako bih bila u kontroli kada moje emocije krenu curiti iz mene kao pjesak između prstiju.

Uvijek pronalazim vremene da djecu vodim u biblioteku, na igranje sa njihovim drugarima i razne druge aktivnosti. Idem na rođendanske zabave na koje sam pozvana i ja pozivam druge ljude na zabave. Uvijek sam bila ovakva i mislim da se neću skorije mijenjati.

Ponekad se pokušam opustiti. Kažem kćerki da razmaže boju i puštam je da trči bosa dok jede sladoled koji se uvijek neminovno istopi preko njenih prstića. Ona ulazi i izlazi iz kuće i u tom procesu razmaže svašta po zidovima, stolovima i podu.

Nakon što je okupam i stavim u krevetu, siđem na prvi sprati i dobro izribam sve zidove, stolove i pod koji je uprljala. Voljela bih da mogu odagnati osjećaj da nisam dovoljno dobra mama ili žena. Bez obzira na to koliko mi puta moj muž kaže da sam divna ili koliko god mi moja majka govorila da je ponosna na mene, ta osjećanja i dalje ostaju u mojoj glavi.

Tako da onda uzmem kantu i krpu i krenem sa ribanjem svih problema u svom životu.