Danas moja kći ovim svijetom hoda užasnuta.
Boji se petogodišnjeg sina, poslodavca, popa, učiteljice, muža, slučajnih prolaznika, teve inkasatora, ovrhe, bolesti.
Obratite pažnju kako muškarci u javnom poslu koriste svaku priliku da ambicioznijoj ženi usput i dobronamjerno naglase kako je „žena stub porodice”.
Mozak mi je pun.
Treba mi dakle koliba u dubokoj šumi, veranda ispred, od letvi škripavih, udobna stolica, ćebe, ne ćebence, nego ćebe da se sva uvijem uši samo da mi vire i ruka u kojoj držim flašu pića, ne čašu, flašu.
Hoćeš li opet stati na svoju stranu bojišta i otkidati od sebe dijelove?
Boriti se unutar sebe sa strahovima. Pripisati još jednu dozu ludila, umjesto smirenja.
-Halo…
-Otkud ti? Jel se nešto desilo ili…
Ustani ujutro. Ne drami. Obuci se, skuvaj sebi kafu, popuši cigaretu.
Našminkaj se. Obuci se primereno za posao.
Plaši se detetovih slina, kašlja, svakog proliva, prljave ruke zavučene u usta, mačku mazila pre toga, pojedene neoprane jabuke, i komada žumanca pre nego što je kalendarom o ishrani deteta dozvoljeno.
Na današnji dan davne 1933. godine u Tryonu u Sjevernoj Karolini rođena je velika Eunice Kathleen Waymon, svijetu poznatija kao Nina Simone.
Otkako su se pojavile društvene mreže, vole reći neki moji prijatelji, nijedna budala ne može više sakriti da je budala.
Glup ne može više sakriti da je glup. Narcisoidan da je narcisoidan. Nepismen da je nepismen. Zavidan da je zavidan.
Natašu Bekvalac mi tridesetgodišnjakinje pamtimo još kao presimpatičnu klinku u širokoj teksas jakni koja je pevala po različitim dečijim emisijama.
