Priča je posvećena svim mamama, a posebno mamama blizanaca.
Bila sam savršeno svjesna da bih trebala biti srećna. Dala sam sebe cijelu da to ostvarim i nikad nisam zažalila.
Probudila sam se, ali kao da nisam.
Obližnja crkva zvoni dvanaest puta. Istog trenutka izlijećem iz kancelarije. Narednih sat vremena je samo moje.
Srećna sam. I moj mozak oseća relaksaciju od svakodnevnice. Jednostavno sam tu, i srećna sam.
U periodu puberteta koji je uveliko bujao, negde sam pročitala da “tek onda kada shvatiš da sreća nije sve ono što bi želela da bude, možeš biti savršeno srećna”.
Sreća – ništa varljivije, lepše i nežnije od svih osećanja.
Počni da voliš sebe, počni da misliš na sebe i počni da cijeniš sebe, jer savršena si baš takva kakva jesi.
Sjedim i zurim kroz dva velika ekrana svog računara, čekajući da se vrijeme prestane vući i da privedem kraju još jedan sasvim običan dan. Običan dan u različitim periodima života izgleda potpuno drugačije. Još uvijek izgubljena u novoj sredini, razmišljam…
Mislim da danas u ovom covid lifestyle-u, a i općenito, većina nas uživa moje sporedno zanimanje, ili ti ga ronjenje u prazno.
