Često se pitam šta je to dobar život, od čega je sazdan, kakvim nitima je protkan.
Ovih dana imala sam prilike da pogledam film “Jedi, moli, voli” sa Džulijom Roberts.
Ok, lep film, lepa Džulija, lepo mi došlo da puknem od smeha na kraju filma. Ili da mi pukne film, kako nakon tog, tako i nakon svakog sličnog filma i svake pročitane knjige sa sličnom tematikom.
I, ponovimo malo o nasilju.
Kako starim, moje shvatanje ljubavi se neprestano mijenja.
Ako im ponudite da biraju između boravka na svežem vazduhu i ustajalosti igranja igrica na telefonu, većina dece će se danas opredeliti za drugu opciju. I to bez razmišljanja.
Promrmljam molitvu
i zamišljam te u ovim godinama,
vječiti četrdesetosmogodišnjaku…
Statistike pokazuju da je broj razvoda iz godine u godinu sve veći, a stručnjaci ističu da postoje brojni razlozi koji dovode do toga.
Konačno je vreme da javno priznam šta sam čitala u periodu višemesečne nesanice. “Utvrđeno je da zavisnost od pornografije kod muškaraca dovodi do anksioznosti i nižeg samopoštovanja”, (izvor: International Journal of Mental Health and Addiction). Mislim se, tu negde oko…
Kad sam imala fazu ogromnih dugih noktiju, moj bivši dečko me je suptilno upozorio da se njemu to ne sviđa.
Kako bi opravdao svoj ukus ili neukus, davao je do znanja da se takvi nokti ne sviđaju nikome.
“Osjećanja nisu činjenice.”
