Tokom dana hvatala sam samu sebe kako to govorim našoj 18-omjesečnoj kćerki prilično teško. Svakom afirmacijom koja sadrži riječi slatka, lijepa ili predivna koja mi se skotrljala niz jezik nešto bi u meni odjeknulo da nešto nije u redu. Moje srce mi govori da biram fraze koje više govore o moći i svrsi.
Kada sam tek shvatila da mi je brak gotov, razmišljala sam o tome kakav će mi život biti bez supruga. Kako će se moja porodica promijeniti sada kad imamo člana manje? Kako će mi biti spavati sama? Neću više imati nekoga u kući kome mogu prebaciti poslove koje zaista ne želim da odradim. Šta kada smještanje u krevet ne bude išlo dobro i bude mi trebala pomoć, a ta pomoć sad živi negdje drugdje?
Draga mama,
Žao mi je.
„Više ne sjedim za stolom sa ljudima koji me ogovaraju“. Mogu li dobiti jedno AAAAMIIIIN?!
U burnout kulturi čija je osnova, često, eksploatatorski manir a pod velom onog čuvenog znam da možeš bolje/daj mi više/daj sve od sebe/znam da možeš više/bolji si od proseka i sličnih motivacionih poštapalica, vrlo je lako pasti u procep sopstvenih mogućnosti i tuđih očekivanja.
Kada brak postane toksičan razvod zapravo može i pomoći djeci.
Kada je sve gotovo, otkrivaš da nikada ništa nije slučajno…
Da ne bude zabune, napomenimo odmah na početku kako je ovo tema o oralnom seksu, odnosno oralnom zadovoljavanju muškaraca, tzv. “blowjobu” ili, kako se kod nas u narodu kaže – “pušenju”.
Narcisoidne osobe nisu postale takve njihovom vlastitom greškom, ali ipak je isključivo njihova odgovornost da poduzmu nešto vezano uz taj problem, a ne njihova djeca. Naučite što više možete o narcisoidnosti kako biste mogli identificirati disfunkcionalne poruke s kojima ste rasli kako biste se mogli boriti protiv njih.
Tridesetogodišnji momci su prilično zanimljiva skupina.
