Ima li išta ljepše od toplog i iskrenog majčinog zagrljaja?
Ima li išta lješe kada brat zagrli sestru i kaže joj sve će biti u redu?
Peta godina je već otkako je napustila ovaj svijet, a katkad, naročito s proljeća, mogla bih se zakleti da sam joj čula glas iza guste živice koja razdvaja naša dvorišta.
Da li možemo na minut da razgovaramo o tome kako je biti ljuta na svoju djecu?
I možemo li svi priznati da to postoji?
Juče naleteh na screen shoot gnusnih komentara na jedan post.
Svoju premijeru na Letnjoj pozornici niške Tvrđave, 56. Filmske susrete 21. avgusta otvorio je biografski film „Toma“ reditelja Dragana Bjelogrlića.
Za polarne mede, situacija je sve teža.
Zvanično je nastupila jesen i donosimo iz prve ruke zašto ćete ju voljete više nego ikada.
Često izgovorena riječ moga djetinjstva u kojoj su sadržani i ponos i bol, ljubav i sreća, muka i dragost iskazana prema svome vlastitome čedu.
Ne volim rečenice na pola nedovršene misli
razgovore.
Putovanje je vrijedno iskustvo koje nam širi vidike i obogaćuje dušu.
