Dan kad sam ošišala svoju nimalo bujnu, a dugu kosu, oslobodila sam se.
Samuel Johnson rekao je kako je patriotizam zadnje utočište hulje, a ako je tako, onda je, po prirodi stvari, nacionalizam prva stanica na putu do tog skloništa.
Jedini pečat koji sam na glavi imala bio je onaj sada već daleke 1994. godine. Otac je otišao na ratište, a ja sam si iščupala kosu s potiljka. Ostao pečat. Moji su mislili da mi je kosa preko noći opala od stresa i straha što otac odlazi.
U današnje vrijeme moć i uticaj imaju mnogo različitih oblika.
Prije nekoliko godina shvatila sam da se na mom popisu omiljenih fotografa nalaze samo muškarci. Zanimalo me što je sa ženama.
Kada sam uvidjela da mi kćerka svakodnevno daje sitne pažnje, za koje je ipak suviše mala, shvatila sam da sam je svojim potrebama opteretila. Nesvjesno i nenamjerno.
Kada spomenete Nives Ivanković, ljudi širom regiona će je se najprije sjetiti po liku Seke Odak koju je glumila u seriji „Ruža vjetrova“.
Da li ikad zamišljate sebe u ulozi majke, neispavane i blijede, ali sretne kada legne i osjeti topao miris malog stvorenja koje je mjesecima nosila pored srca?
U Beogradu je 30. maja otvoren peti po redu festival „Mirëdita, Dobar dan“.
Sa ženskima u komšiluku vazda neke čarlame. Samo što se smirilo ono oko Mevlide i njene trudnoće puče priča kako se Šuhra Zejnina ukrala!
