Magazin za nju. I njega. Ali on čita krišom.
Još jedan poznanik, prijatelj i kolega je otišao u nepovrat svojom voljom. Još jedan u prekratkom periodu. Ovaj put me nije iznenadilo i, nažalost, gotovo nikoga nije.
Jako me muči gradski život. Posebno zimi. Imam bronhitis od kako sam postala, pa me smog udavi. Ili ne mogu disati, ili sam balava…
Kod nas su uvijek neki blagdani. Vjerski, pa svjetski pa opet malo vjerski. U principu skoro svaki mjesec je jednom ili dva puta neki povod za slavlje. Da je svijet normalan.
Postati nevjernik na Božić nije mala stvar. A nije tako lako. Al, eto, kod nas uvijek ima onih da te samo svojom pojavom preobrate i u taj sveti čas. Nema šta, jedna me je božićna scena nagnala da postanem nevjernik.
Ne znam šta se dešava sa roditeljima kada se poklopi nekom igrom slučaja njihov odlazak u penziju i udaja ćerki. U stvari znam, revolucija!
Imam neku krizu besmisla u životu. Nekako kad legnem imam osjećaj da ništa nisam napravila vrijedno ustajanja svaki dan prije izlaska sunca.
Sad me zvali telemarketari, ja sam mislio to izumrlo kao Dinkić. Majke mi, baš sam se iznenadio kad sam se javio na telefon. Marketing kao marketing je dobra stvar, ali šta možete da očekujete od vrste marketinga kojem je prefiks…
„Čija si ti? Čija ti ono bi?“ Pitanje koje srećem na svakom ćošku. Žene su uvijek nečije. Kao i djeca. Nekome se mora pripadati. Ili sam očeva ili sam muževa…zavisim samo od statusa. Kao da nemamo svoju ličnu pripadnost. A možda…
Božić i ja već dugi niz godina imamo tzv. love/hate odnos. Iako me mnogi zbog toga prozivaju popularnim nazivom za sve one koji imaju neki problem s Božićem, Grinchom, ne smatram se istim. Dobro, ruku na srce, moguće da sam…
Ode nam narod. Neka ide. Što bi rekli fakini, koga nema bez njega se može. To kažu, a onda progutaju suzu za nekim, koja umjesto niz obraz u grlo siđe. Foto: Mike Ilchenko / Shutterstock Nema ništa tužno u tome…
