Ne znam da li smo se rodile istog dana i da li je od samog starta bila deo mene.
Gledam ga, nekog dečka u tramvaju, psuje svima sve po spisku jer mu je vozač drugog tramvaja zatvorio vrata pred nosom.
Statistika tvrdi da se svaki treći par razvede. Šteta što moji roditelji nisu bili jedan od tih parova. Mihajlo je rekao: „Ljubav nisu brojke, devojko. Mani statistiku.“
Nije ga poslušala.
Vidjele smo se neki dan. Moja prijateljica i ja. Iskreno, ne znam što se sve dogodilo i izgovorilo na kavi jer gotovo ništa nije rekla, a nije se gasila.
Svi koji me poznaju znaju koliko mrzim stereotipe. Bilo koje vrste.
Opet se forsira(š). Ti. Ja. Mi. Neka tamo.
Svakih nekoliko mjeseci ili čak i manje nameće se neki novi životni stil.
Moj brat i ja smo rođeni od istih roditelja. Iste majke. Istog oca. Ista baka nas je čuvala, hranila i brisala nam guzicu.
Ide mi se u kino. Da, baš mi se sjedi u kinu i gleda mi se nešto o čemu ću kasnije razmišljati. Mogla bih si skinuti film ili seriju, pogledati kad i kako hoću, ali nije isti osjećaj.
Voljeti sebe ne znači biti sebičan.
Prije dva mjeseca, negdje u ovo vrijeme, mama i najmlađi buraz i ja sjedili smo na kavi u nekom bircu na Ravnicama. Vjerojatno nikad više nećemo sjediti u tom istom bircu.
