
Brendovi se kao i ljudi rađaju jednaki. A onda na različite načine pokušavaju da pokažu da su drugačiji.
– Mora li sve da bude taj Zakon privlačnosti? – pitala sam odjednom i pokajala se. Znala sam da će Sandra da se uvredi – ljuljam joj kavez, rušim joj Sneška, buhu grozna Vera.
Sve češće ugledam svoju majku u ogledalu.
– A što se ti gnjaviš sa mnom, a? Nemaš nekog drugog da tešiš u tvom bloku 45?
Džigericu ste mi pojeli, sve vam je malo! Šta hoćete od mene?
– Ne treba, tetka – govorili bismo, ali njen pogled bi nas sekao.
– Ćuti tu, ti znaš da l’ treba il’ ne treba?! Treba! Uzmi kad ti dajem!
Milijarde ljudi širom svijeta svoj dan započinju uz šoljicu čaja ili kafe, ali u nekim dijelovima ljudi se razbuđuju pomoću napitka koji je poznat po imenu maté.
Ako sam nešto u životu mrzela to je da mi kažu da se opustim. Opusti se, miko, život nije toliko komplikovan. Jeste, ti znaš da l’ je moj život komplikovan ili nije!
Do koske ju je zabolelo, jezik joj se zavezao, u ušima zazujalo, pred očima zamaglilo.
Ovako mora da izgleda nervni slom – seća se da je pomislila.
Osećaj je zapravo bio dobar. Pronaći utehu u drugom, potvrdu da nije baš sve što radim toliko loše.
Naravno da sam pogrešila.