“Četrdesete su nove tridesete“, vrište naslovi posljednjih dana u mojoj glavi.
Stvarno se nadam da jesu jer sljedeći tjedan ulazim u posljednju godinu 30-ih i malo mi se, pardon my french, tresu gaće.
“Nekim ljudima Bog da SVE, a oni ne znaju da to iskoriste.
Ko da su tri rata preživeli.”
Kako to misliš da već sada nisi pojurila vezu za najbolju učiteljicu u gradu, a dete ti već ima skoro godinu dana?
Rob Kini imao je 14 godina kada je otišao od kuće nakon što je otac rekao njemu i sedmoro njegovih braće i sestara da ih više ne želi.
Majka im je bila alkoholičar i nije mogla da brine o njima.
Kriva, jer si dopustila da se tako ponašaju prema tebi. Gdje ti je bila granica i glavica?
Kriva, jer kad je bilo vrijeme za postavljanje granica ti si pokušavala nekom da se dopadneš pa nisi stigla.
Kažu, žena si. Kažu, ne galami.
Kažu, pazi kako se ponašaš, nemoj da povisiš ton.
Imam prijateljicu kojoj nedeljni ručak kod svekrve zaista teško pada.
Budući da radi šest dana sedmično, ta nedelja predstavlja jedini dan kada zaista može da se posveti sebi.
Ako bismo tražili najmanji zajednički sadržalac svih ljudskih problema, svađa, ratova, izdaja, povreda kroz vekove i civilizacije najverovarnije bismo pronašli:
NESPORAZUM.
Ona je uvek tu.
Svakog dana je viđaš, ali je nikad ne pogledaš.
Ona brine da imaš toalet papir i sapun kad ti treba.
Mnogo puta sam čula roditelje koji govore kako njihov šestogodišnjak jednostavno “neće da ide na spavanje pre 10 ili 11 sati uveče”.
