U petak, u 13h bila sam na ultrazvuku. Vidjeli smo otkucaje srca. Jecali smo od radosti.
„Koliko sam ja njega samo voljela.“, rekla sam prijateljici.
„Nisi ti voljela njega, ti si voljela nekog drugog, nekog tko nije ni postojao.“, odgovorila je tiho.
I pozvao je. Jednog dana, sasvim običnog.
Ljubavni problemi, raskidi prijateljstava, negativne misli koje nas vode u propast – internet svijet vrvi od savjeta koje nam nude najrazličitiji likovi kada su u pitanju naše psihološke patnje.
Sjećam se kada sam prvi put u životu sama sjela na kavu.
Bila sam jako mlada.
Čitala sam nedavno divni tekst „Oprosti sebi“ i krenula si nešto pisati na njega…
Gospodo draga, svi vi…
Predugo sam bila mlada. Toliko dugo da je prestalo da bude zabavno.
Postalo je dosadno i prežvakano, a to je značilo samo jedno: da sam konačno ostarila, sazrela, evoluirala, degenerirala, štagod, ali pomakla se sa mrtve tačke izanđane mladosti.
Na planeti Zemlji trenutno živi 7.8 milijardi ljudi, što, pored toga što je pokazatelj da planeta jeste malo prenaseljena, znači i da postoji tačno toliki broj sasvim jedinstvenih pojedinaca.
I danas kada je sretnem,
još uvek je ono nasmejano dete
koje sam voleo.
