Magazin za nju. I njega. Ali on čita krišom.
Na početku i na kraju uvijek je njeno veličanstvo, riječ!
Vratih se kući iz Sarajeva, spustih stvari na krevet i osjetih potrebu da vam ispričam kako se baš večeras, tokom jedne naizgled obične vožnje vozom Univerzum osmijehuo grupici mladih ljudi koji su vrijeme kratili razmjenjujući iskustva stečena tokom proteklog vikenda.
Čula sam se danas sa svojom babom.
Na početku suživota sa izabranom osobom, bilo da je riječ o braku, vanbračnoj zajednici ili vezi, često razmišljamo o hiljadu, ispostaviće se, nepotrebnih sitnica zbog kojih pomislimo da nam taj zajednički život neće ići od ruke.
Svaki roditelj zna koliko samo jedna godina može da znači u dečjem razvoju.
Većina mojih prijatelja je prestala da vjeruje u Deda Mraza u dobi od nekih osam godina.
Juranjava. Briga. Stres.
I, premalo vremena. Za sve što moramo.
Nakon čitanja ovog teksta stvari će vam biti bar malo jasnije. Bar se nadamo.
Zapravo, ove nedelje je upotrebila baš taj izraz „otkucava ti sat, Ljubice“. Došlo mi da polomim i nju i taj sat! Ne vredi više ništa što kažem, mozak mi je prokljucala!
Ne mogu ti ništa, misliće na putu do kuće. Odavno ti ne mogu ništa. I zato sad nemam kud. Gde sam to pogrešila?
