Sve to, ipak, ne bi bilo moguće bez grupe žena, aktivistkinja koje su se protiv brane svojim tijelima borile više od 300 dana, 24 časa dnevno, po kiši, snijegu i suncu, a u protestu je, nasilnim putem, pokušala da ih spriječi i policija! Da, one su, bez obzira na godine, hrabro stojeći na mostu preko rijeke Kruščice, u istoimenoj mjesnoj zajednici (MZ) kod Viteza, prkoseći vremenskim (ne)prilikama i onima koji su njihovu rijeku željeli da otmu od njih i prirode, pokazale šta su istinska hrabrost i snaga.

Njih skoro 50 su goloruke, ne mareći za odluku da na Kruščici bude igrađena još jedna mini hidroelektrana, hrabro ustale protiv iste i, pokazavši svijetu borbu koja se rađa i nastavlja iz srca, uspjele. Trpilo je i njihovo zdravlje, ali one nisu posustajale u namjeri da izbore ovu bitku za biser Srednjobosanskog kantona koji pitkom vodom snabdijeva i Vitez i Zenicu.

Naime, odluka o izgradnji hidrocentrale je u prvi mah prošla “ispod žita”, jer je tadašnji saziv MZ sve krio od mještana, dok im tamošnji učitelj Haris Hurem nije objasnio kakav je epilog predviđen. Kamion s građom je krenuo početkom avgusta prošle godine, ali su prelazak preko mosta spriječile žene Kruščice, koje su se tada okupile, svjesne da se upuštaju u tešku, ali prijeko potrebnu borbu. Kamion je vraćen, a borba je počela.

“Od 2. avgusta smo dežurale 24 sata dnevno u smjenama, a 24. avgusta su došli i pripadnici specijalne policije MUP-a Srednjobosanskog kantona. Žene su odlučile da stanu na most, mislile smo da nas neće udarati, da su žene zaštićene i govorili su da neće, sve dok im nije naređeno da se očisti prolaz preko mosta. Iako nam je rečeno da se sklonimo u roku tri minute, ni tri minute nisu prošle, a oni su počeli da nas čupaju, udaraju i privode u autobus. Nisu uopće gledali da li je neko star ili maloljetan. Samo su nas kupili i odvezli u policijsku stanicu na ispitivanje”, ispričala je u to vrijeme za Klix.ba Hata Hurem, predstavnica ovih žena.

Hrabre žene Kruščice su se u međuvremenu borile s brojnim osudama, ispitivanjima, optužbama da štite nečije interese, između ostalog i političke, traženo je da se izjasne ko im je vođa i ko ih finansira. One su, uvijek, imale jedan jedini, jasan i glasan odgovor – da se bore za rijeku i da ih ona vodi, da se same finansiraju i plaćaju advokata koji zastupa njihovu stranu.

Podršku su im cijelo ovo vrijeme pružale i pružaće brojne nevladine i vladine organizacije, one koje se bore za ljudska i prava žena, pojedinci, mediji i svi oni koji su na bilo koji način skoro godinu dana uz njih. U međuvemenu je pored mosta gdje dežuraju osvanula tabla s natpisom “Most hrabrih žena Kruščice”, a njihov aktivizam je ovjekovječen i u filmu “Plavo srce”, koji priču o njima pronosi širom svijeta, a koji je dio kampanje “Sačuvajmo plavo srce Evrope” čiji je cilj zaštita balkanske regije od više od 3.000 predloženih hidroenergetskih projekata, te teži podizanju međunarodne svijesti o potencijalnoj ekološkoj katastrofi.

Film, koji je premijerno prikazan u martu ove godine, prati globalna peticija u kojoj se apeluje na međunarodne banke da prestanu investirati u uništavanje “Plavog srca Evrope” na Balkanskom poluostrvu, a do sada je prikupljeno više od 110.000 potpisa.

A šta je, s pravne strane, dovelo do ovakve odluke nadležnog suda u Novom Travniku? Sudska odluka da dozvola za izgradnju hidrocentale bude poništena je uslijedila s obzirom na to da niko iz zajednice koja je ugrožena planiranom izgradnjom nije pozvan na obaveznu javnu raspravu, niti su upoznati sa rezultatima javne rasprave. Sljedeći korak u borbi ovih žena je da od nadležnog ministarstva traže da poništi dvije koncesije za izgradnju brane na rijeci Kruščici, ali da se i dalje okupljaju kod mosta i spriječe eventualne građevinske radove.

“Međunarodna pažnja je svakako imala velkog uticaja na ovu odluku. Ipak, mi istovremeno slavimo i nastavljamo da branimo most, jer znamo da je još uvijek dug put pred nama da zaštitimo naše rijeke i zajednicu od investitora u hidrocentrale”, istakla je za Balkanrivers.net Tahira Mika Tibold, čuvarka mosta i predsjednica Vijeća MZ Kruščica.

Prema prostornom planu Opštine Vitez 2005 – 2025. godine, područje MZ Kruščica je bilo trebalo biti zaštićeni park prirode, ali su 2015. napravljene izmjene i dopune ovog plana kako bi omogućili izgradnju navedene dvije HC. Krajnji cilj je da se prostorni plan, takoreći, vrati na staro, kako bi i buduće generacije mogle uživati u ljepotama Kuščice. Takođe, mještani ovog naselja još uvijek nemaju riješeno pitanje vodosnabdjevanja i za njih je ovo i borba za život, za pitku vodu.

“Ovo svakako jeste dobra vijest i velika motivacija za budući rad, ali treba imati na umu da je ovo tek prvi korak. Navedena presuda je za projekat gradnje MHE Kruščica 1, a ne smijemo zaboraviti ni druge štetne projekte poput MHE Kruščica 2. Zato je važno da mediji i dalje nastave pratiti ovaj slučaj ali i sve druge borbe za rijeke širom BiH. To su naša zajednička dobra i ne smijemo dopustiti da zarad interesa pojedinca i kapitala ostanemo bez budućnosti, jer bez vode nema života”, kazala je za Lola magazin Alma Midžić, iz Udruženja za kulturu i umjetnost Crvena, koje cijelo vrijeme podržava borbu žena Kruščice.

I vi možete pomoći ovih hrabrim ženama u njihoj daljoj borbi, tako što ćete govoriti, pisati o njima, objavljivati njihove priče na svojim profilima, dijeliti, slati prijateljima, da što više ljudi sazna za njih i podrži ih. Takođe, ovdje možete potpisati peticiju kojom ćete poručiti međunarodnim bankama da prestanu ulagati u uništavanje posljednjih evropskih divljih rijeka, tog prirodnog blaga za koje, očito, sami treba da se borimo i izborimo.