U analizi se navodi da iako političke stranke odlučuju ko ulazi u politiku i ko oblikuje javne politike, trenutni sistem finansiranja ne obezbjeđuje da javna sredstva dovode do veće ravnopravnosti, demokratizacije i uključivanja nedovoljno zastupljenih grupa.

Studija pokazuje da se učešće žena u većini institucija zadržava ispod 30 odsto, iako zakon propisuje da njihova zastupljenost ne smije pasti ispod 40 odsto. Kako se navodi, još ozbiljniji je podatak da uopšte ne postoje sistemski podaci o učešću mladih, niti bilo kakvi standardi koji bi garantovali njihovu zastupljenost. U isto vrijeme, preko 70 odsto prihoda političkih stranaka dolazi iz budžeta, što potvrđuje da javna sredstva predstavljaju ključni mehanizam za potencijalnu transformaciju stranačke politike, ali taj potencijal nije iskorišten.

“Iako javno finansiranje postoji na svim nivoima vlasti, ne postoje jasni uslovi kako se ta sredstva troše. Postoji dodatno finansiranje za manje zastupljeni pol, ali ono nema efekt jer stranke nisu obavezne ta sredstva koristiti za aktivnosti koje bi unaprijedile položaj žena. Sistemi podsticaja ne utiču na ponašanje stranaka, a mladi uopšte nisu obuhvaćeni finansijskim kriterijima. Stranačke organizacije žena i mladih postoje, ali bez vlastitih budžeta i bez stvarne moći, dok sve ključne odluke ostaju u rukama stranačkog vrha što ostale kategorije ostavlja bez stvarnog uticaja kako na sastav kandidatskih lista tako i u procesima odlučivanja”, stoji u saopštenju Transparency International.

Ističu da je dodatni problem potpuni nedostatak transparentnosti pa tako ne postoje podaci o tome kako se sredstva koriste, ne postoji standardizovano izvještavanje dok su mehanizmi nadzora izrazito slabi. Bez nadzora nema odgovornosti, što ostavlja širok prostor za zloupotrebe i onemogućava javnost da zna da li stranke koriste sredstva u skladu s javnim interesom.

Zastupljenost žena u politici ispod zakonskog praga, mladi nevidljivi

“Komparativni primjeri pokazuju da druge zemlje koriste javno finansiranje kao alat za promjene odnosno povećavaju sredstva strankama koje imaju više žena, umanjuju finansiranje onima koje ne poštuju ravnopravnost ili uvode obavezno izdvajanje sredstava za žene i mlade. Rješenja su dakle poznata i dokazana”, istakli su u ovoj analizi.

Govoreći o nalazima studije, autor analize i saradnik TI BiH Adnan Kadribašić istakao je značaj rezultata.

“Ova studija je prva u Bosni i Hercegovini koja jasno pokazuje kako se javni novac koristi u političkim strankama i šta to znači za ravnopravnost žena i učešće mladih. Pokazali smo da više od 70 odsto finansiranja dolazi iz budžeta, ali bez jasnih pravila i nadzora taj novac ne vodi ka većoj zastupljenosti niti stvarnim promjenama. Ovo je pitanje javnog interesa, jer građani finansiraju političke stranke. Ako već izdvajamo javna sredstva, moramo znati šta dobijamo zauzvrat”, naveo je Kadribašić.

Učesnici na predstavljanju ove analize u Sarajevu, poručili su da javno finansiranje ima potencijal da bude pokretač transformacije političkih odnosa, ali samo ukoliko se poveže sa rezultatima, uvede, ojačaju nadzorni mehanizmi i osiguraju obavezna sredstva za rad organizacija žena i mladih unutar stranaka. Bez toga, tvrde, finansiranje političkih stranaka ostaje finansiranje postojećeg stanja, a ne alat demokratizacije.

Transparency International u BiH pozvao je nadležne institucije da hitno usklade zakonodavni okvir, uvedu jasna pravila i uspostave mehanizme kontrole koji će osigurati da sredstva koja dolaze iz javnih budžeta zaista doprinose ravnopravnijem i inkluzivnijem političkom sistemu, a ne reprodukciji postojećih nejednakosti.

Izvor: Mondo

Spomenuo sam prošli put da je većina stambenih kredita zbir određene kamatne stope i šestomjesečnog EURIBOR-a. Prema pravilima plasmana po kreditnim linijama, kamatne stope koje su vezane za EURIBOR obično se usklađuju dva puta godišnje.

U prošlom tekstu sam spomenuo da je Tijanu i mene banka tokom zadnje dvije godine tri puta obradovala, jer se kamatna stopa, usljed smanjivanja 6M EURIBOR-a, tri puta smanjila. Tokom prošle sedmice dobio sam nekoliko pitanja da li se sada isplati skraćivati rok otplate kredita, budući da je vrijednost 6M EURIBOR-a negativna. Drago mi je da čitaoci razmišljaju u suprotnom pravcu od produžavanja roka otplate i smanjivanja mjesečne rate kredita, ali – ovo je pitanje na koje odgovor ne može biti samo „da“ niti samo „ne“.

Da podsjetim, vrijednost EURIBOR-a se mijenja zbog različitih sezonskih uticaja. U posljednjih petnaestak godina, EURIBOR je značajno mijenjao vrijednost (ilustracija 1). U posljednje vrijeme je na rekordno niskom nivou. Šestomjesečni EURIBOR je oko -0,189%. Zato nas je banka i obradovala. Naša kamatna stopa se smanjivala, jer je zbir ugovorene kamatne stope i 6M EURIBOR-a sve manji.

Tokom ove godine, 6M EURIBOR je čak i negativan. To odražava činjenicu da i velike banke imaju troškove čuvanja odnosno „parkiranja“ novca. Nažalost ili na sreću, vaša banka ne može da utiče na promjene vrijednosti EURIBOR-a. To znači da bi bilo suludo očekivati da će vrijednost ovog „varijabilnog“ dijela kamatne stope do kraja otplate kredita ostati na istom nivou.

Recimo da je Lola počela da otplaćuje kredit u trajanju od dvadeset godina od 1. januara 2010. godine. Da bi primjer bio što jednostavniji, a što lakši za analizu, zamislimo da je kamatna stopa na stambeni kredit iznosila tačno pet odsto plus 6M EURIBOR. Na taj dan je 6M EURIBOR iznosio 0,9960%. Prema tome, nominalna kamatna stopa iznosila je oko šest odsto godišnje (tačnije 5,996%). Da bi ostale cifre bile „okrugle“, recimo da je iznos kredita bio 70 000 KM. To znači da je mjesečna rata iznosila oko 500 KM (tačnije 501,34 KM). Pod uslovom da kredit otplaćuje bez promjena, Lola bi posljednju otplatu imala 1. decembra 2029. To je 240. mjesec otplate kredita iz primjera. Na ilustraciji 2 vidimo odnose kamata i glavnice u zbiru mjesečnih otplata.

Vidimo da će Lola od svih otplata u posljednjoj godini na ime glavnog duga dati procentualno najveći dio. U zadnjoj godini otplata glavnice učestvuje čak sa 5 487 KM od 6 016 KM zbira svih otplata ili oko 97%. Dakle, na početku kredita u otplatama preovladavaju kamate na kredit.

Eh, sad, vidjeli smo da se 6M EURIBOR već neko vrijeme smanjuje. To može navesti Lolu da razmisli o prijevremenoj otplati kredita. Naime, po vrijednosti EURIBOR-a, ovih dana Lolina mjesečna otplata bi iznosila oko 454,58 KM. Dakle, skoro pedeset maraka manje od prvih mjesečnih otplata. Potpuno racionalno je da ona ovih dana razmišlja o skraćivanju perioda otplate kredita. Recimo da Lola želi da skrati kredit na još 10 godina. Do danas je izmirila osamdeset rata. Sad je u sedmoj godini kredita. Vraća kredit već šest godina i osam mjeseci. Sada želi da ostatak duga, od 1. septembra, izmiri u narednih deset godina po (n)ovoj kamatnoj stopi. Drugim riječima, ne želi da vraća kredit još trinaest godina i četiri mjeseca. Prema njenom planu, posljednja ratu bi isplatila 1. avgusta 2026.

Na internetu je lako naći modele za otplatne planove. Treba da pretražujte “loan calculator”. Tako i Lola može da nađe neki od šablona koji koriste banke i, jednostavno, unese ostatak kredita, podesi period otplate na narednih deset godina i dobija mjesečnu otplatu koja, prema novom planu, iznosi 577,28 KM. Dakle, mjesečna otplata jeste veća. Veća je čak i od početnih otplata, ali bi Lola ranije otplatila kredit. U sljedećoj ilustraciji imamo prikaz odnosa prema novom planu.

Ove primjere sam naveo samo hipotetički. Lola može kredit da skrati i na dvanaest godina. Tada bi joj rata iznosila 502,60 KM. Skoro kao i na početku, a opet bi isplatila kredit prije roka. Međutim, nije zanemariva činjenica da bi u slučaju da kredit vraća još dvanaest godina vratila 17 462,77 KM na ime kamata, a u slučaju da ga vraća još deset godina, još 14 362,40 KM. Sve ovo pod uslovom da vrijednost 6M EURIBOR-a ostane ista.

Blaža varijanta jeste da Lola pokuša da štedi pa da u jednom momentu – kada iznos ušteđevine i ostatka duga budu jednaki – otplati preostali dug. Nešto kao na ovoj slici.

Namjera je da se Lola mjesečno odriče istog iznosa, ali u ovom slučaju još ne priča sa svojom bankom o kreditu. Lola bi štedila po marku svaki dan pri svim nepromijenjenim uslovima i kredit bi otplatila 01.03.2029., to jest devet mjeseci prije nego što je predviđeno otplatnim planom. U slučaju da vraća kredit kao do sada, a da štedi 10 KM svaki dan, kredit bi isplatila 01.06.2024. ili 5,5 godina prije predviđenog roka. Ponavljam, u praksi nije realno očekivati istu kamatnu stopu do kraja otplate kredita.

Eh sad, zamislimo da je Lola odlučila da poveća mjesečnu ratu tako da je promijenila ugovor sa bankom na način da je sad obavezna da banci daje veći iznos svaki mjesec, u skladu sa novim planom. Dakle, odricala bi se istih iznosa kao u primjeru sa štednjom. Ako bi povećala mjesečnu otplatu za trideset KM svaki mjesec (po marku svaki dan), pri svim nepromijenjenim uslovima, kredit bi otplatila 01.06.2027., to jest čak dvadeset i šest mjeseci prije nego što je predviđeno otplatnim planom. Na slici je prikazan momenat otplate kredita u obje varijante.

Najvažnije je da znate da, bez obzira na koji period otplate želite da skratite kredit, imaćete nezanemarive troškove. Najviše boli to da, kada odlučite da mijenjate period otplate kredita, treba biti spreman za ponavljanje skoro svih radnji i troškova kao da ponovo uzimate novi kredit.

Službenik ili lični bankar će vam (opet), na osnovu vaših primanja i traženog iznosa i roka otplate kredita, objasniti pod kojim uslovima ćete moći da mijenjate period otplate. To podrazumijeva pripremanje vaših platnih listi i uvjeravanje službenika da su svi porezi i doprinosi za vas (a neke banke se usuđuju da traže i za vaše radne kolege) uredno plaćeni.

Kada se službenik uvjeri da nije bilo značajnijih promjena na plati od vašeg zadnjeg druženja, može (i uglavnom hoće) od vas da traži procjenu nekretnine koja je predmet razgovora. To znači da (opet) treba da vas posjeti procjenitelj odnodno sudski vještak, tj. procjenitelj građevinske i(li) arhitektonske struke. Njegov zadatak je da pripremi procjenu-izvještaj o vrijednosti stana ili kuće. Njegov dolazak i procjenu, tj. izvještaj o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine, ćete platiti oko 100 KM.

Sljedeći trošak se odnosi na trošak za promjenu otplatnog plana. Ova usluga se obično kreće oko 150 KM.

Najbolniji je sljedeći korak – odlazak notaru zbog aneksa kupoprodajnog ugovora. Bez obzira kojeg notara izaberete, aneks će da košta upola jeftinije u odnosu na osnovni ugovor.

Na kraju, prednosti skraćivanja kredita prilika je da ranije vratite dug. Nedostatak je činjenica da će se i EURIBOR vjerovatno mijenjati. Osim toga, banka će vam tražiti sve ostale dokumente, kao prvi put. To može značiti i određene dokumente od vašeg bračnog druga ili sudužnika što može podrazumijevati da i on od svog psolodavca traži određene dokumente.

Do odluke kreditnog odbora, koja ne mora biti po Lolinom planu, Lola je možda već imala i do 1 000 KM troškova. U svakom slučaju, više od jedne rate. Bez sumnje, skraćivanje perioda otplate kredita jeste ekonomski racionalno, da je kredit iz primjera na 25 godina. Do sada je Lola platila već 26 156,56 maraka na ime kamata i tek 9 911 maraka na ime glavnog duga. Da ništa „ne dira“ do 1. decembra 2034., vratila bi 70 000 kredita i čak 65 251,95 na ime kamata. Kada bi skratila ostatak kredita na još petnaest godina (umjesto na osamnaest godina i četiri mjeseca, kao do sada), uz ovu sad kamatnu stopu vratila bi još 24 304,61 KM kamata i ostatak duga.

Rezultati dobijeni u tekstu samo su orijentacioni. Dobijeni odnosi i zaključci nisu opšta pravila. Kao što ne postoje dvije iste priče o dva čovjeka na svijetu, tako su i priče o motivima, otplatama i sudbinama kredita različite. Ranija otplata kredita dobro zvuči, ali i povlači značajne troškove.

Ja nisam ovlašćeni investicioni savjetnik. Svi dobici i gubici proizašli kao zaključci nakon čitanja teksta idu na vašu odgovornost.

On je onaj klinac u razredu koji izaziva učitelja. Koji preuzima nastavu. Koji izgura direktora iz njegove kancelarije i igra na onaj poriv u svima nama da u jednom trenutku u životu moramo sve srušiti, kaže jedan od Trampovih biografa. A tog i takvog sirovog, nezrelog, sumanutog i kakvog sve ne Trampa su svakojake socijalne brigade prigrilile širom svijeta, od Srba, preko manje-više drugih nebeskih naroda. Opet bez analize, čisto kao ravnoteža nečastivim silama iz suprotnog tabora. Blesav rivalitet, ona površna kontra kipovima Bila Klintona među kosovskim albancima i damarima sarajevske čaršije. Mi ćemo, eto, vjerovati u spasonosni brak Trampove Amerike i vječno nam bliske, a nikako od konkretne pomoći Rusije. A sve je to prc, Milojka, jebe se i Trampu i Putinu za nas, samo je narod toliko glup da to ne shvata.

Sad kad smo Trampa uselili u Bijelu kuću, iznaprđivali se o inauguraciji, pretresli sve teorije zavjere, obrnuli Melaniju sa svake strane, popljuvali sve što se pljunuti može, svršili na sve što nam je zagolicalo klitoris, nastavljamo voditi njegove bitke širom svijeta.

Pa, jebo te, poginusmo objašnjavajući da nije pravedno ni bogougodno da protjeruje muslimane, da natakari zid Meksikancima i što otima izbjeglicama američki san. Mnogi, evo, noćima ne spavaju razamišljajući šta će sad neki ubogi Sirijac koji se baš spremao da zapuca u Kolorado. Precrče zbog jemenske pothranjene djece, koja će i dalje skapavati u tamošnjim bolnicama, dok sipaju granate, a nema ni mira ni lijekova.

Toliko će se potresti, da će prosto morati popiti koje pivo ili zapaliti džoint. Tako se mi, svijet izvan sedam prokuženih zemalja sa Trampove crne liste, nosimo sa njihovim problemima.

Zabrinemo se, ražalostimo, skrhani pogledamo fotografije raskomadanih civila, jebemo mater okupatoru i eventualno kažemo da je Tramp konj.

Konkretno samo brbljamo o tome.

Konkretno ništa ne poduzimamo.

I konkretno sad znam da mi čitave horde spočitavaju ovu bešćutnost, jer otkuda ja znam šta oni, a najviše se na ovakve kritike uskoprcaju žene, misle o migrantskoj krizi, politici EU i američkoj administraciji.

Pa, eto znam, da na fašisoidno ponašanje u svom dvorištu podjednako nonšalantno reaguju.

Znam, jer gledam i slušam, prosto posmatram, kako se nehajno postavljaju prema ovdašnjoj bolesnoj djeci, roditeljima koji naokolo, na društvenim mrežama, prikačeni na komadić papira na drvetu, traže bilo kakav posao da prehrane svoje potomke i da im ih ne otmu i odvedu u kakav dom, traže da ih ljekari ne tretiraju kao prolaznu kategoriju, jedan pacijent gore-dolje.

Znam, jer svaki dan naletim na apele za pomoć, koji i nakon sedmica i mjeseci ne urode plodom, jer smo toliko siromašni duhom da će nas boljeti Trampova nepravda, a neko naše dijete, tu iz Modriče ili Kiseljaka, koje treba našu jebenu marku, će skončati u najgorim mukama.

Znam, jer dok je žena sa bebom u naručju sjedila na ulici ispred Predsjedništva BiH, pročitali smo da je to žena koja je teško bolesna, koja tri godine povraća, a ljekari joj ne pomažu, žena koja je u svoj toj muci odlučila da postane majka.

Potom smo ili promijenili kanal ili zatvorili aplikaciju.

Pitam naše zabrinute domaćice, kao i naše radnike, političare, pitam sve licemjerne ljude u ovoj zemlji znaju li kako je ime toj ženi i zašto bar to nisu zapamtili?

Pitam ih da li su sutradan pokušali saznati kako da joj pomognu, jesu li se zamislili šta njeno dijete ima da pojede, kako se ona onako izranjavana tog dana pridigla da ga presvuče ili pomiluje?

Znam da ne znaju, jer su zapamtili koje je boje bila kreacija koju je mala iz Sevnice nosila tokom inauguracijskih svečanosti i jer su uz kafu i ratluk razglabali o nepravdi nanesenoj azilantima, dok je njihov prvi komšija tukao ženu ili se neki obespravljeni ovdašnji borac sa vjetrenjačama taman objesio.

Ali ne, samo čekam da naše vrijedne domaćice izađu sa transparentima „Trampe, pederu“ i „Melanija nije glupa sponzoruša“.

Već vidim gdje naši studenti urlaju: „Volimo Siriju“ i „Svi smo mi muslimani“, dok nam obrazovni sistem truli kao prošlogodišnja jabuka u nekom podrumu u Alepu.

Ima naša omladina vremena da se pozabavi meksičkim otporom, dok joj vlastiti sistem zavrće uši.

Imamo mi materijala za priče o košmarnim jemenskim bolnicama, dok u našima gmižu žohari i caruje memla. Imamo mi snage da se zamajavamo prepunim američkim aerodromima, eto nas u boju za Kosovo, otimamo Makedoniju, kršimo se sa Crnogorcima, sve, sve stižemo.

Zaplakaćemo i za protjeranim psom, dok kod nas ima više azila za životinje nego sigurnih kuća, a svega nedovoljno.

A svi mi zajedno čekamo fenomene ala Gandi.

Čekamo da ljudi počnu da se spaljuju na ulici.

A i tad bismo samo tupavo stajali sa strane, gledali i u čudu kasnije razmišljali kako je to tužno.

Uz jedan leksilijum bismo otišli na spavanje, sutra se ništa nije desilo.

Ne jebe mi se za izbjeglice sa Bliskog istoka, boli me bol ljudi iz ratom uništenih podneblja, peče me savjest kad znam da osim saosjećanja nisam ništa pod milim Bogom učinila za njih. Al, eto, jebe mi se za svjetskim problemima, dok god mogu pomoći nekom ko mi je nadohvat ruke. Navijala sam za Trampa, al dalje od toga me u vremenima kad nas siromaštvo glođe k’o crkveni miš, poprilično ne interesuje. Nek se on bakće sa svojim uredbama i imigrantskim službama, a ti, glupi čovječe ovdašnji, vraćaj transparente o Arizoni i gledaj da spaseš nekog svog.