Dok neka deca osećaju fizičke simptome poput bolova u stomaku i glavobolje, druga reaguju izlivima besa, povlačenjem u sebe ili preteranom vezanošću za roditelje.

Kako za HuffPost objašnjava dr Kadija But Votkins iz Opšte bolnice Masačusets, anksioznost je ponekad teško prepoznati jer se ispoljava na različite načine, u zavisnosti od uzrasta deteta i njegovih komunikacijskih sposobnosti.

Iako roditelji najčešće imaju najbolje namere, određeni postupci i komentari mogu nenamerno izazvati ili pogoršati osećaj anksioznosti kod dece. Stručnjaci objašnjavaju koje roditeljske postupke treba izbegavati.

Podsticanje izbegavanja

“Anksioznost u telu stvara neprijatnost, pa deca prirodno pokušavaju da izbegnu situacije koje je izazivaju”, kaže edukatorka za roditelje Laura Lin Najt. Kako objašnjava, to često počinje sitnicama, ali se vremenom može proširiti.

Na primer, dete koje ima strah od odvajanja u početku može odbijati da ide školskim autobusom. “Može misliti da će mu biti lakše ako ga roditelji odvezu u školu, ali ubrzo shvati da anksioznost nije nestala. Zatim može tražiti da ga roditelj otprati sve do vrata učionice”, navodi Najt.

Takvo izbegavanje dugoročno može dodatno pojačati anksioznost i narušiti detetovo samopouzdanje. “Roditelji nesvesno održavaju krug anksioznosti kada detetu stalno pomažu da izbegne ono čega se plaši”, ističe Knight.

Umesto toga, važno je postepeno jačati detetovu otpornost i pomoći mu da se suoči sa strahom, uz osećaj da ima podršku.

“Ako se previše prilagođavamo detetovom strahu, uskraćujemo mu priliku da razvije veštine suočavanja. Cilj nije ukloniti svaki stres, već pronaći ravnotežu između razumevanja i blagog podsticaja”, zaključuje But Votkins.

Zanemarivanje sopstvene anksioznosti

“Ne smemo zaboraviti da deca veoma dobro osećaju emocionalno stanje svojih roditelja i staratelja”. Deca prate i reči i govor tela. Ako se roditelji sami bore sa anksioznošću, važno je da nauče da upravljaju sopstvenim stresom i deci pokažu zdravije načine suočavanja sa njim.

Kao što se u avionu maska za kiseonik najpre stavlja sebi, tako je i u roditeljstvu važno najpre obratiti pažnju na sopstvenu anksioznost.

“Kada ne upravljamo dobro svojom anksioznošću, decu možemo nenamerno naučiti da se plaše istih situacija kojih se i mi plašimo”, dodaje ona.

To ne znači da roditelji treba da kriju svoja osećanja, već da ona mogu biti prilika za razgovor.

“U redu je razgovarati sa decom o sopstvenoj anksioznosti. To im može pomoći da shvate da nisu sama. Najvažnije je da im pokažemo da ne moraju da pate u tišini”, poručuje But.

Izbegavanje razgovora o osećanjima

Razgovori o emocijama ponekad mogu biti neprijatni, ali je važno da ih roditelji podstiču. “Dopustite detetu da bude zabrinuto ili nervozno”, preporučuje dečja psihološkinja An Luis Lokhart.

Roditeljima savetuje da imenuju osećanje koje primete kod deteta, na primer: “Čini mi se da ti je neprijatno da uđeš u vodu” ili “Nervozan si jer ideš na zabavu bez mene”.

Sledeći korak je da detetu pokažu da su njegova osećanja razumljiva. “Recite nešto poput: ‘Razumem te. Ima smisla da se tako osećaš. Nekima je potrebno više vremena.’ Zatim zajedno potražite rešenje”, kaže Lokhart.

Preterani oprez

Rečenice poput “Pazi, pašćeš” mogu kod deteta stvoriti nesigurnost i oklevanje.

Umesto stalnog ponavljanja upozorenja, korisnije je objasniti zbog čega je nešto opasno. “Na primer: ‘Nemoj da skačeš sa stola jer stolovi nisu za skakanje, a pod je tvrd. Ako se povrediš, možda ćemo morati u hitnu pomoć'”.

Takva objašnjenja podstiču razumevanje, a ne samo strah.

Pohvala rezultata umesto truda

“Mnogi moji mali pacijenti su anksiozni jer se plaše da će razočarati roditelje ako u nečemu nisu najbolji”, kaže klinička psihološkinja Keniša Sinkler Mekbrajd.

“Deca zaslužuju pohvalu za uspeh, ali jednako je važno pohvaliti trud i podsetiti ih da su voljena bez obzira na rezultat.”

Važno je proveriti i da li su roditeljska očekivanja realna. Istraživanja pokazuju da usmeravanje pažnje na trud, umesto isključivo na ishod, može smanjiti štetan pritisak.

Postavljanje sugestivnih pitanja

“Postavljanje sugestivnih pitanja može kod dece izazvati anksioznost. Ako pitate: ‘Jesi li nervozan jer tvoji prijatelji neće biti u kampu?’, zapravo sugerišete da bi dete trebalo da bude nervozno.”

Takva pitanja mogu stvoriti brige koje detetu ranije nisu ni pale na pamet.

Sinkler Mekbrajd predlaže drugačiji pristup: “Znam da ideš sam u kamp. Šta misliš, kako bismo mogli da ti pomognemo da ti tamo bude lepše?”

Na taj način razgovor se usmerava na rešenja, umesto da roditelj detetu nameće sopstvenu zabrinutost. “Možda ćete shvatiti da ste vi anksiozniji od deteta”, dodaje ona.

Autoritaran pristup vaspitanju

Psiholozi razlikuju četiri stila roditeljstva, a autoritarni se najčešće povezuje sa anksioznošću kod dece.

“To se događa kada u domu ima previše krutih pravila, a kazne poput vikanja i zabrana postaju glavne metode vaspitanja, uz premalo topline i povezanosti”, kažeLokhart.

U takvim porodicama deca se ne osećaju sigurno kada pogreše jer se plaše preterane reakcije roditelja.

Slanje pomešanih poruka

Roditelji deci prenose poruke i rečima i ponašanjem, pa je važno izbegavati protivrečne poruke koje stvaraju nesigurnost.

“Često čujem roditelje kako govore: ‘Želim da uživaš u detinjstvu’, a odmah zatim pitaju: ‘Jesi li učio za maturu? To je veoma važno, moraš da se prihvatiš posla'”, objašnjava psihološkinja Dženi Jip.

Ona savetuje roditeljima da budu jasni i dosledni.

“Poruka treba da bude: ‘Matura se približava i sada je prioritet. Želim da pronađeš ravnotežu i sam proceniš na šta treba da se usredsrediš.’ Takva poruka detetu daje osećaj odgovornosti za sopstveni put, bez pritiska da nešto radi isključivo zbog roditeljskih očekivanja”, zaključuje Jip.

Izvor: superzena.b92.net

Iako se povremena jutarnja glavobolja može javiti iz različitih razloga i najčešće nije razlog za zabrinutost, njeno često ponavljanje može ukazivati na određene zdravstvene probleme ili životne navike koje zahtijevaju pažnju.

Apneja u snu

Kako navodi Health, jedan od uobičajenih uzroka jutarnjih glavobolja je apneja u snu, stanje u kojem periodično prestajete disati tokom noći. Vaše tijelo vas budi kako biste mogli ponovo početi disati.

Možda čak ni ne shvatate da se to dešava. Provjerite sa partnerom ili prijateljem ako glasno hrčete jer to može biti znak.

Imajte na umu da nije svako hrkanje znak apneje u snu. Ljekar vas može uputiti na analizu spavanja, što je najtačniji način za dijagnosticiranje ovog stanja.

Nesanica

Vjerovatno ste čuli za nesanicu, čest poremećaj spavanja koji može uzrokovati probleme sa usnivanjem ili održavanjem sna ili spriječiti dobar san. Glavobolje su jedan od zdravstvenih problema uzrokovanih ovim stanjem.

Simptomi nesanice uključuju sporo usnivanje, kratko spavanje ili prerano buđenje. Također se možete buditi pospani i osjećati umorno tokom dana.

Škripanje zubima

Škripanje zubima, također poznato kao bruksizam, preko noći može uzrokovati bol u mišićima vilice ili temporomandibularnom zglobu. Ta bol može dovesti do glavobolje.

Možda ne znate da škripite zubima, ali obratite pažnju na bol u uhu, osjetljivost mišića, osjetljivost zuba ili bolnu vilicu. Sve su to simptomi bruksizma. Stomatolog može otkriti problem ako postoji.

Alergije

Vaše jutarnje glavobolje mogu biti uzrokovane i alergenima. Izloženost grinjama tokom spavanja također vas može probuditi s glavoboljom zbog začepljenja sinusa koje uzrokuju.

Ako imate alergije, pokušajte koristiti posteljinu otpornu na alergije – posebne jastučnice, navlake za madrace i jorgane dizajnirane da vas zaštite od izloženosti grinjama i češće perite posteljinu. Alergolog vam može pomoći da pronađete dodatne načine za ublažavanje simptoma.

Migrene

Iako se ove ponavljajuće glavobolje mogu javiti u bilo koje vrijeme, migrene su češće ujutro. Često se javljaju na jednoj strani glave, s umjerenom do jakom pulsirajućom ili lupajućom boli.

Drugi znaci da biste mogli imati migrenu uključuju mučninu, slabost i osjetljivost na svjetlost i zvuk. Postoje i potencijalni simptomi koji se mogu pojaviti i do 24 sata prije glavobolje, poput aure.

Nedostatak ili previše sna

Previše ili premalo sna može biti okidač za tenzijske glavobolje. One se često osjećaju kao da vam traka steže glavu. Također, možete osjetiti bol ili nelagodu u glavi, vlasištu ili vratu.

Depresija i anksioznost

Depresija i anksioznost također mogu izazvati tenzijske glavobolje ujutro. Ako primijetite da se glavobolje javljaju u vrijeme kada doživljavate ili očekujete stres (kao što je ujutro prije posla), razgovarajte s ljekarom kako biste procijenili da li je uzrok mentalno zdravstveno stanje.

Klix

Razvio ju je doktor Herbert Benson sa Harvarda kao način borbe protiv stresa i poznate reakcije organizma „bori se ili bježi“.

Ova metoda postala je popularna širom svijeta jer ne zahtijeva posebnu opremu, mnogo vremena niti stručni nadzor, a može pomoći u smanjenju svakodnevne napetosti i anksioznosti.

Potrebno je samo 10 do 20 minuta dnevno

Za izvođenje Bensonove tehnike dovoljno je izdvojiti između deset i dvadeset minuta dnevno.

Metoda se zasniva na četiri osnovna koraka:

• pronađite mirno i tiho okruženje bez ometanja
• sjedite ili lezite u udoban položaj
• odaberite riječ, zvuk ili vizuelnu tačku na koju ćete usmjeriti pažnju
• kada vam misli odlutaju, lagano vratite fokus bez nervoze i frustracije

Kao fokus mogu poslužiti riječi poput „mir“, „jedan“ ili „om“, ali i jednostavna vizuelna tačka ili ritam disanja.

Ključ je u pasivnom pristupu

Doktor Benson naglašavao je da je upravo pasivan stav najvažniji dio tehnike.

To znači da ne treba da se ljutite na sebe kada misli odlutaju, jer je to potpuno prirodno. Cilj nije potpuno „isprazniti um“, već nježno vraćati pažnju na odabrani fokus.

Upravo taj jednostavan pristup omogućava tijelu da aktivira parasimpatički nervni sistem, poznat kao stanje odmora i oporavka.

Šta Bensonova tehnika može da pomogne

Stručnjaci navode da redovno praktikovanje ove metode može pomoći u:

• smanjenju stresa i anksioznosti
• opuštanju mišića
• ublažavanju glavobolje izazvane napetošću
• poboljšanju sna
• snižavanju krvnog pritiska
• usporavanju pulsa

Tehnika se često preporučuje ljudima koji imaju ubrzan tempo života, hroničan stres ili poteškoće sa opuštanjem.

Jednostavna metoda dostupna svima

Jedna od najvećih prednosti Bensonove tehnike jeste njena jednostavnost. Ne zahtijeva nikakvu posebnu obuku, opremu niti iskustvo sa meditacijom.

Dovoljno je nekoliko minuta dnevno kako bi tijelo i um dobili priliku da se smire i oporave od svakodnevnog pritiska.

Stručnjaci ističu da najbolji rezultati dolaze uz redovno praktikovanje i strpljenje, jer se efekti postepeno pojačavaju.

Nezavisne

Ruski psiholog Mihail Labkovski tvrdi da takvi ljudi ne pate od viška discipline ni ambicije, već od nečega mnogo ozbiljnijeg – anksioznosti.

Ljudi koji ne umeju da stanu često ni ne umeju da uživaju

Kako kaže, mnogi su odrasli uz ideju da čovek vredi samo dok radi, juri, trudi se i dok je konstantno umoran. Odmalena slušaju iste rečenice: “Nemoj da ležiš”, “Radi nešto korisno”, “Ne budi lenj”, “Ko će sutra živeti umesto tebe?”. Vremenom čovek više ni ne zna kako izgleda pravi odmor, jer mu mir postaje neprijatan.

Labkovski opisuje ljude koji čak i na plaži moraju da imaju misiju. Ne mogu samo da sede i gledaju u more. Oni moraju da organizuju pecanje u zoru, obilazak tvrđava, planinarenje, večernji izlazak i još deset aktivnosti usput, samo da ne bi ostali sami sa sopstvenim mislima. Problem je što u svemu tome uglavnom ni ne uživaju.

– Problem je što su mnogi od nas ispunjeni dubokom anksioznošću, tvrdi psiholog i dodaje da ljudi često zatrpavaju sebe obavezama samo da bi ugušili unutrašnji nemir. Imaju osećaj da će, ako stanu, nešto strašno da se dogodi. Kao da će ih tišina sustići pre nego što stignu da pobegnu od nje.

Anksiozni ljudi ne podnose ni sopstveni mir, ni tuđi

Upravo zato, kaže on, današnji ljudi više ne umeju ni da šetaju bez cilja. Sve mora da ima svrhu, rezultat i poentu. Ako izlaze iz kuće, onda idu nešto da završe. Ako odmaraju, onda moraju da “napune baterije”. Ako sede, odmah uzimaju telefon. Sama ideja da nešto rade samo zato što im prija mnogima danas zvuči gotovo nemoguće.

Posebno upozorava na roditelje koji sopstvenu anksioznost prenose na decu. Na onu decu kojoj se ne dozvoljava da samo leže, maštaju ili gube vreme, jer odrasli u svemu vide lenjost i neuspeh. A upravo je slobodno vreme, tvrdi psiholog, ključno za zdrav razvoj mozga i psihe.

Njegova poruka je brutalno jednostavna: čovek ne mora stalno da bude iscrpljen da bi bio vredan.

– Pobednik nije onaj ko je stalno zabrinut i nervozan, već onaj ko ume da bude miran, sabran i siguran u sebe, kaže Labkovski.

I možda je baš to danas najteža stvar na svetu – leći, ćutati, ne juriti nigde i ne osećati grižu savesti zbog toga.

Izvor: ona.telegraf.rs

Hannah Fowles jedna je od onih koji je koriste. Nakon iscrpljujućeg dana na poslu, 22-godišnjakinju iz Prova u Utahu kod kuće je svladala panika. Osjećala je kako joj se steže u prsima, misli su joj jurile, a obrazi se zažarili. Tada je ugledala malu torbicu, prijenosni komplet koji je sastavila sa svojom terapeutkinjom ispunjen predmetima za smirivanje, i u roku od deset minuta uspjela se smiriti i zaspati.

“Počela sam se jako pregrijavati i nisam se mogla smiriti”, rekla je Fowles. “Ništa što inače radim, poput vježbi disanja ili ležanja u mračnoj sobi, nije pomagalo.” Posegnula je za torbicom, popila lijek za anksioznost i stavila hladan oblog na vrat.

Uključila je mali ventilator dok je u drugoj ruci stiskala šiljastu igračku za smirenje. “Nikad mi ne bi palo na pamet imati te stvari pri ruci dok nisam napravila torbicu. To je promijenilo sve – koristim je stalno”, dodala je.

Priprema za paniku

Zovu ih anksiozne torbice, kompleti za smirenje ili torbice za paniku, no kako god ih nazivali, ove “uradi sam” kreacije brzo su stekle popularnost na internetu, osobito među ženama iz generacije Z.

U istraživanju provedenom na gotovo 1000 Amerikanaca u dobi od 18 do 26 godina, 61% je izjavilo da im je dijagnosticiran anksiozni poremećaj, a 43% reklo je da doživljava napadaj panike barem jednom mjesečno. Iako se mnogi oslanjaju na psihoterapiju i lijekove, ti alati ne djeluju uvijek u kriznom trenutku.

“Tehnike poput svjesnosti i skeniranja tijela su sjajne, ali morate se sjetiti primijeniti ih”, rekla je dr. Kyra Bobinet, liječnica i bihevioralna neuroznanstvenica. “Kada se nalazite u okruženju preplavljenom okidačima, nećete se nužno moći sjetiti što trebate učiniti.”

Tu na scenu stupaju anksiozne torbice, a držanje alata za samoregulaciju nadohvat ruke u trenucima visokog stresa je, prema riječima Bobinet, “genijalno”. “To je način odvraćanja pažnje i umirivanja”, objasnila je. “Stvara druge osjete na koje se možete usredotočiti kako se ne biste osjećali potpuno preplavljeni bujicom anksioznih ili depresivnih misli.”

Senzorički alati za suočavanje

Generacija Z, često nazivana “anksioznom generacijom”, doživljava rekordne razine mentalnog stresa. Gallupovo istraživanje iz 2023. pokazalo je da gotovo polovica mladih od 12 do 26 godina kaže da se često ili uvijek osjećaju anksiozno.

Stefany Staples, 24-godišnjakinja iz Atlante, počela je osjećati anksioznost 2024. godine, s fizičkim simptomima poput lupanja srca zbog kojih je više puta završila u bolnici. “Mislila sam da je anksioznost više stvar pretjeranog razmišljanja i osjećaja preopterećenosti, ali puno je više od toga”, rekla je. Kad joj lijekovi nisu značajno pomogli, inspiraciju je pronašla na internetu i sastavila svoju anksioznu torbicu.

Svoju je torbicu napunila predmetima koji joj pomažu, uključujući eterično ulje lavande za smirivanje živaca i kiseli bombon, čiji joj oštar okus odvraća pažnju od tjeskobnih misli. “Pomaže mi da se prizemljim”, rekla je Staples. “Definitivno me izvlači iz anksioznog ciklusa koji mi se vrti u glavi.”

Brze senzorne intervencije poput držanja hladnog obloga ili sisanja kiselog bombona mogu prekinuti eskalaciju u živčanom sustavu, objasnila je dr. Jenny Martin, klinička psihologinja. “Predmeti iz anksiozne torbice djeluju tako što preusmjeravaju pažnju s anticipativnih misaonih petlji natrag u sadašnjost”, rekla je Martin. “Nijedan od ovih alata ne rješava temeljnu anksioznost, ali mogu biti iznenađujuće učinkoviti u akutnim trenucima.”

@maliaelaine everything I bring with me everyday to help with my anxiety #anxiety #anxiousgirl #whatsinmybag ♬ original sound – Malia 

Prilagodite svoj komplet alata

Ne djeluje svaki alat na svakoga. “Poznavanje uzroka anksioznosti pomaže u prepoznavanju onoga što može smiriti vaš ‘centar za brigu'”, rekla je dr. MaryEllen Eller, psihijatrica. Onima koje pokreće prekomjerna stimulacija, kaže, mogu pomoći alati koji ograničavaju podražaje, poput slušalica za poništavanje buke.

Ako anksioznost potiču brze misli “što ako”, učinkovitije mogu biti tehnike prizemljenja, poput žvakanja žvakaće gume od mente ili korištenja fidget igračaka. Preporučuje eksperimentiranje u mirnom okruženju kako biste otkrili što vam najbolje odgovara.

Za Carrie Berk, 23-godišnjakinju iz New Yorka, bilježnica i olovka za zapisivanje misli pomažu joj da ostane prizemljena. Njezin komplet uključuje i kisele bombone, fidget prsten i kartice s vježbama disanja. “Anksiozna torbica je poput vašeg osobnog superjunačkog pribora”, rekla je.

“Sve se svodi na korištenje vaših pet osjetila kako bi vas vratili u sadašnjost, umjesto da živite u svojoj glavi.” Dodala je kako joj posjedovanje svega na jednom mjestu daje osjećaj kontrole u trenucima koji se inače čine izvan kontrole.

Učenje i otpuštanje

“Anksiozna torbica je sjajna ideja za pomoć pacijentima s anksioznošću i napadajima panike”, rekao je dr. Vinay Saranga, psihijatar. “Međutim, s vremenom je cilj oporavka postupno smanjiti broj predmeta koje nosite, možda na jedan ili dva, ili čak naučiti funkcionirati bez torbice kako ne biste postali potpuno ovisni o njoj.”

Cassie Rodgers, 27-godišnjakinja iz Oregona, svoje je svakodnevne potrepštine svela na dva predmeta: aromaterapijsku olovku s lavandom i paprenom metvicom te kisele bombone.

“Nedavno sam bila usred trgovine i osjetila sam da nailazi napadaj”, ispričala je. “Odmah sam stavila nekoliko bombona u usta i uspjela obaviti kupovinu i vratiti se do auta prije nego što je eskaliralo. Uspjela sam se smiriti zahvaljujući tim alatima.”

Samo posjedovanje tih predmeta daje joj mir. Njezin savjet drugima je jednostavan: niste sami i nema srama u traženju pomoći. “Napraviti korak unatrag kako biste zgrabili svoj komplet nije neuspjeh”, rekla je Rodgers. “Koristite ove alate da nastavite dalje kroz ono što ne možemo kontrolirati.”

Izvor: Index

Ovakva ponašanja posebno dolaze do izražaja u periodu pred kraj školske godine, kada se obaveze gomilaju, a očekivanja postaju veća i izraženija.

Roditelji u tim situacijama često pomisle da je riječ o ljenosti, međutim iskustvo iz prakse pokazuje da je stvarnost mnogo složenija.

Dijete koje odgađa obaveze najčešće nije dijete koje ne želi, nego dijete koje u tom trenutku nema kapacitet da odgovori zahtjevima.

Iza takvog ponašanja često stoji mentalni umor, zasićenje školskim obavezama, ali i nedostatak unutrašnje motivacije. Prisutan je i strah od neuspjeha koji može blokirati dijete, pa odgađanje postaje način da izbjegne suočavanje sa zadatkom.

Kod neke djece izražena je potreba za kontrolom pa kroz “neću sada” pokušavaju sačuvati osjećaj autonomije u okruženju u kojem se od njih mnogo očekuje.

Period pred kraj školske godine dodatno pojačava ove izazove. Djeca se suočavaju sa završnim testovima, popravljanjem ocjena i porukama da je sada “najvažnije zapeti”.

Roditelji, vođeni brigom, često pojačavaju kontrolu, podsjećaju, opominju i insistiraju. Takav pristup, iako dobronamjeran, povećava unutrašnji pritisak kod djeteta. Pritisak vodi ka otporu, otpor vodi ka odgađanju, a odgađanje dodatno povećava osjećaj neuspjeha. U tom krugu često nastaju prvi oblici anksioznosti.

Anksioznost kod djece ne izgleda uvijek kao strah koji je lako prepoznati. Ona se može manifestovati kroz odugovlačenje, zaboravnost, razdražljivost, povlačenje ili kroz fizičke simptome poput bolova u stomaku, glavobolje i hroničnog umora.

Posebno zabrinjava činjenica da se danas s anksioznošću susreću sve mlađa djeca, već u ranom školskom uzrastu, pa čak i prije toga.

Djeca koja bi trebalo da spontano istražuju i uče kroz igru sve češće odrastaju u atmosferi očekivanja, procjenjivanja i stalnog poređenja.

Važno je priznati i ono što roditeljima nije uvijek lako da izgovore. I sama sam kao majka u određenim trenucima pravila greške, nesvjesno stvarajući pritisak kroz očekivanja vezana za akademski uspjeh. Namjera je bila dobra, želja da dijete uspije i da ima sigurnu budućnost, ali efekat nije uvijek bio onakav kakav sam željela. Djeca ne žive samo naše riječi, nego i naša očekivanja, ton glasa i atmosferu koju stvaramo.

Dodatni izazov savremenog vremena jeste i konstantna stimulacija kojoj su djeca izložena.

Brzi sadržaji, ekrani i potreba za instant zadovoljstvom smanjuju kapacitet za fokus, strpljenje i odlaganje, pa zadaci koji zahtijevaju trud postaju još teži.

U takvom kontekstu očekivati da dijete samo od sebe razvije radne navike bez podrške i strukture nije realno. Zbog toga je važno da ovakvo ponašanje ne ignorišemo, ali i da ga ne etiketiramo

Kada dijete nazovemo lijenim, ne podstičemo promjenu, nego pojačavamo osjećaj neadekvatnosti.

Mnogo je korisnije fokusirati se na konkretne korake i na stvaranje okruženja u kojem dijete može uspjeti.

Radne navike se razvijaju kroz male, ponovljive korake. Jasna struktura dana, podjela zadataka na manje cjeline i dogovoreni vremenski okviri daju djetetu osjećaj sigurnosti. Pauze nisu znak lijenosti nego potreba mozga da obradi informacije. Pohvala usmjerena na trud, a ne samo na rezultat, gradi unutrašnju motivaciju i osjećaj kompetentnosti.

Roditelji često, iz želje da pomognu, preuzimaju dio odgovornosti na sebe kroz stalna podsjećanja i kontrolu. Takav pristup kratkoročno olakšava svakodnevicu, ali dugoročno usporava razvoj samostalnosti. Dijete treba da ima priliku da iskusi i posljedice svojih izbora, jer upravo kroz ta iskustva uči odgovornost i gradi unutrašnju stabilnost.

Kraj školske godine ne predstavlja samo završetak jednog obrazovnog ciklusa, nego i važan razvojni trenutak. To je prilika da dijete nauči kako da se nosi sa pritiskom, kako da organizuje svoje vrijeme i kako da prepozna sopstvene granice.

Dijete koje govori “poslije ću” ne govori nužno o lijenosti.

U toj rečenici često se krije poruka da mu je previše i da mu je potrebna podrška kako bi naučilo da može drugačije.

Upravo u načinu na koji odgovaramo na tu poruku leži razlika između djeteta koje razvija anksioznost i djeteta koje uz podršku uči kako da se nosi sa životnim obavezama.

(Autor je psiholog i porodični psihoterapeut)

Izvor: Nezavisne

Više od polovine devojčica uzrasta od pet do trinaest godina ideju odrastanja smatra zastrašujućom, a kao glavni razlozi navode se pritisci društvenih mreža i promene u svetu nakon pandemije, piše “Parents”.

Adolescencija je sama po sebi period velikih promena i anksioznosti. Devojčice se suočavaju sa strahom da se njihov izgled, telo, ambicije, stavovi pa čak i seksualnost u razvoju neprestano posmatraju i osuđuju, prenosi Index.hr.

Uz to, moraju biti svesne pretnji sopstvenoj bezbednosti, a često se suočavaju i sa pritiskom da rano odluče hoće li se posvetiti karijeri, porodici ili pokušati da usklade oboje.

Stoga ne iznenađuje da devojčice osećaju sve veću anksioznost zbog budućnosti. Prema podacima Izviđačica, čak 54 odsto devojčica uzrasta od 5 do 13 godina izjavilo je da im se odrastanje čini zastrašujućim ili preplavljujućim.

Taj procenat raste na 60 odsto kod devojčica uzrasta od 11 do 13 godina. Istraživanje kao jedan od uzroka navodi “hiperdigitalni” svet društvenih mreža, kao i promene koje je donela pandemija bolesti kovid-19.

Kako ublažiti anksioznost kod devojčica

Izviđačice ističu da je jedan od ključnih načina za ublažavanje ove anksioznosti pružanje mentorstva i podrške od najranijeg uzrasta, što je i jedan od glavnih ciljeva njihove organizacije.

“Devojčice odrastaju u svetu koji se menja brže nego ikad i nose teret te promene dok još pokušavaju da budu deca”, navodi u saopštenju za medije Boni Barčikovski, izvršna direktorka američkih Izviđačica.

Zato je izuzetno važno, smatra ona, da devojčice u svojim životima imaju odrasle koji im pružaju podršku – poput volonterki u izviđačima – koji im mogu pomoći da se snađu u svetu oko sebe, izgrade samopouzdanje i razviju veštine koje će im koristiti i kada odrastu.

Organizacija preporučuje da odrasle osobe u životima devojčica prioritet stave na izgradnju samopouzdanja i otpornosti. Takođe je važno podučavati ih životnim veštinama, poput finansijske pismenosti, pa im sopstvenim primerom pokazati kako mogu ostvariti svoje ciljeve i istovremeno brinuti o sebi.

Naglašavanjem ovih vrednosti, odrasli u koje imaju poverenja uče ih da ne moraju da žrtvuju samopoštovanje i sopstvena načela kako bi bile uspešne i srećne.

Postignuća su važnija od izgleda

Istraživanje je donelo i dobre vesti. Iako platforme poput Instagrama često u prvi plan stavljaju izgled i nerealne standarde lepote, čak 85 odsto ispitanih devojčica izjavilo je da se “drugima dive zbog onoga što mogu da urade, a ne zbog toga kako izgledaju”.

Uprkos svim pritiscima i osudama sa kojima se suočavaju, većina devojčica i dalje smatra da su njihova postignuća i snovi vredni ostvarivanja. To bi svim odraslima u njihovim životima trebalo da pruži sigurnost da će sa decom na kraju ipak sve biti u redu.

Izvor: N1

Danas je Ashwagandha jedan od najprodavanijih biljnih suplemenata na svijetu. Tržište procjenjeno na preko milijardu dolara raste godišnje oko 10%. Ali šta nauka zaista kaže o njoj? I koje su stvarne prednosti — a koji rizici?

Glavni benefiti — potvrđeni istraživanjima

1. Smanjenje stresa i anksioznosti

Ovo je najbolje istražena oblast. Više meta-analiza (studija koje objedinjuju rezultate mnogih manjih studija) dosljedno pokazuje da Ashwagandha značajno smanjuje stres i anksioznost.

Najveća meta-analiza, objavljena 2026. godine, obuhvatila je 15 studija s 873 učesnika. Rezultat: nakon 8 sedmica korištenja, zabilježeno je značajno smanjenje simptoma anksioznosti na standardizovanoj ljestvici (HAM-A), smanjenje percepcije stresa (PSS) i pada nivoa hormona kortizola u krvi.

Druga meta-analiza iz 2022. (12 studija, 1.002 učesnika) potvrdila je slične rezultate — statistički značajno smanjenje anksioznosti i stresa u usporedbi s placebo grupom.

Ključna činjenica: Ashwagandha ne eliminiše uzrok stresa, već pomaže organizmu da ga bolje podnosi kroz modulaciju hormonskog odgovora.

2. Bolji san

Druga oblast s jakim naučnim dokazima. Meta-analiza iz 2021. (5 studija, 400 učesnika) pokazala je da Ashwagandha značajno poboljšava kvalitet sna. Korisnici su u prosjeku zaspivali 15–20 minuta brže, spavali 35–56 minuta duže, a efikasnost sna poboljšana je za 7–10% [10].

Najbolji rezultati postignuti su kod osoba s insomnijom, pri dozama od 600 mg dnevno i korištenju dužem od 8 sedmica.

Zašto djeluje: Aktivni sastojci Ashwagandhe djeluju na GABA receptore u mozgu — iste receptore na koje djeluju prirodni mehanizmi za smirenje i uspavljivanje [13].

3. Sportska izdržljivost i snaga

Tri nezavisne meta-analize potvrdile su da Ashwagandha povećava maksimalnu potrošnju kisika (VO₂max) za 3–4 mL/kg/min — važan pokazatelj kardiovaskularne kondicije.

U studiji na 57 netreniranih muškaraca, Ashwagandha (600 mg dnevno, 8 sedmica) rezultovala je značajno većim povećanjem mišićne snage u poređenju sa placebom — bench press porastao je za 46 kg (naspram 26 kg u placebo grupi), a testosteron za 15,3% [19].

Važna napomena: Većina studija provedena je na netreniranim osobama. Efekat kod vrhunskih sportista može biti manji izražen.

4. Muška plodnost

Ovo je oblast s izuzetno robusnim dokazima. Studija iz 2013. na 46 muškaraca s redukovanim brojem spermija pokazala je dramatično poboljšanje nakon 90 dana korištenja Ashwagandhe (675 mg dnevno):

• Spermna koncentracija: +167%
• Volumen ejakulata: +53%
• Pokretljivost spermija: +57%

Pored toga, zabilježeno je povećanje nivoa testosterona i luteinizirajućeg hormona .

5. Kognitivne funkcije

Studije pokazuju obećavajuće rezultate u poboljšanju pamćenja, pažnje i brzine obrade informacija. U studiji na 50 osoba s blagim kognitivnim oštećenjem, 600 mg dnevno tijekom 8 sedmica rezultiralo je značajnim poboljšanjem pamćenja i izvršnih funkcija.

Međutim, dokazi su slabiji nego za stres i sport — potrebno je više istraživanja.

6. Imunološka podrška

Dvije studije na zdravim odraslim osobama pokazale su povećanje imunoglobulina (antitijela) i NK stanica (prirodnih ubica — stanica koje brane organizam od infekcija) nakon 60 dana korištenja Ashwagandhe [22][23]. Istovremeno, biljka smanjuje upalne citokine (IL-6, TNF-α) — što pokazuje njenu sposobnost balansiranja imunog odgovora.

Mehanizam djelovanja — kako to funkcioniše?

Glavni aktivni sastojci Ashwagandhe su withanoloidi — spojevi jedinstveni za ovu biljku. Ključni mehanizmi uključuju:

Modulacija ose stresa (HPA): Smanjuje produkciju kortizola za 23–64%, čime se organizam vraća u stanje ravnoteže.

GABA aktivacija: Djeluje na iste receptore u mozgu kao i prirodni mehanizmi za smirenje, što objašnjava anksiolitički i sedativni efekat.

Antioksidativna zaštita: Aktivira Nrf2 put — glavni odbrambeni mehanizam ćelija protiv oksidativnog stresa.

Rizici i neželjeni efekti — šta može poći po zlu?

Hepatotoksičnost (oštećenje jetre)

Najozbiljniji potencijalni rizik. U literaturi je dokumentovano 37+ slučajeva oštećenja jetre povezanih s Ashwagandom. Tri slučaja završila su smrću, a jedan je zahtijevao transplantaciju jetre.

Međutim, ključna distinkcija: Gotovo svi ozbiljni slučajevi povezani su s proizvodima koji sadrže listove Ashwandhe ili proizvode nepoznate provenijencije. Korijenski ekstrakti standardizovani na nizak nivo withaferina A (< 0,1%) nisu pokazali hepatotoksičnost ni u jednoj od 30+ kontrolisanih studija.

Klasifikacija NIH LiverTox: Grade B — “vjerojatan uzrok oštećenja jetre”.

Najčešće nuspojave

U kliničkim studijama najčešće prijavljeni neželjeni efektu su [27]: – Mučnina (~6%) – Dijareja i abdominalni bol (~4%) – Pospanost i vrtoglavica (do 21% u nekim studijama)

Sve su blage i prolazne.

Interakcije s lijekovima — kritično važno!

Najozbiljniji dokumentovani slučaj: Transplantirani bolesnik razvio akutno odbacivanje bubrega nakon 2 sedmice korištenja Ashwagandhe, što je rezultovalo uklanjanjem transplantiranog organa

Kontraindikacije — ko ne smije uzimati Ashwagandhu?

• Trudnice i dojilje — nedostatak sigurnosnih podataka
• Osobe s autoimunim bolestima (multipla skleroza, lupus, reumatoidni artritis)
• Osobe s bolestima jetre (ciroza, hepatitis)
• Osobe s tireotoksikozom / hipertireozom
• Transplantirani bolesnici
• Djeca mlađa od 18 godina

Preporučene doze

Na osnovu meta-analiza i kliničkih smjernica:

Minimalna efektivna doza: 6 mg withanolida dnevno.

Dugoročna sigurnost

Prva 12-mjesečna studija (Salve 2025, 191 učesnik) potvrdila je sigurnost KSM-66 ekstrakta (600 mg dnevno) bez ikakvih ozbiljnih neželjenih efekata i bez promjena u parametrima jetre. Ipak, preporučuje se cikličko korištenje: 8–12 sedmica uzimanja, zatim 2–4 sedmice pauze.

Važno: Prvi slučajevi “withdrawal” simptoma (pojačana anksioznost, nesanica, ubrzan rad srca) dokumentovani su 2025. nakon naglog prestanka dugotrajne upotrebe [29][30]. Preporučuje se postepeno smanjivanje doze.

Kako odabrati kvalitetan proizvod?

Ovo je kritično — jer postoji ogroman jaz između onoga što nauka dokazuje i onoga što se nalazi na polici.

Studija koja je analizirala 25 komercijalnih proizvoda pokazala je da 44% ne zadovoljava standarde, a 60% nedovoljno deklariše količinu withanolida. ConsumerLab testiranje iz 2024. otkrilo je da 8 od 13 proizvoda sadrži samo 8–83% očekivanih withanolidi.

Kriteriji za odabir:

1. Isključivo korijen (“root extract”) — izbjegavajte “aerial parts” ili “whole plant”
2. Standardizacija ≥5% withanolida (HPLC metoda)
3. Withaferin A < 0,1%
4. Certifikacija treće strane (USP, NSF, ILAC)
5. Certificate of Analysis (COA) dostupan na zahtjev

Zašto je bitno: Korijen sadrži 30× manje potencijalno toksičnog withaferina A u odnosu na listove [16]. QSAR analiza (vodeća AI metoda za predviđanje toksičnosti) pokazala je da nijedna molekula iz korijena nema hepatotoksični potencijal, dok listovi sadrže više sumnjivih spojeva [7].

Regulatorna slika u svijetu

Situacija se značajno razlikuje od zemlje do zemlje:

• Danska: Zabrana 2023. (temeljena na kontroverznom izvještaju koji nije razlikovao korijen od listova)
• Njemačka, Nizozemska, Francuska: Upozorenja za osjetljive grupe
• Poljska: Limit doze (3 g praha / 10 mg ekstrakta dnevno)
• SAD: Dostupna kao dietary supplement, manje restriktivno
• EU: EFSA očekuje procjenu; moguća regulacija na nivou EU

Zaključak — balansiran pogled

Ashwagandha ima značajne, naučno potvrđene benefite u domenama stresa, anksioznosti, sna, sportske izvedbe i muške plodnosti. Meta-analize dosljedno pokazuju statistički značajne efekte. Međutim, nije “čarobna pilula”.

Ključne take-home poruke:

• Efekat je dozno-zavisan — 300–600 mg dnevno je optimalno za većinu indikacija
• Terapijski efekti zahtijevaju strpljenje — minimum 4–8 sedmica
• Kvalitet proizvoda je presudan — birajte isključivo korijenske ekstrakte s certifikatom treće strane
• Postoje ozbiljni rizici za određene grupe — osobe s bolestima jetre, autoimunim bolestima, transplantirani bolesnici, trudnice i dojilje
• Konsultacija s ljekarom je obavezna ako uzimate bilo kakve lijekove

Izvor: Anapharm.ba

Anksioznost je po učestalosti, jedan od najčešćih psihičkih problema na svetu. Globalno, anksiozni poremećaji pogađaju oko 4.4% populacije. Od anksioznosti pati 359 miliona ljudi prema podacima za 2021. godinu. Svetska zdravstvena organizacija navodi da su devojke i žene pogođene češće nego dečaci i muškarci, a simptomi često počinju u detinjstvu ili adolescenciji.

Nažalost, samo oko 27.6% ljudi koji imaju potrebu za lečenjem anksioznosti, zaista ga i dobije. Šta to praktično znači? Kao i mnogi drugi zdravstveni problemi, anksioznost zbog niza kulturalnih i društvenih faktora nesrazmerno više pogađa žene. Budući da je tako, rešenje anksioznosti će se više odraziti na poboljšanje kvaliteta života žene.

Kako se anksioznost definiše?

Da bismo odgovorili na pitanje šta bi konkretno bilo drugačije da postoji vakcina za anksioznost, potrebno je da razumemo šta je anksioznost i kako se i kada ona tretira danas. Asocijativno, svi znamo šta je anksioznost. Doživljavamo je kao apstraktnu smetnju, nervozu, osećaj koji je posledica neimenovane frustracije. Nemir, trema ili nelagoda. Iščekivanje, neizvesnost.

Anksioznost se u psihologiji i medicini najčešće definiše kao strah bez vidnog uzroka, osećaj strepnje i negativnog predosećaja. Opisuje se kao osećaj nervoze, brige ili nelagode. Svi ovi osećaji predstavljaju evolucioni odgovor na pretnju ili psihološki stres. U svojoj neurotipičnoj formi anksioznost ima koren u strahu i služi funkciji preživljavanja. Poremećajem se smatra kada se anksioznost javlja u neprimereno vreme, kada je učestala i kada je toliko intenzivna i dugotrajna da ometa uobičajeno funkcionisanje.

Kako telo reaguje na anksioznost?

Anksioznost potiče iz straha i aktivira telo da se pripremi za delovanje u opasnosti. Kada je osoba suočena sa opasnom situacijom, pokreće se borba ili beg način funkcionisanja (fight or flight mode). Tada dolazi do fizičkih promena koje telu obezbeđuju energiju i snagu za suočavanje sa pretnjom. U situaciji stresa, povećan dotok krvi u srce i mišiće. Na neurološkom nivou, anskioznost ne izgleda drugačije od straha u situaciji opasnosti. Među telesnim simptomima anksioznosti navode se otežano disanje, vrtoglavica, znojenje, ubrzan rad srca i tremor.Kako bi potencijalna vakcina za anksioznost delovala?

Postojeći anksiolitici uglavnom deluju neurofarmakološki, neposredno na signalizaciju u nervnom sistemu, tako što se menja neurotransmisija da bi se smanjili simptomi anksioznosti. Benzodiazepini deluju na akutnu anksioznost, dok lekovi iz grupe inhibitora serotoninskih i noradrenergičkih puteva deluju sporije i koriste se za dugoročnije lečenje anksioznih poremećaja.

Nasuprot tome, hipotetička vakcina bi ciljala imunobiološku podlogu kod jednog broja pacijenata. Lek zasad nazivamo vakcina, jer bi delovanje bilo vezano za preventivnu ili rezilijencijsku intervenciju. Drugim rečima – stvorila bi se otpornost na efekte koje anksioznost ima na organizam. Technology Networks ovu preventivu anksioznosti definiše kao pristup koji bi mogao povećati otpornost na stresno izazvane psihijatrijske ishode.

Vakcina za anksioznost je proizvod istraživanja koje polazi od pretpostavke da je moguće smanjiti stresom izazvanu inflamaciju koja kod nekih ljudi doprinosi anksioznim simptomima. Prema jednom od naučnih radova koji se bave ovim istraživanjem, hronični stres aktivira neuroinflamatorne procese i menja funkciju moždanih regiona uključenih u anksioznost.

Studije primene kulture Mycobacterium vaccae i novije studije molekula PA-915 na životinjama, pokazuju da imunizacija stvara antiinflamatorno u prvom, odnosno imunoregulatorno stanje u drugom slučaju. I najvažnije – postojeća rešenja smanjuju stresom izazvano anksiozno ponašanje. PA-915 cilja PAC1 receptore, koji imaju ključnu ulogu u anksioznosti. Blokiranjem ovih receptora, molekul smanjuje intenzitet odgovora mozga na stres.

U tom smislu, hipotetička vakcina protiv anksioznosti bi smanjila biološku podlogu ranjivosti. Smanjila bi našu ranjivost na stres i samim tim – štetu koju stres stvara u organizmu. Malo li je?

Možemo li da zamislimo svet bez anksioznosti?

Naravno, ne možemo odmah zamisliti svet bez anksioznosti, ali kada bismo značajno povećali rezilijentnost na stres, moguće je da se mnogi oblici anksioznosti se ne bi ni razvili u toku života. Šta to znači?

Možemo li da zamislimo svet koji ne bi bio oblikovan odlukama donetim u eksremnom stresu i strahu ili bežanjem od ovih osećanja? Šta ako se ne bismo plašili odbijanja, ispita, govora u javnosti? Šta bi se desilo da nestane strah od visine, otvorenog ili zatvorenog prostora?

Šta bi konketno moglo da bude drugačije?

Svet bi bez anksioznih poremećaja verovatno imao merljive demografske posledice. Najviše u obrazovanju, na tržištu rada i u raspodeli ljudi po profesijama. Kako je anksioznost jedan od veoma rodno neravnopravnih poremećaja – ove bi se promene mogle tumačiti i kao revolucija za žene. Današnje statistike pojavljivanja anksioznosti mogu da nam ukažu na to u kom bi se smeru svet menjao odnosno ako bismo uspeli da na duže staze stvorimo otpornost na anksioznost.

Socijalni strahovi i javni nastup

Svet bi konačno prestao da bude građen po meri ekstrovertnih ljudi. Introvertni ljudi koji osećaju anksioznost na pomen prijema, javnog događaja ili nastupa – uz otpornost na stres, dobili bi šansu da budu daleko više prisutni u javnosti. Svi oni koji su mucali, znojili se i dobijali različite gastrointestinalne smetnje, postali bi jači i samopouzdaniji. Upravo u situacijama koje su izbegavali.

Ljudi sa izraženom anticipatornom anksioznošću lakše bi ulazili u situacije koje traže brzu procenu i delovanje. Predavanja, intervju, audicije, pregovore, networking, političke debate, medijske nastupe. Samo uz otpornost na anksioznost, ne bi nužno postali bolji govornici, ali bi se smanjio broj onih koji uopšte ne pokušaju. Posledica bi bila ne samo šira već i potpuno drugačija baza kandidata u profesijama koje selekciju vrše preko vidljivosti i performansa: akademija i nastava u školi, pravo, politika, menadžment, prodaja, izvođačke umetnosti, mediji i druge javne profesije.

Profesije visokog rizika

Vatrogasci, spasioci, hitna pomoć, policija, vojska, ratni reporteri, alpinisti, radnici na naftnim platformama – primetićete da se u profesijama visokog rizika uobičajeno koristi muški rod. Ova konvencija je nastala jer su te profesije, kao i rizik uostalom, percipirane kao dominantno muške a osnova te podele je vezan za socijalno adaptiranje na osećanja straha i anksioznosti kod dečaka i devojčice od najranijih dana.

Otpornost na anksioznost, smanjila bi efekat patološke preplavljenosti odnosno efekte straha, dok bi zadržala funkcionalnu procenu opasnosti. To praktično znači da bi žene mogle da doprinesu u profesijama iz kojih su vekovima bile isključivane ali i da bi te profesije bile nemerljivo izmenjene prisustvom žena u njima. Ratovanje ali i ratna fotografija i izveštavanje, zaštita i saniranje posledica prirodnih katastrofa, kao i rizični poslovi u industriji energetike – dobili bi rodni balans i žensku perspektivu. To bi se možda odrazilo na potpuno drugačiji tretman rizika i očuvanje zdravlja i života ljudi.

I visokog stresa i visoke odgovornosti…

Iako pomenute kao profesije stalne procene, profesije u visokom biznisu, politici, vrhunskoj nauci su i profesije drugačijeg tipa visokog rizika – jer i stres i rizik potiču od ogromne odgovornosti. Nažalost, statistike kažu da su žene odsutne na mestima CEO funkcija, u vrhu izvršne politike i među najvišim naučnim i akademskim položajima. Prema listi Fortune 500 iz 2024. godine, žene su tek 9% of CEO pozicija i tek 33% mesta u upravnim odborima.

Da li bi se desili slučajevi kao što je Epstein da ima više žena na rukovodećim mestima? U 2026. godini, samo 28 zemalja vode žene kao predsednice ili premijerke, dok 101 zemlje nikad nisu imale ženu na čelu, prema poslednjim istraživanjima IPU i UN Women. Nešto bolja je situacija u nauci, žene čine trećinu među istraživačima, u EU koja najviše radi na ravnopravnosti žene su na oko 30% vrhunskih akademskih pozicija a 26% žena su na čelu institucija, dok je u nacionalnim akademijama oko samo 19% žena.

Biće potrebno dugo da se ove statistike izmene, ali možemo li da zamislimo svet u kome će žene biti otporne na svakodnevni hronični stres? Kako će izgledati planiranje i postavljanje ciljeva kada se postigne bliža rodna ravnopravnost? Ili sredina sa nemerljivo manje štete koju proizvodi stres, baš na mestima odlučivanja? Stres nije saveznik ni muškarcima ni ženama, ali bitno utiče na to da žene koje su i dalje višestruko opterećene neplaćenim kućnim radom odustanu od karijera koje stres multipliciraju.

Sportovi

Ako razmišljamo o tome kako bi sport izmenila vakcina protiv anksioznosti –  najveći efekat bi verovatno bio u disciplinama gde performans zavisi od kontrole pobuđenosti pod procenom. Gimnastika, skokovi u vodu, tenis, golf, streljaštvo, borilački sportovi, umetničko klizanje, penjanja, ekstremni sportovi bi pretrpeli najviše izmena u tipu dece i mladih koji se odlučuju na ove karijere. Kada bi se vakcina primala u ranom dobu, deca koja su inače percipirana kao plašljiva ili stidljiva, povučena u sebe – lakše bi se odlučivala na bavljenje sportom ali i istrajavanje u vežbanju što je mnogo važnije od samog profesionalnog sporta.

I ne samo to –  karijere sportista bi tekle drugačije, uz otpornost na anksioznost bilo bi manje burn-outa, konflikta i preopterećenja, povlačenja iz takmičenja i izbegavanje povratka u takmičenje nakon povrede. U hipotetičkom scenariju sa manjom anksioznom reaktivnošću bilo bi više stabilnosti u sportskim nastupima, više povrataka i manje ranog osipanja. Kod sportova koji zavise od finog osećaja za opasnost kao što su spust, motociklizam, alpinizam, ne bi došlo do potpunog nestanka straha već bi se promenila struktura osoba koje se inače odlučuju na ove visokorizične sportove.

Obrazovanje

Vakcine protiv anksioznosti, iako se ne setimo toga na prvi pomen, dramatično bi izmenila demografiju unutar obrazovanja ali i samu dinamiku obrazovanja. Bilo bi manje stresa pred pismene zadatke, manje odlaganja ispita i manje napuštanja studija pri prvim neuspesima.

Mogli bismo da očekujemo više prijavljivanja za stipendije, doktorate, kompetitivne programe što bi izmenilo osim rodne i klasnu strukturu studenata na univerzitetima. Pojavilo bi se mnogo više deprivilegovanih studenata čiji su strahovi od neuspeha posledica ogromnih životnih poteškoća. Takođe, smanjio bi se jaz između realne sposobnosti i iskorišćenog kapaciteta jer bi otpornost na anksioznost svima koji se obrazuju pomogla da iskoriste svoj puni potencijal.

Između četiri zida – uticaj anksioznosti na kvalitet intimnih odnosa i svakodnevicu

Ne razmišljamo o tome često, ali bilo bi dobro da se zamislimo koliko anksioznost oblikuje našu svakodnevicu. Zamišljajući svet u kome bismo bili otporni na efekte straha i stresa, jedan od najznačajnih polja promene bi bio naš intimni život. Veća otpornost na anskioznost značila bi promenu dinamike interpersonalnih odnosa. Bilo bi manje izbegavanja konflikta što je polje koje se direktno odnosi na žene ali i manje izbegavanja odnosa, i vezivanja – što je predominantno problem muškaraca.

Privatnom životu pripadaju i strahovi od vožnje, odlazaka kod lekara, putovanja, selidbe, promena posla, roditeljstva. Ne samo da bi privatni životi bili bogatiji, već bi se demografija izmenila – tako što bi bilo više žena koje voze automobil i manje su zavisne od muškaraca i vezane za kuću. Isto tako, i muškarci i žene bi, pod uslovom da se iskoreni strah od zubara i lekara, išli redovno na kontrole i poboljšali ukupnu prevenciju. Bez straha od osude bi sa stručnjacima bi razgovarali otvoreno i iskreno i tako doprinosili boljim ishodima lečenja.

Da li možemo da zamislimo drugačiji svet?

Najzanimljiviji deo budućeg sveta je taj što ako bi vakcina protiv anksioznosti radila, njen efekat ne bi bio ravnomerno raspoređen, već bi umanjila nejednakosti koje postoje. Drugim rečima, vakcina protiv anksioznosti imala bi najveći uticaj tamo gde je danas mnogo latentnog kapaciteta blokirano strahovima. Imali bismo drugačiji i inkluzivniiji pristup obrazovanju koji bi promenio dostupnost pojedinih zanimanja i na kraju – izmenilo bi se tržište rada. Ne možemo da tvrdimo da bi svako bio najbolja verzija sebe, ali svakako bi se poboljšalo ostvarivanje potencijala i komunikacija sopstvenih vrednosti. Možda bi ova vakcina označila kraj imposter sindromu.

Slika sveta bi se promenila i u kvalitativnom smislu – to znači da bismo imali drugačiji, pre svega u javni život. Svet influensera, medija i izvođačkih umetnosti ali i svet vrhunske nauke, politike i biznisa je za sada oblikovan prema ljudima koji su prodorniji, rezilijentni na stres a rizik i opasnost doživljavaju kao uzbuđenje. Ove osobine često dele i ne tako sjajne osobe sa odlikama da “gaze preko mrtvih”, rade bez saosećanja i kajanja i bez puno razmišljanja ulaze u rizike koji su često pogubni ne samo za druge ljude, već za živi svet u celini.

Ako bismo do kraja išli u zamišljanje utopije, prisetićemo se da je Edmund Burke rekao da je sve što je potrebno za trijumf zla jeste da dobri ljudi ne čine ništa. Šta ako bi nova sfera farmakologije osnažila one koji inače stoje po strani da se uključe i preduzmu korake koji su potrebni da svet dobije potpuno drugi karakter? Previše je da to očekujemo od jednog jedinog leka, ali svakako vredi razmisliti o promeni paradigmi na koje smo se navikli kao da su zauvek nepromenjive.

Izvor: Journal.rs

Prema riječima Maje Kovačević, savjetnice na “Plavom telefonu”, s druge strane te linije najčešće su bila djeca i mladi uzrasta od 13 do 19 godina.

“To je, inače, kategorija djece i mladih koji nam se obraćaju kako bi razgovarali, odnosno kada im je potrebna pomoć i podrška”, kaže ona za “Nezavisne novine”.

Mentalno zdravlje je, kako navodi, kao i u prethodnim godinama, bilo najčešći razlog obraćanja mladih.

“Najzastupljenije teme su bile strah, anksioznost, depresija, suicid, samopovređivanje. Pored toga, javljali su nam se i zbog nasilja i zlostavljanja, prije svega nasilja u porodici. U toku prethodne godine poslali smo 62 prijave sumnji na nasilje nadležnim institucijama”, navela je ona za “Nezavisne novine”.

Na “Plavom telefonu” trenutno su zaposlena dva psihologa kao savjetnici, a svima su dostupni svakim radnim danom od devet do 17 časova putem besplatnog broja telefona 080 05 03 05.

“Naša statistika pokazuje da svaki mjesec imamo veliki broj propuštenih poziva, u prosjeku između 200 i 300. Takođe, period od 17 do 20-21 je onaj kada se najveći broj poziva i dešava u toku sedmice, kao i subotom. Zbog dostupnosti same linije i da bi djeca imaju gdje da se obrate za pomoć i podršku bilo bi jako značajno kada bi se produžilo radno vrijeme i kada bi djeca i mladi imali više mogućnosti da se obrate za pomoć i podršku”, ističe ona za “Nezavisne novine”.

Poseban značaj “Plavog telefona” vidljiv je i u činjenici da je to jedina savjetodavna linija u BiH na koju se djeca i mladi mogu obratiti bez obzira na poteškoće s kojima se suočavaju.

“Znači, mi smo tu za njih da razgovaramo o problemima i poteškoćama s kojima se oni suočavaju. Tu smo da ih saslušamo, da pružimo podršku i zajedno s njima pokušamo da dođemo do rješenja”, kaže Kovačevićeva.

Sem putem poziva, svi koji imaju problem i potrebu da se jave timu “Plavog telefona” to mogu učiniti i kroz elektronsko savjetovanje, odnosno dopisivanjem putem chata na stranici plavitelefon.ba, e-maila ili društvenih mreža Facebook i Instagram.

Izvor: Nezavisne Novine