Da sam cijeli život na spektru autizma. A spektar je zeznut, osobito kad ste žena.

Gle, sve kužim. Ne izgledam autistično. Relativno sam uspješna. Šarmantna. Nastupam. Funkcionalna. Naizgled nemam poteškoća.

Ali imam. Puno. I dobar dio životne energije trošim da ih maskiram ili kompenziram.

Svoju priču želim ispričati kao žena.

Naime, autistične djevojčice u startu su manje dijagnosticirane, danas to znamo. Autizam i ADHD dugo su bili poremećaji dječaka. I za razliku od dječaka sposobnije su, a i pod većim pritiskom maskirati i kompenzirati svoju neurodivergetnost, svoju drugačijost, svoje hendikepe, ali i svoje svjetove.

Sposobnije ili pod većim pritiskom? Kako vam drago.

Neurodivergentne nedijagnosticirane žene pod većim su rizikom oboljenja od fizičkih i psihičkih bolesti, jer sve to kompenziranje je kula od karata koja se neminovno u jednom trenutku krene rušiti. Moja se krenula rušiti prije 3 godine i sretna sam zbog toga.

Sad, s trideset sedam godina ja prvi put u životu imam adekvatnu podršku i alate da živim svojim autentičnim životom u kojem si dopuštam biti drugačija i svoja.

Ja sam Ana, imam autizam. Ja, vi, vaše mame, sestre, prijateljice, partnerice ili vaše malene djevojčice.

Moja je priča priča mnogih žena. Možda sam neurodrugačija, ali nisam sama.

I veselim se vremenu i društvu kad će autistične djevojčice znati da nisu ni one.

Piše: Ana

“Mogu vam samo reći da je djevojčica zbrinuta nešto prije 17 sati i dobivat će skrb kao i sva ostala djeca kod nas u Centru. S obzirom da je to bilo žurno, dodatno smo se angažirali kako bismo zbrinuli djevojčicu”, rekao je Zdenko Bodrožić, voditelj u zagrebačkom Centru za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj.

Ravnateljica Hrvatskog zavoda za socijalni rad Tatjana Štritof ponudila je nešto više detalja oko samog slučaja.

“Prije svega bih rekla da je riječ o djevojčici koja je bila zbrinuta u svojoj obitelji. Riječ je o privremenom nedostatku odgovarajuće roditeljske skrbi, iz kojeg razloga se ukazala čpotreba za privremenim smještajem”, kazala je Štritof pa nastavila:

“Ovdje je riječ o socijalnoj usluzi smještaja u kriznim situacijama, gdje smo zapravo u zajedničkoj suradnji s ustanovom slava raškaj uspjeli i realizirati smještaj. Dalje će stručni radnici utvrditi koje su daljnje potrebe za djevojčicu, ali intencija je da se vrati u primarnu obitelj.”

Iako nam je psihologinja Kanđera izjavila da su ovakvi slučajevi česti te da u njemu postoji cijeli niz propusta, državna tajnica Margareta Mađerić to opovrgava.

“Dijete je još danas bilo u vrtiću i po saznanjima člana obitelji, kad su iz njega obavijestili Hrvatski zavod za socijalnu rad Novi Zagreb, odmah je krenuo pronalazak žurnog smještaja za dijete. Kod ovog slučaja žurnog smještaja, kao i svih ostalih, promptno se postupa i pronalazi se smještaj za djecu. I, svi su realizirani”, istaknula je Mađerić.

Sve je počelo objavom na Facebooku, gdje je Kanđera upozorila da je 36 institucija odbilo zbrinjavanje djevojčice. Srećom, njen angažman ubrzao je proces i doveo do rješenja, barem privremenog.

“Imam sve osnove za mirovinu pa mi nije problem ovako istupiti. Razumijem mlađe. Zato, ako neće govoriti ljudi kao ja, tko će”, kazala nam je psihologinja u telefonskom razgovoru.