“Viđam bebe mlađe od godinu dana koje su izložene ekranima deset ili više sati dnevno, što je ceo njihov svesni deo života – ako ne spavaju one su izložene ekranima. Nedavno sam imao situaciju, gde su roditelji došli, oni kažu: “Nismo ni znali da je to opasno, mi smo mislili da je to dobro” –  da beba skroluje!? To je kao super ideja.

E onda kada su se osvestili, da postoje ti simptomi nalik autizmu, onda su se uplašili i došli. I tata, da bi ilustrovao situaciju, kaže: “Kako se zoveš, kaži čiki?”, dete ne reaguje. “Gde ti je glava?” – ne reaguje. Al on zna da ona neće reagovati, samo meni demonstrira situaciju. “Gde ti je uvo?” – ništa. “Gde je mama?” – ništa. “Gde je enter?” – klik rukom – evo ga enter. I sad kaže: “Zamislite, dete ne zna gde mu je mama, a zna gde mu je enter!”

Jedna od posledica je to stanje nalik autizmu. Osim toga ima i brojnih drugih posledica – poremećaj pažnje, poremećaj govora – najviše govora izgleda, obrade informacija, vizospacijalne orijentacije, motorike, gojaznosti, poromećaj spavanja itd.

I onda se pitaju – šta da rade? Pa za početak, prekinite da koristite ekrane! Ima tu malo i logike – ljudi se pitaju, a da mi tu nešto ne propuštamo, dete će živeti u digitalizovanom svetu. Zavisi kog je uzrasta je dete, i kolika je izloženost ekranima.

Nije vam isto petogodišnje i jednogodišnje dete. Do druge godine, kaže Američka pedijatriska asocijacija, ne treba uopšte koristiti ekrane. Međutim, s obzirom na to da istraživanja pokazuju da su do treće godine ti negativni efekti, a utoliko su negativniji ukoliko se krenulo ranije sa ekranima i ukoliko je ekransko vreme duže, i ukoliko je kumulativno više vremena provedeno ispred ekrana. Pa se kaže – do druge, treće godine, nemojte ekrane koristiti. A kad počnete – od druge, treće, do pete godine, to je sat vremena dnevno.

Ali, imajte u vidu:

• nikada tokom hranjenja! To je najčešće što ljudi rade. I onda se još ubeđuju – kažu: “Ali on neće ništa da jede ako ne gleda crtani ili igricu”. Nije zabeležen u svetu slučaj smrti od gladi deteta koje je štrajkovalo glađu jer mu niste pustili crtani. To ne biva, nije se desilo, nije zabeleženo, neće ni sa vašim detetom da se desi.
• nikada mu ne puštajte pre spavanja. Ti ekrani remete dinamiku sna, pogotovo ako imate decu sa nekim razvojnim smetnjama poput autizma, oni mogu imati i poremećaj spavanja.
• nikada kao usamljeničku aktivnost. To mora biti interaktivna aktivnost. Tek kasnije to može da bude usamljenička aktivnost, kad je dete veliko.
• i obratite pažnju na sadržaj toga što se gleda. Istraživanja pokazuju da se agresija uči, iako mi toga možda nismo svesni.  Dete izloženo agresivnim sadržajima, bez obzira što mi mislimo da je suviše malo da bi razumelo, itekako može da usvoji te neke obrasce ponašanja.”

Celu emisiju pogledajte na linku:

Preuzeto sa: detinjarije.com

Iz kompanije su poručili da nova Barbi lutka predstavlja nastavak posvećenosti inkluziji i reprezentaciji.

Nova lutka predstavljena je šest meseci nakon što je Matel lansirao prvu Barbi lutku sa dijabetesom tipa 1, a razvijena je u saradnji sa američkom organizacijom “Autistic Self Advocacy Network”.

Dizajnirana u saradnji sa zajednicom

Barbi lutka sa autizmom nastala je u saradnji sa američkom organizacijom Autistic Self Advocacy Network. Lutka je osmišljena tako da prikaže neke od načina na koje deca sa autizmom mogu doživljavati svet, obrađivati informacije i komunicirati sa okruženjem.

Pogled lutke blago je usmeren u stranu, što odražava činjenicu da neke autistične osobe izbegavaju direktan kontakt očima. Ima potpuno savitljive laktove i zglobove šaka, što omogućava ponavljajuće pokrete poput mahanja rukama ili samostimulacije, koji nekim osobama sa autizmom pomažu u obradi senzornog inputa ili izražavanju uzbuđenja.

Na prstu nosi fidget spinner koji pomaže u smanjenju stresa, kao i slušalice za poništavanje buke radi ublažavanja senzornog preopterećenja. Uz to, ima tablet sa dugmićima za augmentativnu i alternativnu komunikaciju, koji joj pomaže u svakodnevnoj komunikaciji.

Barbi lutka je obučena u široku ljubičastu haljinu A-kroja sa prugama, kratkim rukavima i lepršavom suknjom, kako bi se smanjio neprijatan kontakt tkanine sa kožom. Ljubičaste cipele sa ravnim đonom doprinose stabilnosti i lakšem kretanju.

Izvor: ona.telegraf.rs

Postoje različite zone u kojima poremećaj može da se javi, pa tako i postoje različiti načini da se njima bavimo, u zavisnosti da li se radi o poremećaju govora, emocija, ponašanja ili socijalizacije.

Mnogo puta se pokazalo da se osobe sa autizmom, naročito deca, veoma trude da se uklope u sredinu i da prevaziđu probleme koje imaju. Najbolje rezultate mogu da postignu kada naiđu na razumevanje i prihvatanje od strane okoline.

Kako biste im pomogli, najvažnije je da ih razumete. Svako dete sa autizmom bi želelo da znate ovih 10 stvari:

1. I ja sam dete

Мој autizam je samo jedan deo mene i ne predstavlja mene u celosti. I ti možda nosiš naočare za vid, imaš višak kilograma, neki poseban talenat, želju, snove. To su sve stvari koje vidim na prvi pogled, ali ako te upoznam mogu doznati još mnogo stvari o tebi. Ti si više od toga, zar ne?

Ti kao odrastao čovek možeš odabrati kako ćeš predstaviti sebe. Ja to ne mogu da uradim, zato što i ne znam šta sve mogu da uradim. Ako na mene gledaš kao na dete sa autizmom i imaš mala očekivanja, ja to osećam i moja prirodna reakcija je: zašto uopšte da pokušavam?

2. Моja čula ne funkcionišu pravilno

Čulo mirisa, ukusa, dodira, vida ne funkcioniše isto kao kod tebe. Kod mene su čula mnogo izraženija, često mi zadaju bol i zato sam osetljiviji/a. Mogu neočekivano pobeći, početi da plačem ili da se nerviram, zato što ne mogu da kontrolišem osećaj koji se budi u meni.

Možda je za tebe neprimetno, ali meni može da smeta prejaka svetlost, snažan miris hrane, zvuk pribora za jelo. Ne mogu ti reći tačno šta mi je, ali nemoj da te plaši moja reakcija. Samo budi pored mene, ne plaši se i ne osuđuj me.

3. Budi strpljiv/a sa mnom i pokušaj da shvatiš šta ne mogu i ne želim, nasuprot tome što nisam sposoban/na da te razumem

Nije da ne želim da te poslušam kada mi govoriš, već te ne razumem. Ako si daleko od mene i dovikuješ mi, ja čujem haotične zvuke.

Ako želiš nešto važno da mi kažeš ili da me nateraš da uradim, onda dođi bliže meni i izgovoraj reči jasno i polako dok mi se obraćaš. Tako ću jasno razumeti i moći ću da te poslušam.

4. Ja razmišljam, shvatam i govorim bukvalno, ne koristi metafore

Šta god da želiš da mi kažeš, koristi prave, odgovarajuće reči u njihovom bukvalnom značenju. Ne govori mi da sam doteran/a kao bombona, ako nigde nema bombone.

Kada želiš da kažeš da greje sunce dok pada kiša, a govoriš: „Mečka se ženi“, možeš me uplašiti zato što ja očekujem da vidim strašnog medveda. Govori mi šta treba da razumem.

Stanje autistične dece može značajno da se poboljša uz pomoć terapije matičnim ćelijama. Sprovedene su brojne studije koje pokazuju zapanjujuće rezultate u ovoj oblasti.

5. Trudi se da primetiš sve moje reakcije. Na taj način pokušavam da komuniciram

Теško mi je da ti rečima kažem šta mi treba, pa bi bilo dobro da se potrudiš da razumeš govor mog tela, grimase i mimiku lica koje pravim. Želim i da ti kažem, ali te moje reči mogu iznenaditi.

Ja upotrebljavam sve što čujem, čitam, vidim. Ponekada mogu upotrebiti i veoma komplikovane reči ili terminologiju koja nije odgovarajuća za mene, ali ja joj ne znam značenje. Znam samo da treba da govorim. Imaj strpljenja i razumećeš me.

6. Nacrtaj mi, pokaži mi šta želiš da vidim, da uradim

Мnogo bolje razumem ako mi je nešto vizuelno predstavljeno. Dok mi govoriš, dobro je ako možeš i da mi nacrtaš. Mnogo lakše ću te razumeti, a u budućnosti ću znati i koje reči da upotrebim.

Pokazuj mi više puta. Molim te, imaj strpljenja. I ja želim da ti uzvratim i da me razumeš, samo te molim da mi pomogneš i imaš strpljenje.

7. Veruj u mene i pruži mi podršku, podsećaj me šta sve mogu, a ne šta ne mogu

Isto kao i svi ostali koji kada uče nešto žele da veruju da mogu uspeti, tako i ja. Potrebna mi je okolina u kojoj se osećam sigurno, voljeno i prihvaćeno.

Ne mogu da napredujem ako osetim da je neko razočaran u mene ili ako mi stalno govori koliko stvari ne mogu da uradim. Umesto toga, motiviši me, kaži mi šta sam sve naučio i šta sve mogu, a ja ću uraditi mnogo više od toga. Postoje razni načini da se stvari urade onako kako treba.

8. Pomozi mi da se socijalizujem

Možda izgleda kao da ni sa kim ne želim da se igram, ali zapravo ja ne znam kako da igram igru kao druga deca. Pokaži mi kako da se družim sa drugima. Objasni i drugoj deci kako da se igraju sa mnom. Možda ću uspeti da se uklopim.

Ja ne razumem govor tela i grimase koje prave druga deca. Ne znam ni da se igram kao oni, a ne znam ni kako da pravilno reagujem. Nauči me.

Ako se nasmejem kada neko dete padne, to ne znači da mislim da je smešno, već da ne znam kako da reagujem. Objasni mi da to nije u redu, pa ću znati za svaku sledeću situaciju. Ali, objasni to i ostaloj deci.

9. Prepoznaj moje neuobičajene reakcije

Želim da znaš da su neočekivane i nekontrolisane reakcije mnogo jače od mene nego od tebe. One su veoma izražene zato što su moja čula mnogo izraženija od tvojih.

Ponekad mogu ukazivati na ono što ne mogu rečima da ti kažem. Nažalost, češće su to znakovi nečeg neprijatnog što osećam u sebi ili svojoj okolini. Možda je strah, panika, ali je možda i način za izražavanje moje ljubavi i sreće.

10. Voli me bezuslovno

Molim te nemoj predamnom da upotebljavaš izraze poput „Eh, da si samo…“ ili „Zašto ne možeš da…“. Sigurno ni ti nisi ispunio/la sva očekivanja tvojih roditelja, pa ti to nisu svakodnevno ponavljali.

Ja nisam odabrao da imam autizam. Znaj da se to dešava meni, a ne tebi. Ali bez tvoje pomoći moje šanse da odrastem u uspešnu i samostalnu osobu su mnogo male.

Tri reči su najvažnije u našem odnosu: strpljenje, strpljenje, strpljenje.

Gledaj na moj autizam kao na drugačiju sposobnost, a ne nesposobnost. Podseti se svih stvari koje mogu da uradim, a ne onih koje ne mogu. Istakni moje prednosti. Možda ne mogu svaki put da uspostavim kontakt očima ili pravilno razgovaram, ali da li si primetila da ne lažem, ne osuđujem druge ljude, ne ogovaram?

Ја se oslanjam na tebe. Budi moj vodič. Voli me zbog onog što sam i ja ću uraditi sve da ti pokažem da mogu i mnogo više.

Izvor: bebologija.rs

„Još jednom, tajo! Baci mi još jednom“, uzvikuješ svaki čas, a onda brzo dotrčiš do mene samo da obrišeš lice (jer, zaboga, ne može lice da nam bude mokro dok smo u vodi!) i to me uveseljava. Svaki put me poljubiš i trkom odlaziš na još jedan skok.

Evo te opet. Krećeš prema našem suncobranu, pijesak te pecka pa malo i zakukaš, ali ne odustaješ od svog nauma. Ideš dalje, tvrdoglavo kao i uvijek. I baš u tom trenutku, baš tad, po prvi put pomislih sa olakšanjem i radošću – pa sve je dobro! Ti si dobro. Biće sve dobro.

I možda ćeš se jednog dana ljutiti na mene što sam ispisala ove stranice, ali ja moram da te ispričam. Moram da ispričam tvoju priču…Našu priču.

***

„Znate, on ne sjedi u krugu kao druga djeca. On neće s njima da se igra. On neće da spava, sjedi, miruje…“

-Neće, ne može, ne razumije!

„Mora biti kategorisan. Mora imati asistenta. Mora ići kući prije spavanja.“

-Mora. Mora. Mora.

„Da, kasni. Morao bi govor biti bolji za njegov uzrast. Nije postigao razvojne ciljeve. Razvojna disfazija ili autizam, vidjećemo.“

-Kasni. Razvojna disfazija. Autizam.

***

Noćima smo tata i ja čitali sve do čega smo mogli doći, a danju smo se borili protiv onih koji ti nisu davali nikakve šanse. Svako na svoj način i svojim oružjem, ali sa jasnim ciljem – niko ne smije da ti ruši samopouzdanje, krade osmijeh i vuče unazad. A bilo ih je, mili moj dječače…Još koliko ih je bilo.

Tvrdoglavo, kao i uvijek, ti si, naravno krenuo naprijed.

Jedna riječ, pa rečenica, pa rečenica po rečenica…

***

„Mamiceee, da kupiš sladoledaaa“, dovikuješ mi iz vode.

„Predrag, kako se lijepo kaže?“,opominjem te (ipak nam je gramatika važna).

„Mamiceee, možeš kupiš sladoledaaa?“

Ma kako ne mogu! Kasnije ćemo misliti o gramatici, sad je važniji sladoled i osmijeh koji obasjava dan…Svaki dan.

Naša borba je počela kad si napunio dvije godine. Sjećam se kao da te sad gledam, sjediš na plaži (opet plaža, ali tamo si svoj više nego bilo gdje drugdje) i bacaš kamenčiće u vodu. Prvi dan nismo bili zabrinuti. Zabavljao si se, mali si, to je bila igra koju si volio. Drugi dan smo već pokušavali da ti skrenemo pažnju na nešto drugo, ali bezuspješno…Kamenčići i samo kamenčići. S odmora smo se vratili umorniji nego što smo otišli i sa sjenom preko lica i preko duše…Nešto zaista nije bilo u redu.

Nismo mogli da razdvojimo gdje se završava tvoj problem, a gdje počinje karakter, tvoj teški karakter, pa smo pokušavali da budemo strogi, da te sputavamo, da ti ne dozvoljavamo da ideš, trčiš, skačeš, jedeš čokoladu…Da, toliko smo griješili. Sa svakom našom zabranom ti si postajao sve nesrećniji, nezadovoljniji i sve ljući. Bijesan, jer te ne razumijemo i ne dozvoljavamo ti da nam pokažeš ko si u stvari, plakao si, vrištao i na sve načine nam govorio da te ne poznajemo i da srljamo iz greške u grešku.

I onda sam jednog dana rekla dosta! Ne možemo više ovako. Ako ovako treba da živimo, ne želim…Ne mogu. Zaslužujemo bolje svi i ti, a i mi. Možemo mi to, zajedno.

Tata je čuo moj očaj i pridružio mi se, bespogovorno. Ne samo pridružio, tata je činio sve ono za šta ja još uvijek nisam imala hrabrosti. Najveća igrališta, na kojima te nisam smjela čak ni gledati, posjećivali ste vas dvojica, momci. Svaki dan, nova avantura. Planinarenje, šetnja, bazen i naravno, prodavnica, tvoje omiljeno mjesto.

Prestali smo da vičemo, prestali smo da zahtjevamo ono što ne želiš, prestali smo da te upoređujemo i dajemo ti rokove…Prestali smo da igramo protiv tebe.

Kuvali smo zajedno, pravili kule od pijeska, hvatali bube, gledali crtiće, slagali kocke, pjevali i plesali. Išli na more, išli u selo, slavili rođendane i nove godine, popeli se na Akropolj i udomili Zoli. O, kako smo samo počeli da uživamo u svakom danu, u svakom zajedničkom trenutku, a ti kao da si osjetio šta nam je potrebno za osmijeh pa si ubrzao korak.

„ A kao avion, B kao bubamara, V kao voz, G kao maćka…“

Dobro, dobro, nismo baš sve odjednom naučili, ali idemo dalje…Svaki dan nešto novo, svaki dan novi razlog za sreću.

***

„Mamice, da kupiš kinder jajce.“

Ma svijet ću da ti kupim!

***

Mi smo počeli da te osluškujemo, pratimo i ohrabrujemo, a ti si počeo da cvjetaš u skroz drugi cvijet. Zalivali smo te zagrljajima i poljupcima, pohvalama, podrškom i osmjesima i nikada se više nismo osvrnuli na savjete onih koji su govorili kako tebi treba čvrsta ruka.

Da, treba, ali ne čvrsta nego ruka od čokolade.

Našao si svoj ritam, mili moj, i sigurno koračaš sopstvenim putem ka svom cilju. Neko će, možda stići prije tebe, ali tvoja se posebnost ne može staviti u okvire očekivanja i prosječnosti. Shvatili smo da razvoj nije takmičenje i da na to više nećemo pristajati. Svaka prepreka koju smo zajedno savladali, svaka naučena riječ, vještina ili igra bile su dio jedne neponovljive priče…Naše priče.

Nema tačnog vremena kada bi trebalo da prohodamo, naučimo da pričamo, čitamo ili pišemo i kad smo to shvatili i prihvatili, pokazali ti da vjerujemo u tebe, ti si nama pokazao svoje prave boje, one najljepše, najšarenije.

Sijaj, zvijezdo moja, sijaj i rasti, donesi svjetlost svima oko sebe. Trči, skači, istraži svijet na svoj način i uživaj u svakom trenutku. Uči, popni se na svako drvo i uskoči u svaku baricu i mi ćemo sa tobom ili iza tebe – ti ćeš odlučiti.

Možda će tvoj put biti drugačiji i ponekad će sigurno biti teško, ali svaki korak je važan i svaki se računa dok god ideš naprijed. Nema granica, dječače moj, ni pravog doba za bilo šta…Nebo je granica i uvijek je pravo doba.

Iz Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo su za Klix.ba napomenuli da su dobili zahtjeve roditelja učenika ove škole te da su kao nadležno ministarstvo tražili informaciju u više navrata.

Ministarstvo je roditeljima i školi u više navrata dostavilo odgovor da sva djeca imaju jednaka prava i pristup obrazovanju, bez diskriminacije po bilo kojem osnovu.

“Osnovna škola ‘Kovačići’ obavijestila je Ministarstvo 30. januara 2025. godine da su roditelji 11 učenika upisali djecu u drugu školu jer nisu bili ispunjeni njihovi zahtjevi. Ti zahtjevi su uključivali organizaciju nastave u jednoj smjeni za cijelo odjeljenje, prisustvo majke učenika s autizmom na časovima, kao i mogućnost da majka napušta radno mjesto i dolazi po dijete s teškoćama kad god neko procijeni da dijete ne može ostati na nastavi. Škola je istim aktom naglasila potpuno opredjeljenje za nastavak razvoja stepena inkluzivnosti i pružanja podrške svakom djetetu. Ministarstvo jasno ističe da svako dijete ima jednaka prava i pristup obrazovanju, uključujući osiguranje adekvatne odgojno-obrazovne podrške u školi. Roditelji svih učenika su naši partneri u obrazovnom procesu, ali odluke o tome hoće li dijete pohađati određeni razred, smjenu ili školu ne mogu biti predmet pregovora – ni u ministarstvu, ni u bilo kojoj školi. Pravo na obrazovanje je zagarantovano pravo svakog djeteta i ne može biti dovedeno u pitanje”, navodi se u saopćenju.

Napomenuli su i kako ovu školu trenutno pohađa 25 učenika s teškoćama u razvoju, kako je formirano 20 inkluzivnih odjeljenja te da škola ima 10 asistenata u odjeljenju, kao i članove Mobilnog tima za podršku inkluzivnom obrazovanju.

“Kolektiv ove škole posvećeno radi na osiguranju inkluzivne školske klime. Postavlja se pitanje zakonske odgovornosti i adekvatnosti kada bi roditelji učenika odlučivali da li će djeca s teškoćama ili neprihvatljivim oblicima ponašanja moći pohađati određenu školu ili razred. Trenutno, osnovne i srednje škole u našem kantonu pohađa više od 800 učenika s teškoćama, kao i značajan broj učenika s neprihvatljivim oblicima ponašanja, a svi oni imaju osiguranu potrebnu podršku u obrazovanju. Zato je na nivou kantona, u školskoj 2024/2025. godini, ministarstvo angažovalo 400 asistenata u odjeljenju i 78 stručnjaka, uključujući logopede, edukatore-rehabilitatore i psihologe, koji rade u Mobilnom timu za pružanje podrške inkluzivnom obrazovanju. Posebno želimo istaći da je učenik s autizmom, uz podršku učiteljice, asistenta i cijele odjeljenske i školske zajednice, ostvario napredak u savladavanju nastavnih sadržaja i u oblasti društvenih očekivanja, uvažavajući dob i teškoće. Taj napredak potvrdila je i učiteljica učenika, što dodatno naglašava važnost inkluzivnog pristupa u obrazovanju”, saopćeno je.

Na kraju se zaključuje:

“Posebno nas ohrabruje činjenica da ministarstvo i škola nisu donosili odluke pod utjecajem pritiska jednog dijela roditelja, a na štetu djeteta s autizmom čiji glas i potrebe nije niko mogao čuti. Inkluzija je naša konvencijska obaveza i strateško opredjeljenje ovog ministarstva”.

Direktorica škole: Škola ima 20 inkluzivnih odjeljenja

Fahreta Sijerčić, direktorica ove škole je u svom pojašnjenju rekla kako je odjeljenju dodijeljen asistent koja je ranije radio s posebnim metodama i oblicima rada sa djecom iz autističnog spektra.

“Roditelji su tražili da je tokom svih časova dijete sa asistentom, a što je nemoguće ostvariti. Škola ima 20 inkluzivnih odjeljenja, 25 djece sa poteškoćama u razvoju i 10 asistenata u nastavi. Sa svom djecom se implementira IPP i IEP i koja jednako zaslužuju asistenta kao i učenik tog odjeljenja. Također, rad u odjeljenju s takvim učenicima ne smije biti samo rad asistenta, već više treba biti rad učitelja. Učenici drugog razreda sedmično imaju tri puta po tri časa dnevno i dva puta četiri časa. Od toga je asistent s djetetom obavezno dva časa, a kada su druga djeca odsutna sa kojima asistent radi, asistent sa navedenim učenikom radi i više časova”, navodi.

Pojasnila je kako su na sastanku Evaluacije realizacije IPP za ovog učenika bili prisutni inkluzivni tim, mobilni stručni tim koji radi s djetetom, pedagog škole, roditelj učenika, učiteljica te direktorica te je istaknuto da učenik napreduje u ponašanju i savladavanju gradiva.

“Izneseno je da su i fizički kontakti tog djeteta bili slučajni ili nenamjerni prema drugom djetetu, da je jednom bilo namjerno, ali se misli da on nije svjestan svoje namjere. Ističem da takvih kontakata ima i od ostale djece, ali kada su tipična djeca u pitanju to je normalno dječje ponašanje, dok kada je učenik koji nije svjestan svojih namjera i postupaka uzrokovanih zdravstvenim oštećenjima, to je onda fizički nasrtaj i vršnjačko nasilje”, rekla je Sijerčić.

Saznanja o ispisu djece je dobila tek nakon što je primila ispisnice iz susjedne škole te smatra kako je trebala biti obavještena o tome.

Napomenula je kako je inkluzija ustavno pravo djece te da svi imaju jednako pravo na kvalitetno obrazovanje koje škole moraju pružiti.

Sijerčić je poručila kako ovo neće spriječiti rad na implementaciji inkluzije i unaprijeđenju.

“Ova škola će uvijek, bar dok sam ja direktor, imati punu podršku svoj djeci, pa tako i djeci sa posebnim potrebama (djeci sa poteškoćama u razvoju, talentima, nadarenim), kako i zakon nalaže”, podcrtala je ona.

Izvor: Klix.ba

Beli je dijagnostikovan neverbalni autizam trećeg nivoa neposredno pre trećeg rođendana, ali majka veruje da je devojčica pokazivala znake već sa osam meseci.

U starom video snimku, koji je podelila na “TikToku”, Hoganova prikazuje svoju ćerku kako se igra na podu. Beba se nasmejana vrti okolo dok joj majka doziva ime i “kucka” po podu kako bi privukla njenu pažnju. Osim što beba ne reaguje na svoje ime iako je primetila tapkanje, izbegava i kontakt očima.

Hoganova je uverena da su ove dve stvari bile rani znaci da je njena ćerka autistična.

– U stvari smo joj proveravali sluh tri puta, bio je savršen, ali ona uopšte ne reaguje, ne uspostavlja kontakt očima.

@brandihogan2017 Some early signs of autism we had weren't just not responding to her name, but she didn't respond at all. We actually had her hearing checked 3 different times and one of those tests she was put to sleep for. She had perfect hearing but didn't respond to us at all. She made zero eye contact at this age. We just kept thinking she will get it and eventually she did respond at times. She is 3 now and we work on this constantly. She has gotten much better about eye contact and responding to her name but that came with lots and lots of therapy. #autism #autismawareness #earlyautismsigns #autismbabies #babyautism #toddlerautism #nonverbal #eyecontact #signsofautism #babytok #toddlersoftiktok ♬ original sound – Brandi Hogan

– Mnogi faktori mogu uticati na detetovu reakciju, uključujući poteškoće sa sluhom, probleme sa pažnjom ili kašnjenje u razvoju – govori doktor Meri Barbera.

Deca obično počinju da se odazivaju na svoje ime već od šest do 12 meseci. Barbera preporučuje da se uradi procena ako dete nije počelo da odgovara na svoje ime tokom prve godine.

Do svog prvog rođendana, bebe bi trebalo da brbljaju, gestikuliraju i odgovaraju na svoja imena. Drugi simptomi autizma koji se mogu ispoljiti u bilo kom uzrastu su gubitak stečenih govornih ili društvenih veština, izbegavanje kontakta očima, uporna samoća, teškoće u razumevanju tuđih emocija, odložen razvoj jezika, uporno ponavljanje reči, ograničena interesovanja i prekomerna stimulacija.

Istraživači su proučili više od 1.800 uobičajenih hemikalija za domaćinstvo – za koje veruju da nedostaju istraživanja o njihovoj potencijalnoj vezi sa zdravljem mozga – i otkrili su dve koje bi mogle imati negativan uticaj na zdravlje mozga: kvaternarna amonijumska jedinjenja (takođe nazvana „kvati“ ili QAC-ovi) i organofosfatni retardanti plamena (komponente koje usporavaju ili zaustavljaju širenje plamena), prema novoj studiji objavljenoj u ponedeljak u časopisu Nature Neuroscience.

Kvati se nalaze u proizvodima poput gelova za tuširanje, omekšivača tkanine, šampona, krema za sunčanje, maramica za bebe, pena za brijanje i dezinficijenasa poput nekih proizvoda Lysol, Clorox i Downy.

Organofosfatni retardanti plamena nalaze se u elektronskim uređajima, građevinskim materijalima i nameštaju putem pena otpornih na plamen i plastike, prema podacima programa za zaštitu životne sredine Green Science Policy Institute.

Kvati uzrokuju smrt oligodendrocita – ćelija koje stvaraju zaštitni sloj oko nervnih ćelija, dok organofosfatni retardanti plamena sprečavaju njihovo sazrevanje, prema studiji.

Istraživanja pokazuju da poremećena proizvodnja oligodendrocita ima veze sa neurološkim poremećajima poput multiple skleroze i autizma, pa istraživači smatraju da su otkrili „ranije nepriznat faktor rizika za neurološke bolesti“, rekao je Pol Tesar, autor studije i direktor Medicinskog fakulteta Univerziteta Kejs Vester Reserv.

Forbes je kontaktirao kompanije Kloroks, Procter & Gamble (matična kompanija Daunija) i Reckitt (matična kompanija Lajzola) za komentar.

„Nadamo se da će naš rad doprineti informisanim odlukama o regulatornim merama radi smanjenja izloženosti hemikalijama i zaštite ljudskog zdravlja„, rekao je Tesar.

Širom sveta 1,8 miliona ljudi ima multiplu sklerozu, prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji. Agencija je takođe otkrila da je oko jedno od 100 dece širom sveta dijagnostikovano sa autizmom.

Kako su se drugi retardanti plamena povukli iz upotrebe zbog zabrinutosti zbog njihove toksičnosti, sve više kompanija počelo je da koristi organofosfatne retardante plamena umesto njih. Međutim, istraživanja sugerišu da možda nisu bolja alternativa jer mogu imati negativne efekte na razvoj reproduktivnog i nervnog sistema.

Novorođeni pacovi izloženi organofosfatnim retardantima plamena u utrobi imali su izmenjen razvoj mozga, prema studiji iz 2022. godine. Istraživanja takođe sugerišu da kvati mogu imati druge negativne uticaje na zdravlje.

Američko osteopatsko udruženje istraživalo je efekte hemikalija na miševe i otkrilo da uzrokuju smanjenje broja spermatozoida kod muških miševa i manju ovulaciju i manje implantacije kod ženskih miševa. Izloženost ovim hemikalijama takođe je povezana sa deformitetima kod miševa, prema studiji objavljenoj u časopisu Birth Defects Research. Za neke tipove kvata pronađeno je da izazivaju astmu na radnom mestu, prema istraživanju sa Mont Sinaja.

Istraživači iz studije Nature Neuroscience primetili su povećanu izloženost kvatima zbog povećane upotrebe dezinfekcionih sredstava tokom pandemije kovid. Ova povećana upotreba prati isti stopu porasta bolesti poput autizma, autoimunih poremećaja i astme, prema jednoj grani Kalifornijskog odeljenja za javno zdravlje. Ovi i drugi dokazi doveli su do jednoglasne odluke agencije da istraži kako kvati mogu negativno uticati na ljudsko zdravlje.

Arijana Džonson, novinarka Forbes

Da sam cijeli život na spektru autizma. A spektar je zeznut, osobito kad ste žena.

Gle, sve kužim. Ne izgledam autistično. Relativno sam uspješna. Šarmantna. Nastupam. Funkcionalna. Naizgled nemam poteškoća.

Ali imam. Puno. I dobar dio životne energije trošim da ih maskiram ili kompenziram.

Svoju priču želim ispričati kao žena.

Naime, autistične djevojčice u startu su manje dijagnosticirane, danas to znamo. Autizam i ADHD dugo su bili poremećaji dječaka. I za razliku od dječaka sposobnije su, a i pod većim pritiskom maskirati i kompenzirati svoju neurodivergetnost, svoju drugačijost, svoje hendikepe, ali i svoje svjetove.

Sposobnije ili pod većim pritiskom? Kako vam drago.

Neurodivergentne nedijagnosticirane žene pod većim su rizikom oboljenja od fizičkih i psihičkih bolesti, jer sve to kompenziranje je kula od karata koja se neminovno u jednom trenutku krene rušiti. Moja se krenula rušiti prije 3 godine i sretna sam zbog toga.

Sad, s trideset sedam godina ja prvi put u životu imam adekvatnu podršku i alate da živim svojim autentičnim životom u kojem si dopuštam biti drugačija i svoja.

Ja sam Ana, imam autizam. Ja, vi, vaše mame, sestre, prijateljice, partnerice ili vaše malene djevojčice.

Moja je priča priča mnogih žena. Možda sam neurodrugačija, ali nisam sama.

I veselim se vremenu i društvu kad će autistične djevojčice znati da nisu ni one.

Piše: Ana

“Mogu vam samo reći da je djevojčica zbrinuta nešto prije 17 sati i dobivat će skrb kao i sva ostala djeca kod nas u Centru. S obzirom da je to bilo žurno, dodatno smo se angažirali kako bismo zbrinuli djevojčicu”, rekao je Zdenko Bodrožić, voditelj u zagrebačkom Centru za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj.

Ravnateljica Hrvatskog zavoda za socijalni rad Tatjana Štritof ponudila je nešto više detalja oko samog slučaja.

“Prije svega bih rekla da je riječ o djevojčici koja je bila zbrinuta u svojoj obitelji. Riječ je o privremenom nedostatku odgovarajuće roditeljske skrbi, iz kojeg razloga se ukazala čpotreba za privremenim smještajem”, kazala je Štritof pa nastavila:

“Ovdje je riječ o socijalnoj usluzi smještaja u kriznim situacijama, gdje smo zapravo u zajedničkoj suradnji s ustanovom slava raškaj uspjeli i realizirati smještaj. Dalje će stručni radnici utvrditi koje su daljnje potrebe za djevojčicu, ali intencija je da se vrati u primarnu obitelj.”

Iako nam je psihologinja Kanđera izjavila da su ovakvi slučajevi česti te da u njemu postoji cijeli niz propusta, državna tajnica Margareta Mađerić to opovrgava.

“Dijete je još danas bilo u vrtiću i po saznanjima člana obitelji, kad su iz njega obavijestili Hrvatski zavod za socijalnu rad Novi Zagreb, odmah je krenuo pronalazak žurnog smještaja za dijete. Kod ovog slučaja žurnog smještaja, kao i svih ostalih, promptno se postupa i pronalazi se smještaj za djecu. I, svi su realizirani”, istaknula je Mađerić.

Sve je počelo objavom na Facebooku, gdje je Kanđera upozorila da je 36 institucija odbilo zbrinjavanje djevojčice. Srećom, njen angažman ubrzao je proces i doveo do rješenja, barem privremenog.

“Imam sve osnove za mirovinu pa mi nije problem ovako istupiti. Razumijem mlađe. Zato, ako neće govoriti ljudi kao ja, tko će”, kazala nam je psihologinja u telefonskom razgovoru.

Vozač jedne zagrebačke podružnice centra za socijalnu skrb, socijalna radnica, psihologinja i djevojčica od 6,5 godina s poremećajima iz spektra autizma i bez roditeljske skrbi doslovno su proteklih sati lutali od ustanove do ustanove za skrb o djeci ne bi li netko primio djevojčicu. Naime, u proteklih pet dana 31 ustanova i svi timovi za udomiteljstvo odbili su primiti djevojčicu, prije svega jer su puni preko svake mjere, a specijalizirana ustanova za smještaj djece s autizmom u Hrvatskoj, čini se, više ne postoji.

U Domu za djecu Zagreb uputili su ih u obližnji Centar za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj, koji se bavi pružanjem usluga korisnicima oštećena sluha te korisnicima s komunikacijskim teškoćama iz spektra autizma, no tamo više nisu zatekli nikoga od vodstva i stručnih radnika koji bi mogli odobriti prijem djeteta: osim toga, kako doznajemo, Slava Raškaj djecu prima na smještaj samo tijekom radnih dana, ne i vikendom, pa to ne može biti trajnija solucija.

Stručni radnici s djetetom uputili su se prema ustanovi na zagrebačkom Prekrižju, koja je pak specijalizirana za brigu o osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj populaciji učenika s teškoćama u razvoju – ne i o predškolcima.

Na putu do Prekrižja presreo ih je poziv da se ipak vrate u Slavu Raškaj te da će oni primiti djevojčicu, a da će se za vikend, ako djevojčica ostane tamo, smjenjivati njihovi stručni radnici kako bi brinuli o djevojčici koja će tamo, čini se – biti jedino dijete.

– Djevojčica 6 i pol godina. Lice porculanski glatko, okrugle smeđe oči umiljate mace s najdužim trepavicama na svijetu, kike omotane ružičastim gumicama i osmijeh koji ne silazi s lica. Ministre, trebamo žurni, žurni smještaj ove prekrasne djevojčice!

Tridesetijedna ustanova u Republici Hrvatskoj ne želi je primiti na smještaj. Nijedan tim za udomiteljstvo u Republici Hrvatskoj nije dao pozitivan odgovor o smještaju. Ravnateljica jedine ustanove u Zagrebu koja je dužna primiti dijete kroz smještaj u kriznim situacijama, izrijekom odbija prihvatiti djevojčicu. Najradosnijih očiju.

Kada smo je preuzeli iz dječjeg vrtića specijaliziranog za djecu s razvojnim teškoćama, odgojiteljica je plakala u nemoći, a moja socka i ja suze smo gurale nazad da se vrate tamo odakle su krenule.

Ta meni je to već tkoznakoje izdvajanje, spašavanje! Trebalo bi biti spašavanje djeteta iz nezdrave i disfunkcionalne obitelji, a briga o djetetovoj dobrobiti i opet je samo floskula.

Naša prekrasnica ima autizam. I najljepši osmijeh na svijetu! Odgojiteljica i rehabilitatorica u vrtiću kažu da je najbolje dijete s autizmom kojim se bave, neagresivna je, vedra, dostupna vođenju. I ima najnježniji pogled na svijetu!

Evo, sada se nalazi u mojem uredu Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb. Koji je promijenio ime pa više nije Centar. Ali koji je centralizirao sve što se dalo centralizirati bez smisla i logike. To nam je dala reforma. I povećane koeficijente onima koji sjede u središnjoj službi, a ne rade izravno s korisnicima.

Evo, to je reformirano.

Ali nema smještaja za djevojčicu koja se upravo glasno smije u mojem uredu koji dijelim s još dva psihologa. Naša curka igra se svojim prstićima, razgledava okolo i glasno se smije negdje u svom svijetu u kojem je sigurno ljepše nego u našem – napisala je Kanđera.

Ustanove i udomiteljske obitelji za djecu pune su preko svake mjere, na to upozoravaju mjesecima, pa i godinama, a resorno Ministarstvo rada i socijalne skrbi – koje je, kako saznajemo, o svemu obaviješteno još prošlu srijedu – očigledno i dalje nema rješenje.

Majka djevojčice je navodno u ustanovi zatvorenog tipa, otac na nepoznatoj adresi, a šira rodbina je poručila da ne može brinuti o djevojčici. Nitko nije došao po nju u 12 sati u vrtić koji pohađa četiri sata na dan. Od tada je bila u prostorijama centra za socijalnu skrb.

– Imamo kapacitet za 61 dijete, a trenutačno ih imamo na smještaju 76. Nemamo stručne kapacitete za prijem djeteta s autizmom, osobito u situaciji ovakve prekapacitiranosti, kad se ionako suočavamo s ozbiljnim manjkom stručnjaka. Činjenica je da ustanova za manju djecu s autizmom, koliko mi je poznato ne postoji. Posljedica je to i tzv. transformacije ustanova, zbog čega je dio ustanova za djecu s teškoćama prestao pružati usluge smještaja, a da nije pronađena alternativa – kaže Jasna Kelava Ćurković, ravnateljica Doma za djecu Zagreb, koja na problem nemogućnosti smještaja djece, ogroman pritisak iz cijele države, pa čak i “liste čekanja” upozorava već jako dugo.

U tijeku je, kaže, priprema za otvaranje još jedne ustanove kapaciteta 25 djece na Jarunu, no to ne treba očekivati prije Nove godine: prostor treba urediti te treba naći stručne radnike, medicinske sestre i predškolske odgajatelje kojih na tržištu – nema.

U Ministarstvu kojem je na čelu Marin Piletić, kako doznajemo, užarili su se telefoni tražeći smještaj za dijete. O svemu se još uvijek nisu očitovali.

Ministarstvo: Djevojčica s poremećajima iz spektra autizma privremeno smještena

Šestogodišnja djevojčica s poremećajima iz spektra autizma za koju se zbog privremenog nedostatka odgovarajuće roditeljske skrbi tražio privremeni smještaj u ponedjeljak je zbrinuta u Centru Slave Raškaj i dobro je, rečeno je na konferenciji za novinare u Ministarstvu rada.

Voditelj stručne cjeline psihosocijalne pomoći iz Centra Slave Raškaj Zdenko Bodrožić rekao je da je u ponedjeljak nešto prije 17 sati djevojčica zbrinuta i dobivat će skrb kao i sva ostala djeca u centru.

Privremena ravnateljica Hrvatskog zavoda za socijalni rad Tatjana Štritof rekla je da je riječ o djevojčici koja je do sada bila zbrinuta u široj obitelji te je opovrgnula medijske napise da se za djevojčicu smještaj tražio zadnjih pet dana.

Ustvrdila je da je smještaj djevojčici pronađen danas nakon što je iz vrtića javljeno da dijete nije više u mogućnosti biti u primarnoj obitelji.

“Riječ je o privremenom nedostatku odgovarajuće roditeljske skrbi iz kojeg razloga se ukazala potreba za privremenim smještajem. Ovdje je riječ o socijalnoj usluzi smještaja u kriznim situacijama gdje smo u zajedničkoj suradnji s ustanovom Slava Raškaj uspjeli i realizirati taj smještaj”, rekla je Štritof.

Istaknula je da će stručnjaci utvrditi koje su daljnje potrebe djevojčice, a intencija je da se vrati u svoju primarnu obitelj.

Upitana kako je moguće da je 31 ustanova odbila primiti djevojčicu, Štritof je potvrdila da su zaprimljeni negativni odgovori ali je, kaže, činjenica da je riječ o djetetu s teškoćama u razvoju. Štritof kaže i da joj je žao da se preko društvenih mreža i portala objavljuju “ovakve stvari”.

Državna tajnica Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Margareta Mađerić rekla je da je danas došla obavijest iz dječjeg vrtića temeljem čega je zatražen žurni smještaj. Stručni radnici su odmah krenuli u pronalazak žurnog smještaja za dijete”, istaknula je Mađerić.

Napomenula da svakodnevno postupaju u takvim i sličnim predmetima, poručivši da je interes djece uvijek na prvom mjestu.

Mađerić je rekla da rade na povećanju broja smještajnih kapaciteta djece bez adekvatne roditeljske skrbi. Ove godine imaju u planu realizaciju preko 100 mjesta od kojih su već realizirali 70-ak. Paralelno razvijaju udomiteljstvo te kontinuirano prate svu djecu koja su smještena kod udomitelja i u ustanovama.

“Danas ima oko 2800 takve djece. Oko 900 je smješteno u ustanovama a sva ostala su u nekom drugom obliku smještaja”, rekla je, dodavši da je intencija stvoriti adekvatne uvjete da se dijete, ako je to moguće vrati u obitelj. (Hina).