Unatoč tome, ideja da bismo naredne tjedne trebale provesti odmarajući, brinući o sebi i dopuštajući da drugi brinu o nama, vjerojatno je u suprotnosti s onime kako smo naučile živjeti. Ona izaziva naša uvjerenja kako smo samodostatne, nezaustavljive i kako bismo sve trebale moći same.

Najteži dio? Priznati da nam je pomoć potrebna. Drugi najteži dio? Zatražiti pomoć. A trebale bismo napraviti upravo to.

Nakon tri tjedna: ispuhani balon

Nakon prve prilagodbe ili, budimo iskrene – šoka, nakon tri tjedna ćete vjerojatno početi dolaziti k sebi. Tada će se kod većine žena krvarenje znatno smanjiti ili u potpunosti prestati, dok će eventualni šavovi površinski zacijeliti i razgraditi se. Otprilike je toliko potrebno i da posustane osjećaj poslijeporođajne tuge (engl. baby bluesa).

Možda zato što se osjećate bolje, a možda jer se partner ili drugi pomagači vraćaju na posao, bit ćete u napasti preuzeti više obaveza u kućanstvu i ubrzati “povratak na staro”.

I ako se osjećate dobro u danima i tjednima nakon poroda, prištedite se!

Osjećaj “ispuhanog balona” nakon poroda je jednako doslovan koliko i metaforički. Višemjesečno iščekivanje kulminiralo je porodom i možete se osjećati pomalo prazno ili biti podijeljeni između pozitivnih i negativnih osjećaja bez obzira na to je li sve pošlo onako kako ste zamislili.

Na tjelesnoj razini, zamislite koliko ste volumena izgubili: počevši od bebe, preko posteljice, plodne vode, krvi i tekućine tijekom poroda i koliko još nastavljate gubiti dojenjem. Nakon poroda maternica teži gotovo jedan kilogram, nakon sedam dana oko 500 grama, nakon tri tjedna oko 350 grama, a tek će se nakon otprilike šest tjedana vratiti na prvobitnu veličinu i težiti oko 80 grama.

Vaši se organi polako vraćaju na svoje mjesto. Sad je pravo vrijeme za odmor i kvalitetnu hranu. Učinite to i ako se osjećate izvrsno, vaše će vam tijelo biti zahvalno.

Postoji uzrečica koja kaže pet dana u krevetu, pet dana na krevetu i pet dana oko kreveta. U prijevodu, prekrižite sve i provedite prva dva tjedna izležavajući se u pidžami.

Vratite li se pojačanim svakodnevnim aktivnostima prije no što ste spremni, povećat ćete rizik od prolapsa i problema poput inkontinencije kasnije. Ako primjetite da ste ponovno počeli (jače) krvariti nakon što se krvarenje smanjilo ili sasvim prestalo, shvatite to kao znak da usporite.

“Sveti prozor” babinja i četvrtog tromjesečja

Na našem podneblju i u mnogim tradicionalnim kulturama poštuje se razdoblje od šest tjedana ili četrdesetak dana nakon poroda.

U raznim se zemljama imena za babinje prevode kao vrijeme za odmor, izolaciju i ležanje, kao na primjer “Confinement”, “Sitting out the month” (Kina), “La cuarantena” (Meksiko) i “Lying in a nest” (Vijetnam). U Kini se babinje naziva i zlatnim mjesecom (engl. The golden month), a u Ayurvedi svetim prozorom (engl. Sacred window) jer je to prilika da se pravilnom njegom osnaži zdravlje i mame i bebe. Zato se primjenjuje posebna prehrana, majka se drži u toplom i masira uljima s travama.

Unatoč kulturnim razlikama, univerzalno je da je novim majkama potrebno razdoblje produljenog odmora, okrijepa toplim obrocima punim hranjivih sastojaka, održavanje tijela toplim dok je njeguju druge žene iz uže i šire obitelji.

Mnoge od tih praksa počivaju na narodnoj mudrosti, ali su i medicinski opravdane. Poštivanje “svetog prozora” nakon poroda štiti mir i zdravlje majke i novorođenčeta.

Ponekad se cijelo razdoblje od tri mjeseca nakon poroda naziva i četvrtim tromjesečjem. I to je izvrstan naziv jer naglašava kako je sve što slijedi nakon poroda sastavni dio trudnoće te da to nije proces koji se naglo završava porodom. I mami i bebi sada je potrebno barem onoliko pažnje i njege koliko su imali tijekom trudnoće što znamo da najčešće nije slučaj.

Porod je prelazak velikog praga, ali ujedno tek početak prilagodbe koju prolaze majka i novorođenče, posebno vrijeme u kojem se zaljubljuju i postavljaju temelje svojeg odnosa. Novorođenče se postupno prilagođava na život izvan maternice, dok se majka navikava na novu ulogu. Podrška i priznanje njezine okoline su neizostavni da bi taj proces bio potpun.

Mame redovito doživljavaju krize i trebaju čuti da je s njima sve u redu. Budući da danas većina nas prolazi babinje bez “svojeg sela” – podrške svoje obitelji, prijatelja i cjelokupne zajednice, teško je sasvim se oporaviti, a kamoli uživati u ovom dragocjenom vremenu sa svojom bebom.

Nakon babinja: “Često” ne znači “normalno”

Nakon šest tjedana preporučuje se otići na ginekološki pregled na kojem će se utvrditi je li sve na svojem mjestu. Žene tada najčešće dobivaju potvrdu da se mogu vratiti vježbanju i seksualnom životu, ali istina je da puno žena ni ne razmišlja o tome.

Medicinska je stvarnost da su inkontinencija, bolni spolni odnosi kao i bolovi u zdjelici i donjem dijelu leđa česte poteškoće nakon poroda, ali to što je nešto ČESTO ne znači da je NORMALNO.

Pregled šest tjedana nakon poroda najčešće označava kraj medicinske obrade vaše trudnoće, dok bi za neke to trebao biti tek početak iscjeljenja. Vaši su se organi možda vratili na svoje mjesto, ali to nije cijela slika što se u vašoj zdjelici dogodilo.

Poslušajte savjet liječnika, ali prije svega poslušajte što vam govori vaše tijelo i vaša intuicija.

“Sve je normalno, ali ja se ne osjećam normalno” je rečenica koju puno novih majki izgovara ili pomišlja. U našem se zdravstvenom sustavu nitko sustavno ne bavi zdravljem zdjelice nakon poroda, zato ćete sami morati preuzeti aktivniju ulogu u svojem zdravlju. Vrijeme ne liječi sve rane, a to pogotovo vrijedi za porođajne ozlijede, bile one fizičke ili emocionalne.

Ako osjećate da nešto nije kako treba, ne oklijevajte o tome razgovarati s osobom od povjerenja te potražiti daljnji savjet liječnika, fizioterapeuta, shiatsu praktičara, osteopata, psihologa ili nekog drugog terapeuta.

Jer u konačnici oporaviti se i zacijeliti nakon poroda ne podrazumijeva samo fizičko tijelo. Da bismo se sasvim oporavile, osim fizički, moramo se iscijeliti i emotivno i duhovno, što znači probaviti iskustvo svojeg poroda kakvo god da je bilo, obuhvatiti i prihvatiti promjene koje je majčinstvo sa sobom donijelo.

Koliko zapravo traje oporavak nakon poroda

Šest tjedana babinja, tri mjeseca četvrtog tromjesečja, šest ili devet mjeseci, godinu dana koliko kažu neke studije ili možda deset? Pravi odgovor je: koliko god je vama potrebno.

Svačiji proces je jedinstven, ali ono što je univerzalno jest da će nam za oporavak trebati dulje no što mislimo, a pogotovo dulje od onoga koliko mislimo da bi “trebalo” trajati. “Trebalo” je tako štetna riječ. Maknite pritisak sa sebe i svojeg tijela i razmišljajte dugoročno.

Postoji pritisak za “povratak na staro”. Vraćamo se u formu, u normalu, u rutinu, na posao, na tijelo prije bebe, bez priznanja da se sve promijenilo i stari kompas više ne vrijedi jer su se svi orijentiri pomaknuli. Ne postoji društveno prihvaćanje tektonskih promjena koje su se dogodile u tijelu i duši žene koja je postala majka.

Taj pritisak za povratak je stvaran, opipljiv i nemoguć, jer staro više ne postoji.

Latinski post partum doslovno znači “nakon poroda”. Hoće li žena ikad biti nešto drugo nego postpartum? Sam taj izraz govori nam da je to razdoblje koje nema kraja i to je istina. Žene su trajno promijenjene nakon poroda.

Nikad se ne možemo vratiti na ono što smo bile prije, ali možemo prepoznati i poštovati te duboke i korijenite promjene jer ćemo kroz njih pronaći novu sebe.