Ove godine ubire značajne plodove sa vlastite plantaže koja se prostire na više od pet dunuma zemljišta, te ima ambiciozne planove u poljoprivredi s kojima je upoznala i Elvedina Sedića, prvog čovjeka grada Bihaća.

Zolićeva ističe kako istovremeno radi na proširenju svoje plantaže, podizanju novih zasada lješnjaka, kestena i oraha, te planira kupovinu neophodnih poljoprivrednih mašina, što je preduslov za intenziviranje proizvodnje. Kaže kako je prvog čovjeka Bihaća željela upoznati sa poslovnim planovima, te se nada pomoći i podršci gradskih vlasti.

“Koncept moga gazdinstva baziran je na održivoj proizvodnji. Kako još nemam dovoljne količine prinosa da bih proizvodila puter od lješnjaka, brašno ili nugat kremu, što mi je cilj, želim otvoriti otkupnu stanicu i sav lješnjak s drugih plantaža u cijelom kantonu prerađivati i plasirati na domaće i strano tržište. U perspektivi, želim otvoriti trgovinu s proizvodima proizvođača i prerađivača s ovog područja”, istakla je.

Prema njenim riječima, pored sadnje koštuničavog voća, planovi su vezani i za pokretanje stočarske proizvodnje, a u početku bi to bio uzgoj pilića i ovaca.

Sedić je kazao kako je priča mlade poljoprivrednice inspirirajuća i da su gradske vlasti spremne podržati ovakav i slične projekte.

“Ena je u Njemačkoj imala sigurnu budućnost, ali se odlučila krenuti težim i neizvjesnijim putem, doći u zemlju svojih predaka i pokrenuti biznis, sigurna u uspjeh. Energija ove mlade žene je nevjerovatna i zbog načina na koji ona prezentira svoju viziju razvoja biznisa mi joj vjerujemo. Stojimo na raspolaganju i svima drugim mladim ljudima koji žele ulagati u vlastitu budućnost i živjeti od svoga rada”, kazao je Sedić.

Zolićeva je porijeklom iz Bihaća, ali je rođena i odrasla u Štutgartu, te je studirala i diplomirala na poljoprivrednom fakultetu u tom njemačkom gradu.

Ona kaže kako njena porodica, čiji svi članovi žive i rade u Njemačkoj, u mjestu Gata posjeduje više hektara plodne poljoprivredne zemlje, te da joj je želja oduvijek bila da se vrati i pokrene vlastito gazdinstvo.

Dodaje kako je najprije ispitala kvalitet zemljišta, kako bi utvrdila njegovu plodnost, a potom uradila ispitivanje tržišta da bi procijenila koju je kulturu najisplativije proizvoditi.

“Ustanovila sam da se u Bosni i Hercegovini proizvodi samo deset procenata lješnjaka koji se prodaju na domaćem tržištu, što znači da se sve ostalo uvozi po dosta visokoj cijeni. Proba zemljišta je pokazala da se uz minimalna ulaganja parcele mogu urediti za proizvodnju lješnjaka, a također klima i nadmorska visina su odgovarali”, kaže Zolićeva.

Smatra kako poljoprivredna proizvodnja ima šansu za snažniji razvitak, ali da nedostaje stručnjaka sa potrebnim znanjem i iskustvom.

“Trebamo bolju mehanizaciju i primjenu savremenih agrotehničkih mjera, jer su urodi na Balkanu u prosjeku upola manji nego u Njemačkoj”, napominje ona, te ističe kako se poljoprivredi i proizvodnji zdrave hrane u današnjim okolnostima mora dati mnogo veći značaj.

Inače, radi se o jednom od najvećih takmičenja srednjoškolaca iz cijelog svijeta u inovativnim projektima.

U kategoriji inžinjeringa za svoj projekat besplatnog centralnog grijanja nagrađeni su prvim mjestom i zlatnom medaljom.

Također, još jedan učenik pomenute škole Ammar Horozović sa svojim projektom solarne roletne osvojio je drugo mjesto i srebrnu medalju.

CASTIC takmičenje u inovacijama održava se po 38. put u Kini, jedno je od najvećih i najprestižnijih u svijetu, a ove godine okupilo je predstavnike 20 zemalja s brojnim projektima.

Filović i Đugova su ranije osmislili vlastiti projekat koji omogućava potpuno besplatno centralno grijanje za domaćinstva.

Patent funkcioniše na principu elektromagnetne indukcije i vrtložnih struja koje oslobađaju toplotnu energiju. Ukoliko se naizmjenični motor napaja solarnom energijom dobija se potpuno besplatno grijanje, koje je uz to i ekološki prihvatljivo jer nema nikakvih vidova zagađenja kroz ispuštanje dimova ili štetnih gasova.

Na ideju o projektu učenici su došli na osnovu primjera transformatora koji se pregrijavaju usljed vrtložnih strujanja, pa su razmišljali kako da tu fizičku silu iskoriste za stvaranje termalne energije.

Za ovaj projekat učenici su nagrađeni prvim mjestom na BOSEPO olimpijadi, domaćem takmičenju srednjoškolaca, koje je održano prošle godine u Sarajevu, a potom su ga predstavili i na Genius olimpijadi u Njujorku, najvećem svjetskom takmičenju učenika srednjih škola u naučnim inovacijama, gdje su nagrađeni trećim mjestom.

Također, treba istaći kako su njih dvoje nedavno ostvarili i uspjeh na takmičenju “International Greenwich Olympiad”, gdje su osvojili prvo mjesto i zlatnu medalju za svoj kratki igrani film.

Ovo takmičenje je održano u engleskom gradu Oksfordu, a njihov kratki petominutni film pobrao je simpatije publike i žirija te je prikazan kao pobjednički uradak na ovom prestižnom natjecanju.

Učenici “Richmond park coleggea” iz Bihaća, privatne školske ustanove koja je ranije nosila naziv “Una Sana koledž”, redovno sudjeluju na sličnim takmičenjima i osvajaju vrijedne nagrade.

Samo ove godine od četiri glavne nagrade na BOSEPO osvojili su tri, te se predstavili s još nekolicinom inovativnih projekata.

Podsjetimo da je policiju jučer oko 11.30 sati nazvao jedan građanin i prijavio ubistvo koje se dogodilo u stambenoj zgradi u naselju Harmani, odmah preko puta osnovne škole.

“O motivima još ništa ne znamo, Tužilaštvo USK je preuzelo istragu o cijelom slučaju i sve se utvrđuje. Policija je identifikovala osumnjičenog i traju aktivnosti na njegovom pronalasku”, informisao nas je Bahrudin Dželalagić, portparol policije USK.

Nezvanično, kao jedan od motiva pominje se i ljubomora, a smrt žene je nastupila tako što ju je suprug zadavio.

Njih dvoje su porijeklom iz Bužima, a prije nekoliko godina preselili su se u Bihać gdje su dobili zaposlenje.

Preuzeto sa: nezavisne.com

“Pronađeno je beživotno tijelo, ali u ovome trenutku još ne možemo potvrditi o kome se radi“, rekao nam je Bahrudin Dželalagić, portparol policije USK.

Podsjetimo, Odobašić je ubistvo izvršio u stanu u bihaćkom naselju Harmani, gdje je stanovao sa suprugom.

Nakon toga dao se u bjekstvo, a policija je za njim raspisala potjernicu. Istraga je utvrdila kako je nesretna žena zadavljena kablom od kuhala, a da je svemu prethodila svađa sa ubicom.

Preuzeto sa: nezavisne.com

Na društvenim mrežama od preminule žene brojni građani se opraštaju s velikom tugom i bolom, ali i pozivaju na utvrđivanje odgovornosti u ovome slučaju. Sugrađani o preminuloj Azri imaju samo riječi hvale, a ova mlada žena bila je zaposlena u jednom trgovačkom objektu u Bosanskom Petrovcu.

Prije godinu dana se udala, živjela u sretnom braku i skupa sa suprugom, očekivala prvo dijete.

Takođe, dugo godina je trenirala odbojku, a u ovome trenutku nije poznato da li je imala nekih zdravstvenih problema.

Kako saznajemo, danas bi se u Kantonalnoj bolnici trebala obaviti obudkcija kako bi se utvrdile prave okolnosti ovoga događaja.

“Sramota me je da imam tako velika primanja u današnjem vremenu i ovo je poruka da svi zajedno moramo promijeniti odnos prema javnim sredstvima, trošiti skromno i onoliko koliko imamo. To je jedini način da bolje živimo u ovom našem gradu”, poručio je Fazlić.

Ovo je vijest koja je, po dobru, obilježila drugu po redu sedmicu u BiH.

Šokirani ste?

“Sramota me je da imam tako velika primanja u današnjem vremenu i ovo je poruka da svi zajedno moramo promijeniti odnos prema javnim sredstvima, trošiti skromno i onoliko koliko imamo. To je jedini način da bolje živimo u ovom našem gradu”, poručio je Fazlić.

Toliko smo se srodili sa lošim vijestima, da nas one dobre, najblaže rečeno, ostave bez teksta. Dotaknu nas do srži i vrate na prave kolosijeke, kada ponovo počnemo da mislimo kako nije sve izgubljeno i kako i dalje postoje ljudi koji bi za onog drugog učinili nešto dobro. Fazlićev potez zaslužuje aplauz, jer su ovakve situacije toliko rijetke da nam izgledaju nenormalno.

Zato je prijeko potrebno da o tome govorimo!

Još prepričavate onu situaciju od prošle sedmice kada nam je, dok smo po društvenim mrežama raspravljali kako su dobri ili loši novogodišnji programi dočeka na trgovima u BiH, Nermin Mandra, načelnik Kaknja, svezao takvu šamarčinu otrježnjenja da do danas nismo sebi došli.

Dok su se drugi utrkivali ko će, uz onu standarnu “hljeba i igara”, zadovoljiti nikad zadovoljne građane, Mandra je odabrao da se bori za jedan život. Jer, zna on, baš kao i mi, da od života jednog djeteta ništa nije vrjednije. Upravo to, baš u danima kada ne bismo smjeli, zaboravljamo. Zato su tu oni koje ovakvi dani sjete da svako u sebi ima zrno dobra koje mora da iskoristi!

“Shvatajući činjenicu da su hitno potrebna novčana sredstva za operaciju našeg sugrađanina, sedmogodišnjeg dječaka Evelina Alajbegovića, uvažavajući stavove građana sa kojima se konsultirao putem Facebook profila Općine Kakanj, načelnik Nermin Mandra je odlučio da se novčani iznos planiran za troškove noćnog programa dočeka Nove 2017. godine na otvorenom uplati u svrhu liječenja Evelina Alajbegovića, te da se u okviru dočeka Nove godine organizira samo dnevni program namijenjen djeci”, rečeno je tada.

Dok su se drugi utrkivali ko će, uz onu standarnu “hljeba i igara”, zadovoljiti nikad zadovoljne građane, Mandra je odabrao da se bori za jedan život.

Rečeno i ostalo zapisano. Kao dobro djelo. Kao djelo koje ćemo pamtiti. Kao djelo koje će pomoći porodici Alajbegović i dati nadu svim drugim Alajbegovićima. Jer, ako nemamo te nade, onda smo kolektivno dotakli dno. Došli do bezdana iz kojeg nas nikakva sila neće izvući.

Dok ovo pišem, ne mogu a da ne spomenem još jedan potez za aplauz. Na dan kada je Banjaluka dobila novi saziv skupštine, u vrijeme dok su odbornici polagali zakletvu kako neće raditi mimo zakona (nadam se da su to i upamtili), jedan među njima mislio je još ljudskije. Draško Stanivuković, najmlađi među tim tribunima, održao je lekciju iz humanosti. Odrekao se svoje odborničke nadoknade u humanitarne svrhe iz zahvalnosti prema Banjalučanima koji su ga podržali na izborima. Obećao je da će kritikovati sve loše, a podržati sve dobro. Za Banjaluku. Za njene ljude.

Dobra ima na sve strane, u nama i oko nas. I nije teško biti čovjek. Ali, živimo u vremenu kada je zlo glasnije, a kada ovakve vijesti zasluže tek usputno pominjanje u vijestima ili dnevnicima. A trebalo bi da budu udarne. Da nas podsjete na to da smo tek ljudi. Mali pred silama, a veliki u djelima.

Draško Stanivuković, najmlađi među tim tribunima, održao je lekciju iz humanosti. Odrekao se svoje odborničke nadoknade u humanitarne svrhe iz zahvalnosti prema Banjalučanima koji su ga podržali na izborima.