O ovome se ne priča puno, to je javna tajna i tabu u Afganistanu, sve svjetske organizacije su uglavnom usredotočene na nepostojeća prava žena u ovoj zemlji, pa su dječaci koji plešu nekako ostali po strani, kao nešto o čemu se  ne govori i u što se nitko ne želi miješati. Praksa dječaka koji plešu na proslavama stara je nekoliko stotina godina, jer je ženama bilo zabranjeno da tako javno plešu. Žene su općenito bile nevidljive, skrivene iza vela, uvijek zatvorene, pa su muškarci na ovaj način doskočili tome problemu. Ipak, u novije vrijeme ‘tradicija’ je zapravo pretvorena u krijumčarenje dječaka i raj za pedofile.

Njihovi vlasnici su bili lokalni moćnici, pripadnici mudžahedina koji su se borili protiv Sovjeta, pripadnici afganistanske vojske i policije, ljudi dobro umreženi koji se ovime mogu slobodno baviti bez straha da će biti uhićeni. Inozemne organizacije koje su boravile u Afganistanu, vojske, sve misije… Svi su oni znali za to i okretali glavu. Kada bi im netko slučajno svratio pozornost na to, govorili bi da ne žele trzavice s aktualnom vlašću, da se ne žele petljati u lokalne stvari i sl. Jedini koji su ovoj priči odlučili stati na kraj bili su – talibani.

Tijekom njihove vladavine, od 1996. do 2001., običaj ‘bacha bazi’ je zabranjen i likvidirali su svakoga tko je bio povezan s tom praksom. Kad su skinuti s vlasti 2001. godine, ova praksa je opet zaživjela i prilično se proširila zemljom. Bila je najprisutnija u najmanje razvijenim regijama gdje su moćnici davali siromašnim obiteljima novce za njihove dječake, obećavali da će ih obrazovati i dati im budućnost, no dječaci bi potom završili kao seksualno roblje.

Ipak, postoje mnoga izvješća temeljem kojih su se ‘dječaci koji plešu’ pojavljivali i na proslavama u Kabulu i drugim razvijenijim sredinama i bilo je više nego očigledno da je ovo priča koja je sezala puno šire i dublje, previše je ljudi bilo u to upleteno i horroru se nije moglo stati na kraj.

Dječake bi odvodili u dobi od oko 9 godina, vježbali ih za ples, pripremali za taj ‘posao’, a onda bi ih njihov vlasnik osobno iskorištavao ili bi ih podvodio. Za jako zgodne dečke mogle su se postići vrtoglave cijene. ‘Karijera’ ovih dječaka bi prestajala netom prije 18-te godine odnosno kad bi se počela pojavljivati brada. Tada više ne bi bili zanimljivi svojim vlasnicima. Njihov život nakon toga bi uglavnom bio uništen, mnoge bi i ubili.

Puno je groznih priča, a ‘bacha bazi’ se dotaknuo i Khaled Hosseini u knjizi ‘Gonič zmajeva’, s time da je zlotvora koji je kod sebe držao ‘bacha bareesha’ odnosno ‘dječaka bez brade’, pretvorio u talibana.

No, kao što je rekla Dee Brillenburg Wurth koja je radila kao stručnjak za prava djece pri misiji UN-a u Afganistanu, “Svidjelo vam se to ili ne, talibani su po ovom pitanju donijeli bolji zakon. Oni ovu praksu vide kao grijeh i odlučili su je iskorijeniti.”

Osuđujem svako nasilje, svako oduzimanje osnovnih ljudskih prava, smatram da je najvažnije da se ljudi u zemlji u kojoj žive osjećaju sigurno, neprogonjeno. Na žalost, u Afganistanu već jako dugi niz godina ljudi proživljavaju grozne stvari. A kad se ovakvo zlo spusti na djecu, to je dno. Kako očekivati da se društvo oporavi ako se najveće zlo čini onima koji su tek počeli živjeti i koji trebaju biti budućnost toga društva? I nemojmo zaboraviti da se to odvija(lo) pod ‘budnim’ okom međunarodne zajednice. Molim vas da sherate ovu priču o kojoj se jako slabo priča.

Hvala.

Kristijan Iličić

Vijeće ministara BiH, na prijedlog Ministarstva sigurnosti, usvojilo je Izvješće o stanju u oblasti trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini za 2015. godinu,u kojem se navodi da je u prošloj godini identifikovano ukupno trideset i pet potencijalnih žrtava trgovine ljudima, od čega je osamnaest punoljetnih, a sedamnaest maloljetnih osoba. U ovu grupu spadaju žrtve navođenja na prostituciju, seksualnog iskorištavanja, trgovine ljudima u svrhu prosjačenja, prodaje radi sklapanja braka, odnosno izvanbračna zajednica s maloljetnikom.

Na panel diskusiji održanoj 18. oktobra, evropskog dana borbe protiv trgovine ljudima, predstavnica udruge “Novi put” iz Mostara, Edisa Demić istaknula je:

“Novi put je registrirao i sumnjive oglase za posao u Njemačkoj, kojim se najviše traže ženske osobe od 18 do 25 godina. Ni u jednom od tih oglasa nisu navedeni podaci o poslodavcu, a kontakt podaci su slobodne mail adrese”.

Od trideset i pet žrtava trgovine ljudima dvadeset i sedam su ženskog, a osam muškog spola. Među žrtvama su dvadeset i četiri osobe bile izložene prosjačenju, šest ih je seksualno iskorištavano, a kod četiri žrtve radi se o prodaji radi prisilnog sklapanja braka i vanbračne zajednice s maloljetnikom, dok je jedna osoba navođena na prostituciju. Među žrtvama trgovine nije bilo stranaca, a četrnaest potencijalnih žrtava trgovine ljudima spas je potražilo u sigurnim kućama/skloništima.

Žrtve navođenja na prostituciju, seksualnog iskorištavanja, trgovine ljudima u svrhu prosjačenja, prodaje radi sklapanja braka, odnosno izvanbračna zajednica s maloljetnikom.

Prema podacima Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH, za krivična djela trgovine ljudima i krivična djela koja se vežu za trgovinu ljudima tužiteljstva su tokom 2015. godine naredila dvadeset istraga protiv trideset osoba. Sudovi su u toku 2015. godine izrekli deset osuđujućih presuda protiv četrnaest osoba, od čega je sedam zatvorskih kazni protiv devet osoba i tri uslovne kazne protiv četiri osobe.

Prema Izvješću, nadležni organi u BiH su sami i u suradnji s organizacijama civilnog društva i međunarodnim partnerima proveli brojne aktivnosti s ciljem prevencije i smanjivanja broja žrtava trgovine ljudima, a napredak je ostvaren i u provođenju Strategije suprotstavljanja trgovini ljudima u Bosni i Hercegovini i pratećeg akcijskog plana, gdje je provedeno oko 80 mjera.

Međutim, korijen problema leži u (ne)prepoznavanju oblika trgovine ljudima. Žene su češće žrtve trgovine ljudima, a to se dešava na nekoliko načina. Prvenstveno putem nuđenja poslova u kojima na brz i jednostavan način mogu zaraditi mnogo novca. Tinejdžerice su posebno osjetljiva kategorija, jer često iz razonode žele da se bave modelingom, ostvare veliku karijeru i putuju. Međutim, prilikom apliciranja na takve poslove nerijetko upadnu u zamku navođenja na prostituciju. Kasnije ih se preprodaje i omalovažava, bez ikakve šanse da zatraže pomoć.

Prema podacima Ministarstva sigurnosti BiH, broj evidentiranih slučajeva po pitanju trgovine ljudima ništa se nabolje nije riješio u usporedbi s ranijim godinama te se i dalje godišnje na razini BiH bilježi od 40 do 50 žrtava trgovine ljudima.

Vijeća ministara Bosne i Hercegovine je na 37. sjednici održanoj 30.12.2015.godine, na prijedlog Ministarstva sigurnosti, usvojilo Akcioni plan suprotstavljanja trgovini ljudima u Bosni i Hercegovini za period od 2016. do 2019. godine,.

Akcioni plan strateški je usmjeren na unapređenje sistema podrške za borbu protiv trgovine ljudima u BiH, na efikasno krivično gonjenje trgovine ljudima i povezane zločine, na preveniranje trgovine ljudima smanjenjem rizika i efikasnu zaštitu i pomoć žrtvama trgovine ljudima te na jačanje partnerstva i saradnje između aktera uključenih u suprotstavljanje trgovine ljudima. Međutim, podaci Stejt Dipartmenta za 2011. godinu pokazuju da vlast u BiH na državnom nivou nije izrekla nijednu osuđujuću presudu za počinioce djela trgovine ljudima.

I dalje na godišnjem nivou BiH bilježi od 40 do 50 žrtava trgovine ljudima.

Za sve majke, sestre, ali i očeve i braću preporučujemo film Sestre koji na surov, realan i potresan način predstavlja kako je lako upasti u lanac trgovine ljudima, a veoma teško izaći. Toliko teško da žrtva u jednom trenutku u zločincu vidi utjehu i spas. Ma koliko se činilo da je to nemoguće, postoje ogromni problemi. Postoje situacije u kojima je posve nemoguće predvidjeti ko je osoba koja će vam nauditi. Zato vam savjetujemo da obrazujete svoju djecu, skrenete im pažnju na potencijalne opasnosti koje vrebaju i objasnite da ne postoji nešto što je instant rješenje u vidu posla. Možda i postoji, ali postavlja se pitanje, koliku cijenu ste spremni platiti?