Što više djece imam, to sam brža u obavljanju stvari. Nisam sigurna je li u pitanju čisti instinkt, navika ili nešto treće, ali kako god bilo, moja općenita efikasnost se uvelike povećala. Brza sam, vješta i definitivno se osjećam kao nindža kojeg pokreće kava”, piše ova mama.

1. ‘Udisanje’ kave

Kava: Moja prijateljica. Moja spasiteljica. Moja konstanta. Nestali su dani kada sam imala vremena ležerno pijuckati svoju šalicu kave, u potpunom miru dok sam istovremeno razmišljala o smislu života i svim dragocjenim kapima zahvalnosti koje postoje. Kava je sada većinu dana više čin preživljavanja – pijem ju jako brzo, gotovo da ju udišem koliko brzo ju pijem i to više nije samo kava – to je život.

2. Pišanje

Otkako imam djecu – mogu se popišati, oprati ruke i biti spremna za nekoliko sekundi. Možda je to više zato jer u našoj šesteročlanoj obitelji uvijek netko treba ići na zahod pa je ležerno pišanje u potpunosti nestalo, a možda je to zato jer sam naviknuta da me uvijek netko treba dok sam na zahodu (i niti sekunde prije!).

3. Tuširanje

Neću lagati – zaključavanje kuponskih vrata i ulazak u tuš je vjerojatno moj najdraži roditeljski trik. Tih par trenutaka sreće pod vrućom vodom u potpunom miru. Ali, oni dani dugog tuširanja kada sam odugovlačila izlazak iz kupaonice – više manje su nestali. Tuširanje je postalo brzinsko ulaženje, brzinsko ispiranje i brzinsko izlaženje. Zato jer točno znam kakvi scenariji se događaju u samo dvije minute nakon mog ulaska u kupaonicu:  gnjevna svađa, nestašluk ili učinjena šteta, nezgoda koja zahtijeva maminu prvu pomoć Djeca imaju najbolji tajming, zar ne?

4. Jedenje čokolade

Što je to bilo? Jesam li čula da netko otvara čokoladu? Da, moje vještine povezane s čokoladom postale su jako brze i jako tajne. Mogu otvoriti, pojesti i riješiti se svih dokaza u roku keks. Otkako sam postala mama, moje kćeri mogu namirisati čokoladu u mom dahu, ali nikad me neće uhvatiti kako ju jedem jer sam prebrza! To je vještina koju sam razvijala tijekom više godina punih nedostatka sna, ranojutarnjih buđenja, djece koja plaču i manjka želje da grickam mrkvu. Samo čokolada je bila i zauvijek će biti moja istinska, kratka, ali značajna i smislena ljubavna afera.

5. Govorenje bijelih laži

E, sad, nije da kažem da sam postala dobra u laganju svojoj djeci ili da je uopće dobro lagati, ali definitivno sam postala brza u smišljanju malih bijelih laži bez da me ona uhvate. Nemojte suditi, takve laži ponekad su neophodne za moje duševno zdravlje!

Gdje su nestale zadnje kokice? “Nemam pojma, ja ih sigurno nisam pojela”, ali bolje da sakrijem praznu zdjelu ispred sebe.

Gdje je slika koju sam jučer naslikala? “Dušo, nemam pojma gdje je nestalo tvoje ‘umjetničko djelo'”, otprilike četrdeseto ovaj tjedan, ali nije u smeću.

Zašto ne mogu ići i sutra na rođendan? “Ljubavi, ne možeš ići na tri rođendana tri dana zaredom jer imamo planove”, koji podrazumijevaju neodlaženje na tri rođendana u tri dana!

6. Multitasking

Rekla sam ‘zbogom’ idiličnoj težnji fokusiranja na samo jednu stvar u trenutku kada sam postala mama prije 11 godina. Sada sam multitasking mađioničarka, s najmanje tri stvari istovremeno. To je postalo moje novo normalno. Dok na štednjaku kuham ručak, perem suđe, ali i svake druge minute s nečim pomognem jednoj od svoje četiri kćeri. Baš neki dan sam kuhala večeru na štednjaku, sa svojom najmlađom kćeri sam rezuckala voće i istovremeno s drugom kćeri potpuno koncentrirano razgovarala o njezinom danu. S djecom nikad nije dosadno!

Mi majke smo uistinu besprijekorni ‘strojevi’ koji rade glatko non stop, a naše vještine i organizacija vremena su zbilja jedinstvene! Ipak, uz svu tu užurbanost, zaista cijenim one usporene dane i veselim se danu kada ću se napokon dosađivati – kad god će to biti…