Umjesto dosadašnjeg pravila “ili si potpuno bolestan ili potpuno zdrav”, ubuduće bi ljekari mogli procijeniti radnu sposobnost u postotcima (100%, 75%, 50% ili 25%). To znači da bi, primjera radi, osoba koja inače radi 40 sati sedmično mogla tokom bolesti raditi samo 20 sati.

Šta se planira i zašto

Reformu predlaže ministarka zdravstva Nina Varken, a cilj je da se zaposlenici postepeno i ranije vraćaju na posao te da se smanje troškovi bolovanja. Povod su visoke stope izostanaka – prosječno oko 19.5 dana bolovanja godišnje po zaposlenom u Njemačkoj.

Uslovi za djelimično bolovanje

Da bi neko radio tokom bolesti u smanjenom obimu, moraju biti ispunjena tri uslova:

• ljekar mora utvrditi djelimičnu radnu sposobnost
• zaposlenik se mora osjećati sposobnim za rad
• poslodavac mora dati pristanak

Ako poslodavac ne pristane, ostaje klasično, potpuno bolovanje.

Kako bi to izgledalo u praksi

Ideja je posebno namijenjena dužim bolovanjima (više od četiri sedmice).

Primjeri:

• neko s lakšom bolešću može raditi od kuće umjesto da ide u kancelariju
• fizički radnik može privremeno raditi administrativne poslove
• poslodavci bi mogli pomoći fleksibilnim radnim vremenom ili radom na daljinu

Finansijski aspekt

prvih šest sedmica: poslodavac i dalje plaća punu platu

nakon toga:

• poslodavac plaća odrađene sate
• zdravstveno osiguranje pokriva ostatak kroz naknadu za bolovanje

Planira se i smanjenje naknade za bolovanje s 70 na 65 odsto bruto plate, ali bi zaposleni u nekim slučajevima ipak mogli finansijski bolje proći nego kod potpunog bolovanja.

Argumenti ZA reformu

Podržavatelji ističu nekoliko prednosti:

• lakši i brži povratak na posao
• manji ukupni broj dana bolovanja
• zadržavanje radnih navika i vještina
• bolja socijalna uključenost, naročito kod psihičkih bolesti
• fleksibilniji prelaz iz bolesti u puni rad

Stručnjaci naglašavaju da mnogi ljudi nisu ni potpuno zdravi ni potpuno bolesni, nego negdje između – pa ovakav model ima smisla.

Kritike i zabrinutosti

Sindikati i socijalne organizacije upozoravaju na rizike:

• zaposleni bi mogli biti pod pritiskom da rade i kad nisu spremni
• oporavak bi mogao trajati duže ili se stanje pogoršati
• postoji opasnost da “dobrovoljnost” u praksi ne bude stvarna

Protivnici ističu da bi prerani povratak na posao mogao dugoročno povećati broj i trajanje bolesti.

Planirana reforma donosi fleksibilniji pristup bolovanju, ali i otvara pitanja o zaštiti zdravlja zaposlenika. Ključno će biti da odluke ostanu medicinski utemeljene i da zaposlenici stvarno imaju izbor. O prijedlogu zakona još treba odlučiti parlament nakon što prođe vladu, navodi “Fenix-Magazin”.

Izvor: Nezavisne

Italija je uvela jedinstvenu mjeru kojom se briga za teško bolesnog kućnog ljubimca priznaje kao opravdan razlog za plaćeni dopust.

Zaposlenici sada mogu iskoristiti do tri dana godišnje, uz veterinarsku potvrdu o hitnoj potrebi skrbi. Uslov je i da je životinja mikročipirana i registrirana.

Ova odluka nije došla iznenada. Njeni temelji postavljeni su još 2017. godine kroz poznati slučaj “Cucciola”. Tada je knjižničarka iz Rima uzela slobodan dan kako bi njegovala svog bolesnog psa i uspjela dokazati da je takav izostanak opravdan. Sud je prihvatio argument da je uskraćivanje pomoći životinji koja pati protivno zakonu, čime je briga za ljubimca prepoznata kao obaveza, a ne samo lični izbor.

Iako mnogi ljubimce smatraju članovima porodice, zakon ih u većini zemalja i dalje tretira kao imovinu. Upravo zato ova mjera predstavlja važan korak naprijed. Italija je ovim potezom priznala emocionalnu i etičku dimenziju odnosa između ljudi i životinja.

Nova praksa ne samo da olakšava život vlasnicima, već i podiže svijest o odgovornosti prema životinjama. Ona šalje jasnu poruku da briga za ljubimce nije luksuz, već dio humane i savremene svakodnevice.

Izvor: Oslobođenje

Kako poručuju iz ovog udruženja, inicijativa je podnesena u  interesu djece i porodice.

– Smatramo da je trenutno zakonsko rješenje koje roditeljima djece mlađe od 15 godina u Srpskoj omogućava pravo na bolovanje u trajanju od svega 15 dana godišnje, bez obzira na broj i prirodu bolesti djeteta, nedovoljno i nepravedno. U praksi se često dešava da djeca, posebno predškolskog i ranog školskog uzrasta, tokom godine obole više puta – od običnih prehlada i virusnih infekcija, do vodenih ospica, stomačnih viroza i drugih dječjih bolesti koje zahtijevaju kućnu njegu. Međutim, roditelji se nalaze u bezizlaznoj situaciji jer nakon iskorištenih 15 dana više nemaju zakonsko pravo na bolovanje, iako se zdravstvene potrebe djeteta nastavljaju – objasnila je predsjednica Udruženja Jelena Bjelica.

Prijedlog ovog udruženja je da se u zakonodavstvo Srpske uvrsti model koji već postoji u Republici Srbiji.

– Roditelji u Srbiji imaju pravo do 15 dana bolovanja po svakoj pojedinačnoj bolesti djeteta mlađeg od 7 godina, a do 7 dana po svakoj bolesti za djecu stariju od 7 godina. Ovakav pristup je mnogo pravedniji, fleksibilniji i više u skladu sa realnim životnim situacijama roditelja i djece. Takođe, omogućava roditeljima da bez straha od gubitka posla ili finansijske nesigurnosti ostanu uz bolesno dijete, što je u interesu i djetetovog zdravlja i ukupnog psihološkog blagostanja porodice – naglašava Bjelica.

Pozvali su nadležne institucije – Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštit, Fond zdravstvenog osiguranja, i Odbor za pitanje djece, mladih i sporta Narodne skupštine Srpske, da prepoznaju značaj ove inicijative i omoguće usklađivanje zakonskih propisa sa stvarnim potrebama roditelja i djece.

Srpskainfo je već pisala o tome da je jedan od većih problema sa kojim se suočavaju roditelji u Srpskoj, posebno mališana koji idu u vrtić, premalo dana bolovanja po osnovu njege bolesne djece.

Roditelji naglašavaju da je 15 dana bolovanja godišnje ispod svakog mogućeg nivou, s obzirom na to da se djeca u vrtićima, posebno u sezoni virusa, svako malo razboljevaju.

– Još nije ni kraj marta, a meni su ostala još tri dana bolovanja. Moj dječak, star 20 mjeseci, u januaru je zakačio neku virozu. Imao je temperaturu i danima je kašljao, do povraćanja. Koristili smo nekoliko terapija, ali je na kraju uključen antibiotik, pa sam morala 5 dana na bolovanje. Praktično, čim je popio poslednju dozu, sutradan je krenuo u vrtić. Sedmicu dana je bio dobro, a onda je temperatura opet skočila, išla je do 39 stepeni. Ovaj put je bila upala grla, pa opet antibiotik, pa opet bolovanje, i to 7 dana. Dakle, još imam pravo na 3 dana bolovanja, a onda neka nam je bog u pomoći, jer ne znam ko će ga čuvati kad se desi sledeća viroza. Sa ovakvim zakonskim rješenjem ispaštaju i djeca i roditelji – kaže Mirjana S. iz Banjaluke.

Portalu Moje dijete, obratilo se nekoliko trudnica, sa tvrdnom da vraćaju dio plate poslodavcu jer se boje da će dobiti otkaz kada se vrate na posao, ukoliko mu se zamjere.

-Od kako sam otvorila trudničko bolovanje, svaki mjesec kada podignem platu, dio odnesem poslodavcu. On mi je izračunao tačno koliko trebam da mu vratim za poreze i doprinose koje plati za mene, još me i ubijedio da je to zakonito, jer njima Fond  refundira samo neto platu, pa mi moramo da im vratimo ostatak – ispričala je jedna trudnica, koja insistira da ostane anonimna.

Ovo nije jedinstven slučaj. Druga trudnica priča, da joj je, takođe, poslodavac obračunao koliko treba da mu vrati od svake plate.

-Ovo je zaista žalosno, radim za minimalac i kada njemu vratim onaj dio, ostane mi nešto malo više od pola plate. Muž odnese taj dio poslodavcu, čim legne plata, jer ja ne mogu, moram da ležim zbog rizične trudnoće. Pristala sam na to, jer se bojim da ću dobiti otkaz kada se vratim na posao, ako odbijem da mu vraćam taj novac, koji znam, da meni pripada – ispričala je još jedna trudnica.

U Inspektoratu RS kažu da im se do sada nisu obraćale trudnice sa ovakvim problemima.

-Inspekcija rada nema ovlaštenje istražnih i sudskih organa u smislu provođenja istražnih radnji, dokaznog postupka, praćenja kretanja i komunikacije lica, saslušanje svjedoka i prikupljanje eventualnih iskaza, kojima bi i drugi radnici potvrdili takve zloupotrebe, a kojima bi se mogle nedvosmisleno dokazati takve radnje. Inspektor rada bi ovakvu vrstu zloupotrebe, eventualno, mogao dokazivati samo ukoliko bi bio prisutan u trenutku kada radnica predaje novac poslodavcu – istakli su u Inspektoratu.

Ipak naglašavaju da ne postoji zakonski osnov za takve zahtjeve poslodavca, već  upravo suprotno.

– Takvi zahtjevi imali bi obilježja krivičnog djela protiv prava po osnovu rada, a u skladu sa članom 209. Krivičnog zakonika RS kojim je propisano da „ko se svjesno ne pridržava propisa koji se odnose na zaključivanje ugovora o radu i prestanku radnog odnosa, plate i druga primanja iz radnog odnosa, radno vrijeme, pauze, odmore i godišnje odmore, ili odsustva, zaštitu žena, omladine i lica sa invaliditetom, zaštitu radnica zbog trudnoće i roditeljstva, zaštitu starijih radnika, zabranu prekovremenog ili noćnog rada ili plaćanja propisane naknade, i time uskrati radniku pravo koje mu pripada ili mu ga ograniči, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine“ – navodi se u odgovoru Inspektorata RS za portal Moje dijete.

Poslali smo pitanja Uniji poslodavaca Republike Srpske, da vidimo da li znaju za ovakve slučajeve i kako ih komentarišu, ali odgovor nismo dobili.

Ukoliko zakon bude usvojen, Španija će biti prva država u Evropi koja uvodi bolovanje zbog bolnih menstruacija.

Koliko su ovakve inicijative, rasprave i nacrti zakona daleko od brdovitog Balkana pitali smo Goricu Ivić iz Udružene žene Banjaluka.

– Kod nas je još tabu tema reproduktivno zdravlje, seksualni odnosi, seksualni identitet, menstrualni ciklus i sve one teme koje idu u sastavni dio života jedne žene. Mi imamo tu situaciju da se o menstruaciji govori sa sramotom, ne naziva se pravim imenom, nego se kaže žena ima ono. Kad krenemo razgovarati o tome, onda ćemo možda doći do ovoga da se  žena oslobodi rada, barem jedan dan, rekla je Ivić za UNU.

Bez tabu tema, jedna od najglasnijih žena u Bosni i Hercegovini, koja se bori za razbijanje predrasuda i ženska prava na svojim profilima društvenih mreža je i urednica portala Lola, Brankica Raković.

– Krajnje vrijeme je da se u Bosni i Hercegovini počnemo odnositi prema menstruaciji kao stanju u kojem žena prolazi kroz brojne promjene. To je bolno i vuče za sobom probleme ili ukazuje na neke druge probleme u organizmu. Mora se prestati ponašati prema ženama, kad kažu da ih boli, kao prema razmaženim djevojčicama. Smatram da je potez Španije sjajan.

Tako bi mi žene dobile priliku da budemo produktivnije i da radimo u uslovima kojima ništa ne boli. Nije to toliko tabu tema, nego mi ovdje sve, pa i menstruaciju izvrgavamo ruglu, voljela bih da se na to gleda normalno kao i na svaki drugi fiziološki proces koji se dešava u organizmu i da poslodavci imaju više osjećaja za to, rekla je Brankica Raković za UNU.

Istovremeno, u Savezu sindikata Republike Srpske nisu imali komentar na pitanje da li bi podržali slične izmjene Zakona o radu, rekli su nam da imaju ozbiljnijih problema i inicijativa.

• Stav autorke:

Radeći ovu priču, autorka teksta, zanimljivo je, nije dobila ni jedan negativan komentar od muškaraca, dok je većina žena bila iznenađena sa reakcijom, uz pitanje “što to radiš”.

Ako je čovjek čovjeku vuk, žena je samoj sebi, svojoj sestri, kumi, prijateljici, kćerkama i budućim unukama zmija.

Preuzeto sa: una.world