Naime, ova mala himalajska kraljevina, koja graniči sa Kinom i Indijom, vjerovatno je najpoznatija po tome da joj je rast “nacionalne sreće” važniji od rasta bruto društvenog proizvoda (BDP). Stoga i ne čudi što se našla na ovogodišnjoj listi destinacija koje treba posjetiti, a koju su objavili pomenuti mediji.

I nisu oni ni prvi ni posljednji koji su to učinili, s obzirom da je pojava da neko razvoj i dobrobit zemlje mjeri bruto nacionalnom srećom vrlo neobična praksa u ovo doba. Ipak, Butan je jedinstven po tome što životni standard nastoji unaprijediti tako što u obzir uzima ljudsku sreću, uz poštovanje načela budizma.

Ova zemlja na Himalajima nikada nije osvojena niti konolijalizovana i uspjela je da se drži za svoju kulturu u periodu transformacije iz apsolutne monarhije u demokratiju. Uprao je kralj Butana 1970. rekao da je rast “nacionalne sreće” važniji od rasta BDP-a.

Nakon toga, turizmu su pristupili tako da se promovišu kao “ekskluzivna destinacija” koja nudi skupe usluge za mali broj turista. To znači da Butan možete posjetiti samo putem licenciranih agencija, a turistički aranžmani, u zavisnosti od toga šta podrazmijevaju, koštaju između 200 i 250 dolara dnevno.

I tu nije kraj lijepim pričama iz Butana – naime, dio novca koji u kasu pristiže od turizma, vlada Butana ulaže u zdravstvenu njegu, besplatno školstvo i izgradnju infrastrukture.

Ali, ovdje nije kraj ni srećnim pričama iz Butana. Koliko je rast nacionalne sreće važan za ovu zemlju, pokazuje i podatak da je PRAVO NA SREĆU uspisano u Član 9 njihovog Ustava, a tokom svakog popisa stanovništva, jedno od postavljenih pitanja je: “Jeste li srećni?”.

Podaci iz popisa 2015, godine, govore da je 35 odsto stanovništva “izrazito srećno”,  njih 47,9 odsto se osjeća “umjereno sretnima”, a samo 8,8 odsto njihovih sunarodnika ne dijeli iste emocije.

Butan je jedinstvena zemlja u svijetu i po tome što jedina ima Ministarstvo sreće. Mogli bismo ponešto naučiti od njih, zar ne?!