Nastala je po komadu Ežena Joneska LEKCIJA, a adaptaciju i režiju predstave potpisuje Nikola Pejaković. U predstavi igraju Nikolina Friganović, Ljubiša Savanović i Velimir Blanić.

U ulozi Stane pored Nikoline Friganović, nastupala je i Anja Ilić. Scenografiju i kostimografiju potpisala je Vladana Trnić.U srijedu, 24.4. u 20 časova, tačno deset godina nakon premijere, biće izvedena 164. repriza ove predstave što je čini najizvođenijem u banjalučkim pozorištima, a i jednom od najpopularnijih.

Predstava je gostovala u trideset gradova, pet država i pogledalo ju je preko četrdeset pet hiljada ljudi.Glumac Velimir Blanić povodom ovog jubileja izjavio je: „Deset godina igranja predstave “Celo telo tu me boli” pružilo mi je nevjerovatno iskustvo kakvim se može mali broj glumaca pohvaliti.

Igrati u, sad slobodno mogu da kažem, kultnoj predstavi Gradskog pozorišta Jazavac sa preko 160 izvođenja, daje vam osjećaj takve sigurnosti i sreće jer sazrijevate i kao glumac i kao čovjek u isto vrijeme kroz predstavu koja je hiljade ljudi nasmijala, zaintrigirala i zapitala.

Posebno sam emotivno vezan za “Celo telo” jer su svi saradnici i kolege tokom procesa čekali da postanu roditelji tako da odrastanjem naše djece uviđam koliko zapravo predstava traje i koliko je u principu još mlada i pred njom je dug životni put. Radujem se svakom novom igranju u nadi da ćemo proslaviti i punoljetstvo naše drage predstave.

”Nikolina Friganović koja u predstavi tumači ulogu Stane izjavila je: “Počelo je prije deset godina. CELO TELO TU ME BOLI! Počelo je da boli baš TU, u Jazavcu. Nismo znali da će da nas boli toliko dugo, ali smo izdržali. I nakon deset godina, radost, ludost, isti žar, smijeh i igra je tu. Sve je TU! Pa, neka boli još ovoliko…U zdravlje!“

“Da je samo ova predstava urađena u prethodnih deset godina u Jazavcu bilo bi to mnogo. Hvala Bogu, nije jedina. Ali pokrenula je toliko priča i otvorila toliko vrata. Uprkos svemu što nas okružuje. I opet se smijeh pokazao kao najjače oružje.

Smijeh i igra.“Ljubiša Savanović, glumac rekao je: “Da je samo ova predstava urađena u prethodnih deset godina u Jazavcu bilo bi to mnogo. Hvala Bogu, nije jedina. Ali pokrenula je toliko priča i otvorila toliko vrata. Uprkos svemu što nas okružuje. I opet se smijeh pokazao kao najjače oružje.

Smijeh i igra.oliko ljubavi, radosti, nezaboravnih trenutaka…Rasli smo, sazrijevali i odrastali uz Stanu, Jadranku i Savu. Svakom mladom glumcu i glumici želim da dožive svoje CELO TELO.”