Odgovor nije jednostavan, ali razlika uglavnom počinje – na stablu. Zašto su neka maslinova ulja tako jeftina?

1. Industrijska proizvodnja i ogromne količine

Najjeftinija ulja u pravilu dolaze iz velikih proizvodnih sustava, najčešće iz Španjolske, koja je najveći svjetski proizvođač maslinova ulja. Masline se beru strojno, često s velikih plantaža, a proizvodnja je optimizirana za volumen, ne za karakter.

Velika količina znači nižu cijenu po litri. Ekonomija razmjera ovdje igra ključnu ulogu.

2. Mješavine iz više zemalja

Na deklaraciji često stoji “mješavina maslinovih ulja iz EU” ili čak “iz EU i izvan EU”. To znači da se ulja različitog podrijetla miješaju kako bi se postigla ujednačena boja, miris i okus – ali i stabilna, niža cijena.

Takva ulja rijetko imaju izraženu aromu ili sortnu prepoznatljivost. Cilj je neutralnost i široka prihvatljivost.

3. Kasnija berba i niža kvaliteta ploda

Kvalitetnije ulje često dolazi od ranije ubranih, još zelenih maslina. Takav plod daje manje ulja, ali intenzivniji okus i više polifenola (antioksidansa).

Kod jeftinijih ulja masline se beru kasnije, kada su zrelije i daju više ulja. To povećava iskoristivost, ali okus je blaži, a nutritivna vrijednost može biti niža.

4. Marketing i ambalaža

Skuplja ulja često dolaze u tamnim staklenim bocama, s jasnim podacima o sorti, regiji i godini berbe. Iza njih stoje manji proizvođači, kontrolirani nasadi i kraći put od berbe do prerade.

Jeftinija ulja su često u prozirnoj plastici ili tankom staklu, bez preciznih informacija o sorti ili točnom podrijetlu. Znači li to da je jeftino ulje loše? Ne nužno. Ako na boci piše “ekstra djevičansko”, ulje mora zadovoljiti određene kemijske i senzorske kriterije. No unutar te kategorije raspon kvalitete je velik.

Jeftino ulje može biti sasvim solidno za kuhanje i termičku obradu. Ali ako ga koristite sirovo – za salate, bruschette ili završavanje jela – razlika u aromi, gorčini i pikantnosti postaje očita. Skuplje ulje obično ima izraženiji miris svježe pokošene trave, artičoke ili badema, blagu gorčinu i pikantnost u grlu – znak prisutnosti polifenola. Jeftina ulja su često ravna, blaga i bez kompleksnosti.

Što zapravo plaćamo?

Kod skupljih ulja plaćamo:

• raniju berbu i manji prinos
• brzu preradu nakon branja
• kontrolirano podrijetlo
• sortnu specifičnost
• intenzivniji okus i viši udio antioksidansa

Kod jeftinijih plaćamo volumen i stabilnost proizvoda, ali ne i karakter. Ako maslinovo ulje koristite kao začin – vrijedi uložiti više. Ako ga koristite za svakodnevno kuhanje – razlika od 10 eura možda vam neće promijeniti jelo. U konačnici, pitanje nije je li jedno “dobro”, a drugo “loše”, nego znate li što kupujete – i za što ga koristite.

Izvor: 6yka.com

U javnosti je ovih dana pažnju privukla najava novog cjenovnika jela i pića u institucijama BiH, gdje su cijene ostale iste punih deset godina, a i sada, iako nešto više, ostaju znatno niže u poređenju s komercijalnim cijenama koje plaćaju obični građani.

Prema prijedlogu koji je objavljen na “E-konsultacijama”, političari će, na primjer, za supu izdvajati 1,5 KM, dok je piletina u susamu u ovom restoranu koštala 3,5 KM, a sada četiri KM, skočile su i cijene priloga, pa će tako pekarski krompir plaćati 1,5 KM umjesto marku.

Poređenja radi, ručak za dijete u produženom boravku često uključuje jednostavan meni, poput špagete bolonjeza ili graška čorbe i hljeba, a cijena za đake po danu iznosi osam KM.

Roditelji i građani se s pravom pitaju kako je moguće da obrok za najmlađe košta više nego za one koji imaju najviše plate u zemlji.

Tanja Vukomanović, narodni poslanik PDP-a, kazala je za “Nezavisne novine” da je sistem u BiH pogrešno postavljen i od toga kreću sve greške i svi problemi.

“Godinama ga prave pogrešni ljudi i zato je sve nakaradno – i cijene, i prava, i obaveze, i vrijednosti. Zato nije čudno da tamo gdje jedu oni sa najvećim platama ručak košta manje nego obrok za dijete”, kazala je Vukomanovićeva.

Dodala je da restoran i cijene u njemu ne bi bili problem nikome da su riješeni produženi boravci, hrana u školama, hrana u porodilištima.

“I da su cijene u prodavnicama pod kontrolom, ali kada se jednima deset godina ništa ne mijenja, a drugima se u međuvremenu sve nekoliko puta poduplalo kada su cijene u pitanju, to u najmanju ruku nije fer”, pojasnila je Vukomanovićeva.

Istakla je da ono što zaista jeste sporno je to što se u ovom sistemu ne misli na djecu, ne ulažu napori u pravljenje onog pravog sistema.

“Političari mogu sebi priuštiti skuplji obrok, niti bi, vjerujem, iko od njih imao išta protiv, ali roditelji i djeca ovdje svaki dan osjećaju teret pogrešno postavljenog sistema. Ali, eto, neko je odlučio da jedni ne osjete ništa, a drugi se muče za svaku marku. Ili još gore, neko nije ni razmišljao o tome”, zaključila je Vukomanovićeva.

Vladimir Vasić, sociolog, kazao je za “Nezavisne novine” da, iako stalno slušamo priče kako su nam djeca i mladi važni, ovakvim primjerima vidimo kako se političari zaista ophode prema njima.

“Sebi stvaraju uslove za lagodniji život, a rijetko kada pokušaju da se stave u cipele običnog čovjeka, da osjete kako je to vraćati kredite, plaćati račune. Oni žive u jednom paralelnom svijetu. Nisu samo političari krivi, krivi su i ljudi koji takvo ponašanje podržavaju. Mi od njih pravimo nacionalne heroje. Vrijeme je da narod stavi prst na čelo i da se zapitamo: da li mi to podržavamo i da li smo mi ti koji im daju podršku?”

Jelena M. iz Banjaluke, čija je kćerka ove godine krenula u prvi razred, kazala je da je potpisala ugovor s jednom firmom koja u školi njene kćerke pruža usluge keteringa.

“Cijena cjelodnevnog obroka, koji uključuje doručak, ručak i užinu, iznosi 9,30 KM. Samo ručak košta osam KM”, kazala je ona.

Izvor: nezavisne.com

Žana Arsić, predsjednica Zanatsko-preduzetničke komore regije Banjaluka, za Fenu kaže da će tako cijene frizerskih usluga najvjerovatnije biti povećane za oko 10 odsto.

“Cijene će sigurno korigovati i automehaničari, vulkanizeri, vlasnici autopraonica i ostali pružaoci usluga. To je jedini način da preduzetnici opstanu”, ukazuje Arsić.

Ona kaže da će zbog ovoga sigurno oslabiti dodatno kupovna moć građana kojima se plata nije bitnije mjenjala.

“Nažalost, na kraju prošle godine po hitnom postupku su doneseni zakoni kojima su povećani poreski nameti preduzetnicima, a nekima je ukinut statust pa ljudi mjenjaju šifre djelatnosti. Nismo imali vremena za intervenciju, pa ćemo zato pratiti realizaciju tokom godine. Ako efekti budu negativni, insistiraćemo na izmjenama zakona”,  poručuje Arsić.

Jedina dobra stvar koja ide na ruku malim preduzetnicima jeste da je, kako ocjenjuje Arsić, konačno regulisano da je prag za taj status povećan sa 50.000 na 100.000 KM.

Usvojenim zakonskim izmjenama u NSRS krajem godine, povećana je osnovica za doprinose predzetnicima sa 60 na 70 odsto od prosječne bruto plate, a onima koji imaju dopunsku djelatnost se uvodi obračun doprinosa od 30 odsto na bruto platu.

Preduzetnici, kao i ostali građani, od 1. januara plaćaju skuplju struju. Njima će računi biti uvećani u prosjeku za 8 do 15 odsto.

Izvor: nezavisne.com

Tačne iznose teško je izračunati jer su cijene hljeba neujednačne na području cijele BiH. Osim neujednačenih hljeba na tržištu se nalazi veliki broj sličnih proizvoda sa velikim rasponom cijena.

Pitali smo vas – koliko u vašem gradu košta 600gr hljeba

„U Kiseljaku hljeb košta1,9 KM, 2,00 KM, 2,7 KM“, odgovorio je na pitanje CAPITAL–a jedan čitalac.

Najnižu cijena koju čitaoci CAPITAL-a u anketi pominju je 1,8 KM, ali bez navođenja grada u kome se ovaj hljeb može kupiti.

“Cijena raženog hljeba u Istočnom Sarajevu za 400gr iznosi: 2,70KM”, dodaje čitateljka iz Istočnog Sarajeva, a čitalac iz Sarajeva kratko piše: „Sarajevo, 600 grama, cijena 2,2 KM”.

Ima i onih koji jednostavno odgovaraju da kupuju najjeftiniji hljeb koji pronađu na policama. Neki su bili šaljivi, kazavši da cijena hljeba zavisi od trenutne cijene benzina.

Marin Bago iz udruženja za zaštitu potrošača „Natura“ za CAPITAL kaže da je stanje na tržištu haotično, da se cijene mijenjaju iz dana u dan, te da je teško izračunati prosječnu cijenu hljeba.

„Sve se svelo na privatne pekare koje nude različitu lepezu proizvoda, sada je tu teško naći neki prosjek kolika je cijena kruha. Odavno to pitanje nije postavljeno. Koliko pratimo tu problematiku znamo da je sva hrana poskupila“, kaže  Bago.

Dodaje da je ključ u proizvodnji domaće hrane.

„Ako mi proizvodimo žito, dajemo subvencije sa bilo kog nivoa, onda se može pregovarati o cijenama, a ne zavisiti o cijenama i mešetarenju na tržištu“, ističe naš sagovornik.

Nepoznati rezultati ograničenja cijene bijelog hljeba u RS

Vlada Republike Srpske usvojila je u februaru ove godine Odluku o propisivanju mjere neposredne kontrole cijena na području Republike Srpske, kojom je ograničila maloprodajnu cijenu bijelog hljeba od 600 grama, proizvedenog od brašna TIP 500 i iznosi 1,90 KM po komadu.

„Preduzeća ne mogu prodavati hljeb po cijeni iznad propisane, ali mogu po nižoj. Osnovni razlog za donošenje ove odluke predstavljao je veći rast cijena hljeba na tržištu Republike Srpske, a ista je još na snazi“, navode iz Ministarstva trgovine i turizma.

Iz Udruženja pekara su prije usvajanja uredbe poručivali da su na tržištu i u trenutku donošenja uredbe postojali hljebovi koji su ispod 1,9 KM.

Pekari pojašnjavaju da je najveći trošak radna snaga čiji je udio troškova prešao 46 odsto ukupne cijene hljeba, na drugom mjestu je sirovina sa manje od 33 odsto. Dodaju da se cijene sirovina jesu smanjile, ali da se cijena radne snage značajno povećala.

Tako na primjer u „Krajina klasu“ navode da su im cijene proizvoda u svim poslovnicama sem u Prnjavoru, Gradiški i Derventi ujednačene. Razlog za nešto više cijene u ovim prodavnicama su veće plate, koje su morali korigovati zbog nedostatka radne snage u tim gradovima

Kako je cijena hljeba od 2019. godine sa 1,5KM porasla na 2,76KM

Prema podacima jedne pekare na sjeveru Republike Srpske, u 2019. godini troškovi proizvodnje jednog hljeba od 600 grama, što uključuje sirovinu i ambalažu iznosili su 0,3435 KM. Uz to trošak energije iznosio je 0,12 KM po hljebu. Troškovi plata i poreza po hljebu su iznosili 0,39 KM, usluga 0,5 KM, održavanja i amortizacije 0,11 KM, tako da je ukupna proizvodna cijena iznosila 1,06 KM. Marža proizvođača tada je iznosila 0,12 KM, trgovačka marža 0,09 KM, PDV 0,22, da bi hljeb u prodavnici koštao 1,5 KM.

U istoj pekari u 2024. godini sirovine za isti hljeb koštaju 0,6040 KM, troškovi energije su sa 12 porasli na 17 feninga, usluge sa pet na sedam feninga, troškovi plata, poreza i doprinosa, sa 0,39 KM na 0,86 KM, dok je marža proizvođača je porasla za 11 feninga sa 0,12 na 0,23 KM.  Kada se na to doda marža u maloprodaji od 0,17 KM i PDV od 40 feninga cijena istog hljeba danas košta 2,76KM.

Maksimalan PDV na hljeb u BiH

Pekari su poredili stopu PDV-a na hljeb sa pojedinim zemljama u regiji i Evropi. Prema njihovim podacima Bosna i Hercegovina prednjači. PDV na hljeb najniži  je u Italiji gdje iznosi četiri odsto, zatim u Hrvatskoj pet odsto, u Sloveniji i Srbiji je približna 9,5 i 10 odsto, dok je u BiH maksimalnih 17 odsto. Sve inicijative da se uvede diferencirana stopa PDV-a su propale.

Naime, kako je za “Nezavisne novine” rekao Momčilo Banjac, direktor pržionice kafe “Minea” iz Gradiške, cijene sirove kafe na berzi u proteklom periodu išle su naviše i pred njima je turbulentno vrijeme, te da tona sirove kafe sada košta 5.000 dolara.

“Sirove kafe nema na tržištu zbog suša koje su pogodile Brazil, a cijena je veoma visoka. Svi proizvođači u Srpskoj su za naredni period najavili poskupljenje za 10 odsto”, kazao je Banjac i dodao, ukoliko se nastavi ovakva situacija sa kafom, da se može očekivati dodatni skok cijena.

“U narednim danima, odnosno od oktobra, očekuje se da pola kilograma kafe dostigne cijenu od 11 do 11,5 maraka, zavisno od proizvođača”, ističe Banjac.

Mitar Samardžija, direktor “Bom impeksa”, čiji je najprepoznatljiviji brend OM kafa, kazao je za “Nezavisne novine” da  očekuje u narednom mjesecu da cijena kafe od pola kilograma dostigne nivo od 11 do 11,5 maraka, ali  i da se  cijena kafe određuju pod uticajem mnogih faktora.

“Uključujući ponudu i potražnju, vremenske prilike i špekulacije na tržištu, a za proizvođače kafe, troškove proizvodnje, radne snage i transporta, sve to igra značajnu ulogu u određivanju cijena kafe”, kazao je  Samardžija.

Kako kaže, pored ovih faktora, pandemija, geopolitička previranja, uključujući i aktuelne ratove, doprinijeli su tome da je od početka pandemije virusa korona do danas cijena sirove kafe doživjele astronomski rast, a ključni faktori koji su doprinijeli ovom trendu bili su povezani prije svega s poremećajima u lancima snabdijevanja.

“Mjere zatvaranja i ograničenja putovanja usporile su transport kafe iz zemalja proizvođača do potrošačkih tržišta, što je izazvalo zastoje i povećalo troškove. Dodatno, pandemija je uticala na dostupnost radne snage u industriji kafe, ograničavajući kapacitete za berbu i obradu. Smanjena radna snaga u ključnim fazama proizvodnje i distribucije dovela je do kašnjenja i smanjenja u isporuci, što je imalo direktan uticaj na cijene”, kaže Samardžija.

Dragan Grbić, glavni pržioničar u “Caffemiu” ističe za “Nezavisne novine”  da cijene sirove kafe prestižu svjetske rekorde.

“Potražnja je velika te proizvođači kafe nemaju te količine koja se traži i samim tim povećavaju se cijene kako bi oni preživjeli”, kazao je Grbić.

Pojasnio je da će se to odraziti i na domaće tržište, gdje će, kako kaže Grbić, doći do skoka cijene kafe.

“Moraće se podizati cijene i to bukvalno minimalno, samo da bi proizvođači mogli da ‘prežive’. Mislim da bi realne cijene nas proizvođača trebalo da budu da pola kilograma kafe košta oko 12 maraka”, kazao je Grbić.

Kako je rekao, i pored visokih cijena kafe ne smatra da će se bh. građani odreći ovog napitka.

Da u ugostiteljskim objektima  neće doći do skoka cijena kafe, barem do proljeća, potvrdio je Goran Kurtinović,  predsjednik  Upravnog odbora Udruženja poslodavaca ugostiteljstva i turizma Republike Srpske “Horeca”.

“Sad u jesenjem i zimskom periodu smanjuje se i broj prodatih kafa, jer ne rade bašte”, kazao je Kurtinović.

Podsjetimo, Međunarodna organizacija za kafu je nedavno saopštila da su cijene kafe  u porastu u posljednje vrijeme i na najvišoj su  vrijednosti u  posljednjih 13 godina.

Autor jednog komentara naveo je da je cijena tih napolitanki u Njemačkoj pet evra.

“Znači, skoro duplo jeftinije nego u zemlji u kojoj se proizvode”, napisao je.

Brojni pišu i kako su navikli da u kući imaju malo napolitanki u posudi na stolu, ali dodaju i kako bi radije, po ovim cijenama, ispred sebe imali neki “konkretan” komad mesa, piše “24Sata”.

Tako, kilogram napolitanki u ovoj prodavnici košta 17.38 evra dok se kilogram jagnjetine po većim prodavnicama u Hrvatskoj može naći za 11 do 13 evra, dok je kilogram pilećih bataka oko četiri.

Cijeli obrok, koji sadrži kilogram mesa i makar krompir, košta koliko i dvije kutije ovih napolitanki.

Podsjetimo, rast cijena kakaa već duže vreme iniciraju i rast same cijene čokolade, pa su u junu mjesecu komšije već najavile poskupljenje omiljenog slatkiša.

Tada su iz Kraša potvrdili da su uslijed otežanih okolnosti primorani korigovati cijene njihovih proizvoda koji sadrže kakao. Te korekcije su napravljene skladno udjelu kakao dijelova u sadržaju pojedine kategorije proizvoda, prenosi “b92“.

Najskuplja stavka na računu bio je trošak rađaone, koji je naplaćen 20.395 dolara (18.758,30 eura), dok je za sobu u kojoj je bila smještena nakon porođaja morala dati 17.760 dolara (16.334,76 eura).

Na računu su istaknute sve ostale stavke uključene u ukupnu cijenu, poput lijekova, laboratorijskih pretraga i epiduralne anestezije. Mama nije otkrila plaća li zdravstveno osiguranje i koliki je iznos računa njime pokriven.

@confessionsofagenzmama This was my hospital bill for giving birth in the US…….. No complications v****** birth. And before you ask, yes I requested the itemized bill #hospitalbill #hospitalbirth #babytok #momtok #firsttimemom #pregnancy #postpartum #baby #expensive #luxury ♬ original sound – GenZMama

Video je skupio 16.8 miliona pregleda, a iznos je mnoge šokirao. Stoga su podijelili svoja iskustva i otkrili koliko porođaj košta u njihovim zemljama.

“U Finskoj nas plaćaju da rodimo”, “U Grčkoj ne da ne moraš ništa platiti, nego dobiješ 2000 eura na poklon”, “U Bugarskoj bi ovo koštalo oko 1000 eura”, “U Norveškoj sam rodila četvero djece i morala sam samo platiti 40 eura za parking. Plaćamo između 26 i 34 posto poreza, ali naša djeca imaju besplatno obrazovanje i u školama dobivaju laptope i iPade”, “U Velikoj Britaniji je to besplatno”, “Francuska – besplatno i još ti daju novac”, “Živim u Mađarskoj, rodila sam besplatno i kupila kuću za manje od iznosa na tvom računu. Ovo je suludo”, neki su od tisuća komentara.

Slušamo svakodnevno o visokim cijenama na primorju. Ali, cijene su i te kako visoke i u najvećem gradu Srpske. Pitanje je koliko je i da li je skuplje 10 dana na moru u Crnoj Gori ili 10 dana u Banjaluci, piše Srpskainfo.

Herceg Novi definitivno je jedna od omiljenih destinacija turista iz Srpske. Ne treba se mnogo putovati, a cijene su prihvatljive. U medijima se uveliko piše koliko u ovom crnogorskom gradu košta ručak, piće, a koliko namirnice u marketima. Uporedili smo ih sa cijenama u Banjaluci i iznenadili smo se.

Naime, u jednom poznatom crnogorskom lancu marketa običan bijeli hljeb će vas koštati oko 1,6 KM, dok je sječeni nešto skuplji i košta oko 1,7 KM. U jednom trgovačkom lancu u Banjaluci obični bijeli hljeb košta 2,1 KM, sječeni je 2,5, a od raževog brašna 2,9 maraka. U Herceg Novom raženi hljeb je 2,2 marke.

U ovom primorskom gradu litar mlijeka košta 3 KM, kilogram jogurta može naći od 2,7 do 3 KM. Deset jaja u zavisnosti od vrste može koštati od 4 KM do skoro 9 KM za ona “najkvalitetnija”. Deset komada jaja u Banjaluci su od 3,5 do 4,6, litar mlijeka je od 2,2 do 3,3 maraka, a 900 grama jogurta 3,3 marke.

Kilogram roštilj mesa u prodavnici u Herceg Novom je oko 11 KM, dok je cijelo pile oko 9 KM. Cijena mesa zavisi od vrste. Juneći vrat je 16 maraka po kilogramu, a juneći biftek 42 KM. Svinjska plećka bez kosti kod njih je 8,4 KM po kilogramu, a file je 16 maraka. Teleći but bez kosti je 26 maraka po kilogramu, a teleći biftek 46 KM.

U Banjaluci cijelo pile može se naći nešto jefitinije i platiće ga do 7,5 maraka. Ali je zato kilogram ćevapa 16 KM. U prodavnicama koje smo obišli, juneća plećka je 19,5, a juneća rebra 12,3 KM. Teleći but u Banjaluci je skuplji nego u Herceg Novom i košta 28 maraka. Kod nas je skuplja i svinjska plećka i košta 11, a u Crnoj Gori je 8,4 marke. Svinjski vrat u banjalučkim marketima je 15 maraka.

Kada je u pitanju hrana, dosta restorana na crnogorskoj obali nudi dnevni meni čije se cijene kreću između 16 i 25 maraka. U restoranima italijanske hrane, koji su vrlo česti po Crnoj Gori, prosječna cijena paste je oko 20 KM, pica od 32 cm košta od 14 KM za margaritu, pa do 20 KM za one sa morskim plodovima. Cijene lazanja su oko 20 KM, koliko su obično i obrok salate. Kada su u pitanju morski plodovi, rižoto sa morskim plodovima u prosjeku košta oko 30 KM, dok cijena ribe varira i košta između 30 KM, pa do 100 KM koliko su riblje plate.

Kako bismo uporedili cijene sa crnogorskim, otišli smo u jedan od povoljnijih restorana u Banjaluci. Tamo margarita košta 13,5 KM, a ostalima picama cijena je do 16 maraka. Obrok salate u centru Banjaluke su do 17,5 KM, a rižoto sa gamborima 17 maraka. Lazanje su do 17,5 KM, a paste do 15 maraka.

Brza hrana i u Herceg Novom i u Banjaluci je jeftinija od restoranske. Parče pice u Banjaluci teško se može naći za manje od 3 KM, a u Herceg Novom je 5. Kod nas je giros 10, koliko i u ovom crnogorskom gradu.

Najčešća cijena espresa u Crnoj Gori je oko 3 KM, a kapućino oko 5 KM u kafićima i restoranima kraj plaže. Cijene sokova po kafićima su oko 5 maraka, a nerijetko i oko 6. Espreso je u Banjaluci oko 2,5 KM, kapućino 3, a sokovi od 3,5 do 5 maraka.

Kada je u pitanju alkoholno piće, prosječna cijena malog flaširanog piva je oko 7 KM, a u Banjaluci je od 3,5 do 5 maraka. Rakije, u zavisnosti od vrste, u Herceg Novom su od 5 KM, pa na više. U Banjaluci su od 3 do 5 maraka. Čaša vina ma obali mora je od 6 KM, pa čak do 40 maraka. U Banjaluci je najjeftinija 5 maraka, pa na više.

– U poređenju sa prošlom godinom, ove je u Crnoj Gori dosta skuplje. Voće i povrće je ovog ljeta jako skupo. U jednoj piljari smo kupili lubenicu, nektarine, paradajz, krastavac i grožđe i to smo platili 30 evra – priča Banjalučanin koji se nedavno vratio iz Tivta.

Kako se navodi, zbog poremećaja na svjetskom tržištu i viših cijena sirovina, očekivanja su da će cijene kafe u narednom periodu dodatno rasti kako na svjetskom tržištu, tako i na tržištu BiH.

“Ogromne zalihe zrna kafe u Brazilu i Vijetnamu kao najvećim proizvođačima se smanjuju te bi se do kraja godine mogle prepoloviti u odnosu na prethodnu godinu, što će još više uticati na rastuće globalne cijene kafe”, istaknuto je u analizi.

U dokumentu se dalje navodi da su u posljednjem periodu berzanske cijene kafe znatno porasle te da je sigurno da cijene sirovina neće opadati.

Da cijena sirovine raste, potvrdio je i Dragan Grbić, glavni pržioničar u “Caffemio”, ističući da, bez obzira na to, oni neće poskupjeti svoj krajnji proizvod.

“Sirovina poskupljuje iz razloga što je mala količina kafe u ponudi, a velika je potražnja. Cijene skaču i na londonskoj i na američkoj berzi”, rekao je Grbić za “Nezavisne novine”, dodajući da se nadaju pojeftinjenju sirovine.

Momčilo Banjac, direktor kompanije “Minea” iz Gradiške, istakao je da je cijena sirove kafe porasla, kao i da se cijene mijenjaju svakog dana. Ipak, kako navodi, situacija ove godine je nešto povoljnija u odnosu na prošlu godinu kada su cijene kafe bile mnogo više.

“Lično bih volio da ne rastu cijene, jer svaki put kada nabavim robu, očekujem da će biti povoljnija, međutim nije takva situacija. Cijene ipak malo rastu”, rekao je Banjac za “Nezavisne novine”, dodajući da na cijenu utiče mnogo elemenata.

On je istakao da je teško predvidjeti tačne cijene u budućnosti, jer je kafa berzanska roba, a i velika inflacija dodatno utiče na formiranje konačnog iznosa. Međutim, ono što je sigurno, cijene se neće vratiti na one od prije nekoliko godina.

Zbog poskupljenja kafe na gubitku, osim građana, može biti i država jer, kako navode u UIO BiH, s povećanjem cijena može doći do smanjenja potrošnje.

“Značajnije povećanje cijene može prouzrokovati značajnije smanjenje potrošnje kafe, što dalje može uticati na smanjenje u naplati prihoda od akciza na ovaj akcizni proizvod”, istaknuto je u analizi.

Kako su ranije pisale “Nezavisne novine”, za devet mjeseci ove godine u BiH je uvezena kafa, pržena i sirova, vrijedna 105,8 miliona KM, što je za 36,2 miliona maraka manje nego prošle godine.

U istom periodu na tržište BiH, u odnosu na devet mjeseci lani, stiglo je i 4,7 tona manje količine kafe, pa su tako uvezena 14.806.124 kilograma.