“4.3.  su svi pacijenti koji su imali zakazanu hemoterapiju vraćeni kući uz obrazlozenje da nema citostatika, pod nazivom Cisplatin” rekla je za BUKU jedna od pacijetknjia.

Ovu informaciju provjerili smo na UKC RS.

“Univerzitetski klinički centar Republike Srpske uputio je Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske nekoliko molbi za hitno rješavanje nedostatka lijekova sa Liste citotoksičnih, bioloških i pratećih lijekova u našoj ustanovi, a zadnji dopis je poslan 29.02.2024. godine” rečeno je za BUKU u UKC RS.

Naime, prema Odluci Vlade Republike Srpske nabavka citotoksičnih lijekova za zdravstvene ustanove u Republici Srpskoj je u nadležnosti Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske.

“Istovremeno sa druge strane, do nedostatka velikog broja citotoksičnih lijekova je dovelo i nepoštovanje ugovorenih obaveza mnogih dobavljača, a po Tenderu Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske br: 07/015-3804/21, koji unazad nekoliko mjeseci ne vrše kontinuirano snabdijevanje Univerzitetskog kliničkog centra prema dostavljenim narudžbenicama” kaže se u odgovoru UKC-a RS dostavljenom portalu BUKA.

***

Ako vam kažem da ljudi u FBiH ovog momenta pate u teškim mukama i umiru bez lijekova, reći ćete da pretjerujem… Kukam bez potrebe… Ako vam kažem da ste krivi za ubistvo, tako neodgovorni, bojim se da ćete biti previše uvrijeđeni pa ćete vrijeme potrošiti na bespotrebne rasprave sa mnom po društvenim mrežama, etiketiranje uz tag na ime i prezime, umjesto na djelovanje.

Tu sam ja, u Republici Srpskoj, a problem ni ovdje nije stran. Ukratko, u bilo kojem dijelu BiH vaš život nije vaš, odluku o njemu donijeće neko drugi.

Riječi s početka bile su one koje je ljekar izgovorio onog dana kada je moja majka po drugi put saznala da je bolesna.

Možete li da zamislite agoniju?

Možete li da zamislite kako ste jadni i maleni kada znate da vaše sutra zavisi od nečijeg potpisa?

Od narudžbe.

Od toga je li bio oran za rad ili mu je bilo lijeno.

Od vašljive bh. politike i nepostojanja kruga odgovornosti. Od odluke – ovaj život je vrijedan, onaj drugi jedno veliko NIŠTA.

Krijte se vi iza institucija, ali imena vam znamo pa se samo pitam da li se, u odijelu tog vrhovnog sudije, osjećate nadmoćno dok nas dijelite na žive, manje žive i mrtve. Dok nam se u lice smijete i, pljujući kroz zube, cinično govorite: „Ima vremena, nabavićemo ih… Možda“.

“Nakon operacije moraćete na terapiju. Teška je, biće dana kada nećete ustati iz kreveta. Povraćaćete, ali moraćete da izdržite. To vam je jedini put i izbora nemate. Iskreno se nadam da će, dok traje terapija, naše klinike biti snabdjevene citostaticima. Srećno i vidimo se na kontroli.”

Dok mislite da ima vremena, podsjetiću vas za slučaj da ste trenutno u nekom drugom poslu. Deficitarni lijekovi u FBiH su Karboplatin 50 i 150 mg, Cisplatin 50 mg, Vinkristin i Tioguanin i dobavljači nemaju pouzdanu informaciju o isporuci. Isporučeno je 10 komada lijeka Leuprorelin 3,75 mg, a isporuka preostalih količina očekuje se u roku od sedam dana. Do kraja sedmice planirana je isporuka lijekova Gemcitabin 200 mg i 1000 mg. Početkom naredne sedmice planirana je isporuka Temozolamidija, dok bi određena količina Imatiniba mesilat trebalo da bude isporučena u četvrtak, a ostatak naredne sedmice.

***

„Dobar dan. Molim vas, idući ponedjeljak trebalo bi da ponovo krenem na terapiju. Već je prošao 21 dan pauze. Ima li terapije“, pitala je majka prije nekoliko mjeseci.

Krijte se vi iza institucija, ali imena vam znamo pa se samo pitam da li se, u odijelu tog vrhovnog sudije, osjećate nadmoćnim dok nas dijelite na žive i nežive. Dok nam se u lice smijete i pljujući kroz zube cinično govorite: „Ima vremena, nabavićemo ih… Možda“.

„U UKC RS nema, ali kod nas ima zaliha. Slobodno dođite“, bile su riječi ljubazne sestre iz jedne od banjalučkih privatnih klinika.

Olakšanje.

***

Edin Forto, delegat u Domu naroda federalnog parlamenta, podnio je inicijativu entitetskom Ministarstvu zdravstva za pokretanje istrage i sankcionisanje odgovornih zbog ove situacije.

Spomenka Hadžić, predsjednica Udruženja građana „Renesansa“, možda je najbolje opisala koliko boli višemjesečna nestašica lijekova.

„Za 10.000 oboljelih od raka bira se između smrti i oporavka. Ovo što oni rade je ubistvo s predumišljajem, a sada neka komentarišu ovo kako god hoće. Imamo sada ženu sa sarkomom, a nema lijeka. Terapiju je trebalo da primi juče, a veledrogerija, u kojoj će sama kupiti lijek, ne može da ga nabavi prije sljedećeg mjeseca. I da joj ništa neće biti zbog toga što nije primila terapiju na vrijeme, a vjerovatno hoće, činjenica da tako bolesna nema lijeka je dovoljno stresna“, kazala je.

***

Moja majka je prošla kroz terapiju. Na našu sreću, dobro je. Na sreću vas, nadležnih i u RS i u FBiH, dobro je. Jer, nisam sigurna da bih birala riječi. Utrobu više nema i to nije vaš problem, ali nadu ne damo nikome.

Edin Forto, delegat u Domu naroda federalnog parlamenta, podnio je inicijativu entitetskom Ministarstvu zdravstva za pokretanje istrage i sankcionisanje odgovornih zbog ove situacije.

Zato vam pišem. Radite posao na vrijeme, ne igrajte se tuđim životima!