“Slobode je lišen G.A. (42) iz Plužina koji je djela koja mu se stavljaju na teret, kako se sumnja, izvršio na način što je maloljetno lice staro 11 godina protivno njegovoj volji, uz upotrebu fizičke snage, odveo u svoj stan gde mu je upućivao riječi prijeteće sadržine, takođe uz upotrebu fizičke snage”, navode iz policije.

Nakon što je policiji prijavljen ovaj događaj od strane svedoka događaja, policija je preduzela hitne mjere i radnje iz svoje nadležnosti, pronašla G.A. i dovela ga u službene prostorije gdje je i saslušan.

“Ovo lice je alkotestirano, te je utvrđeno prisustvo alkohola u organizmu u koncentraciji od 1,85 g/kg”, navodi se.

Kako ističu iz policije, oštećeni maloljetnik je odvezen na ukazivanje ljekarske pomoći, a ljekari su konstatovali kod maloljetnika lake tjelesne povrede.

“Sa događajem je policija upoznala tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu u Nikšiću, kao i tužioca u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici. Osnovni državni tužilac se izjasnio da se u radnjama G.A. stiču elementi krivičnog djela nasilničko ponašanje u sticaju sa krivičnim djelom protivpravno lišenje slobode, te je ovo lice lišeno slobode i on će uz krivičnu prijavu biti priveden postupajućem tužiocu na dalju nadležnost u zakonskom roku”, dodaju u policiji.

Izvor: Nezavisne Novine

Njega je podgorička policija saslušala nakon što ga je Čelanović prijavila zbog uznemiravanja.

Tužilac će se o eventualnoj kvalifikaciji djela izjasniti nakon saslušanja Čelanović.

Ona je sinoć tivatskoj policiji podnijela prijavu protiv Peruničića, navodeći da joj je mejlom i na društvenim mrežama slao uvredljive i seksističke poruke.

“Službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica postupali su po prijavi koju je danas podnijela novinarka M.Č. zaposlena u Gradskoj televiziji da joj lice V.P. putem mejla i društvenih mreža već nekoliko dana upućuje komentare uvredljive i prijeteće sadržine, a nakon prikupljenih obavještenja od oba lica, danas su lišili slobode V.P. zaposlenog u Kliničkom centru Crne Gore”, navodi se u saopštenju policije, prenosi Tanjug,

Čelanović je u krivičnoj prijavi Odjeljenju bezbjednosti Tivat navela da je “osjećala strah za sopstvenu bezbjednost”.

“Uzimajući u obzir da V.P. boravi u Podgorici, službenici tivatske policije su odmah i bez odlaganja prijavu uputili Odjeljenju bezbjednosti Podgorica nakon čega je i M.Č. danas podgoričkoj policiji podnijela dopunu prijave protiv ovog lica, imajući u vidu da je V.P. sa upućivanjem uvredljvih komenatara nastavio danas do kasno u noć”, saopšteno je iz Uprave policije.

Peruničić je zatim priveden u Odjeljenje bezbjednosti Podgorica radi davanja izjave, a zatim, po sprovedenoj kriminalističkoj obradi lišen je slobode i protiv njega je pokrenut prekršajni postupak za vrijeđanje i drsko ponašanje.

Izvor: nezavisne.com

Izvor: provjereno.info

Sonja ima 57 godina, a njen suprug Marko 69 godina, dolaze iz okoline Podgorice, i njihova nevjerovatna borba za potomstvo je urodila plodom nakon više od dvije decenije, o čemu su pričali na TV Prva.

“Nakon osam spontanih pobačaja, dosta napora, muke, truda, operacija, inseminacija, pauzirali smo, malo smo odustali od toga. Igrom slučaja, Vanja (Milošević, ginekolog) mi je brat od tetke, dolazila sam kod njega nekoliko puta i on me uputi kod doktorke Ane Jeremić, koja nas je zatim poslala u Skoplje, jer tamo nije bilo limita za žene, a meni su bile potrebne donacijske jajne ćelije. Tako smo nastavili tu borbu i, evo, ostvarilo se”, ispričala je Sonja u “Jutru”, koja za nekoliko dana ulazi u osmi mjesec trudnoće, a svoju borbu za potomstvo započela je kada je imala 35 godina, prenosi B92.

Na pitanje da li je imala faze kada je željela da odustane, kada nije imala više snage za tu borbu, Sonja je odgovorila:

“Kako da ne. Organizam se iscrpi od tolikih terapija, psiha malo počne da popušta, finansije se istroše… Sve je to jedan veliki uzrok i veliki razlog što se odmah ne nastavi dalje”.

“Kod nas u Crnoj Gori je od 45 do 47 godina limit za žene da mogu da se podvrgnu vantjelesnoj oplodnji, mislim da je tako i u Beogradu. Već sam malo bila počela da popuštam, digli smo bili ruke, odustali od toga, ali zahvaljujući našoj dobroj prijateljici Zdenki, koja je bila uporna da moramo da nastavimo dalje, da se borimo, da se ostvarimo kao roditelji, nastavili smo taj put”, ističe Sonja.

Izvor: nezavisne.com

Početkom decembra bio sam na Cetinju i održao dva predavanja učenicima i učenicama srednje škole. Kad je seminar završen, poklonili su mi kolut njeguškog sira i teglu domaćeg meda. Učenik koji se isticao ozbiljnošću svečano mi je uručio poklon uz birane riječi koje je prekinuo aplauz i smijeh. Tada sam pomislio, šteta da sa Cetinja već dugo ne dolaze lijepe vijesti.

Za ručkom u Gradskoj kafani posmatrao sam mlade kako sjede, kako se ophode jedni prema drugima i bio ponosan i ispunjen nadom. Bili su sretni što im je lokalna samouprava ponudila kućicu na Novogodišnjem bazaru. Prodavaće ukrasne bombice, sitnice za djecu, mirišljave svijeće koje pravi njihova nastavnica. A novac, naglasili su, treba da bude sakupljen za dobrotvorne svrhe. Pokušao sam da im ukažem da su dobrotvorne akcije komplikovane za organizaciju, da je njihova škola pravo mjesto da se taj novac uloži, ali djevojčice i dječaci bili su riješeni da pomognu drugima.

Na vijest da su sve novogodišnje fešte na Cetinju otkazane sjetio sam se te djece i njihovog štanda, njihove ljubavi prema životu koji bukne oko Nove godine kad grad nešto organizuje. Sad su u svojim domovima, možda oplakuju rođaka, možda gledaju komšiju u crnini kako uklanja jelku iz dvorišta. Nove godine nema, samo novi zločin. Nakazno lice oružanog vraga koji je ovu zemlju uzeo pod svoje tako davno da se više ne sjećamo kad.

Drugo masovno ubistvo na Cetinju u dvije i po godine sa užasnim zbirom od 24 mrtvih. Grad koji ekonomski izdiše, čiji srednjoškolci jedva čekaju da pobjegnu na studije, grad koji je sebi natovario toliko istorijskog tereta počeo je da puca pod pritiskom. Kao i prije dvije godine muškarac srednjih godina krenuo je na žene, djecu, prijatelje i rodbinu.

Dani su žalosti i treba biti oprezan, ali mora se nešto reći. Ranjeni grad treba čuvati od tabloida i prijekih osuda. Blagost koju sam na Cetinju toliko puta osjetio mora se izboriti za sebe. Ali kako?

Možda je došlo vrijeme da Cetinje prestane spašavati Crnu Goru i krene spašavati sebe. Sve je bespovratno i sve prolazi pa i uloge koje nam je dodijelila istorija. Cetinje jeste povijesni unikum, ali takođe i običan grad, sa običnim ljudima koji pate. Grad je to koji se rukovodi velikom obavezom, ali zaboravlja svoje male dugove. Ti dugovi se očigledno gomilaju na lošim mjestima, povređuju i pucaju u pravilnim razmacima. Ubistva, strahovi i pokolji nisu Cetinje. Makar nisu njegova suština i to je prva stvar koju treba reći, jer sve više čujem da Cetinje ludi, da u gradu nema sreće ni ljubavi, dok ljudi čekaju nove smrti.

Slične generalne postavke samo su odjek bijednih medijskih kanala iz kojih se napajamo senzacijama. Zato treba ponoviti, Cetinje je neobičan grad sa običnim problemima. To je mala sredina koju je istorija počastila sudbinom da gleda vlastito opadanje. Ništa tu ne biva što se ne može objasniti lokalnim aršinima koji se svode na kombinaciju ekonomske i društvene propasti. Niti je Cetinje dolina bogova, niti je grad ubica, iako se te dvije mitološke tačke pokušavaju nametnuti u javnom govoru uz prevrnutu ćikaru.

U Crnoj Gori fali trezvenog glasa socioloških ispitivanja, pa nam društvene mreže oblikuju javnu misao putem naklapanja o mentalitetu i višim silama. Povređujemo jedni druge patološkom slavom ega i ogavnih poenti. Naslada dopaminom u danima smrti kristališe zvjersku pažnju koja vodi u nadgornjavanje. Političke hijene koriste korotu kao zastavu, a zastavu kao krpu. Masovne ubice greškom ili namjerom postaju prenosnici nekakve velike poruke, tobožnji socijalni ključevi za razumijevanje društvenog konteksta. Ali to prosto nije tačno – čovjek koji pobije ljude za kafanskim stolom, pa onda odluči da ubije djecu, ne može nositi poruku za razumijevanje Cetinja. Odveć je mračan i beslovesan način izabrao da bismo ga uzimali kao dio društvenog dogovora. Takav ubica izabrao je put koji nam ne pomaže, samo nas užasno plaši. Nad tim zločinom olako mudrovati znači prepustiti se nekrofilskom porivu i zanemariti život koji se mora objasniti životom.

Ništa se na Cetinju ne dešava što se ne dešava drugdje u Crnoj Gori, a usudio bih se reći i na svijetu. Živimo bešćutno vrijeme zlih nadražaja koji traže svoj dio u krvi. Zašto opet Cetinje, svakako je tema za razmišljanje. Je li prvi zločin zametnuo sjeme drugog, psiholozi nam neće reći, o tome ćemo čitati na tviteru. Malo je onih koji kažu da Prijestonica nije odvojena i posebna nego opšta i vjerna slika stanja u kome su takve blokade svijesti moguće. Da je društvo oboljelo odozgo, od zastupničke agresije, krađe i sistemskog urušavanja pojedinca koji se decenijama gleda kao brojka i bezimeni resurs. Da se municija predugo dijelila za više ciljeve iz niskih pobuda. Da je patrijarhalna dogma nasilja oblikovala generacije, zatukla i ono malo slobode koju smo shvatili iz lektire. Da su nam porodice polulude, bratstva organizovana, plemena politizovana, dok se kamen po kamen prodaje sve što ima i nema cijenu.

Društvo se mijenja u danima mira i veselja, a ne u danima krika i žalosti. Vanredna stanja nam dobro idu, ali potrebno je u redovnom životu tražiti odgovore. Ovo društvo je izgubilo sve osim saosjećanja za stradale, pa neka bude onda sućut, neka se gradi iz tuge, ako već mora. Crna Gora je bolja nego što to izgleda u izopačenim ogledalima koje upiremo jedni u druge. Svojim ponašanjem i grajom proizvodimo bijes koji se dugo taloži. Zato ću reći nešto strašno – koristite dane žalosti da sebe ožalite i tako ćete pomoći drugima. Svi smo na Cetinju i niko mu ne može pobjeći. Događa se sad i odgovornost je velika. Brda su nas opkolila. Nema mudrih riječi, samo srce, stišano, krotko, za sve nas.

Izvor: normalizuj.me

Podaci Uprave za statistiku Crne Gore Monstat pokazuju da se u posljednjoj deceniji u ovoj zemlji rađa znatno više dječaka nego djevojčica. Od 2011. do kraja 2020. godine, rođena su 2.922 dječaka više nego djevojčica, s najvećim disbalansom zabilježenim 2014. godine, kada je broj djevojčica bio manji za čak 365. Prošle godine, ovaj trend je nastavljen, ali sa nešto manjom razlikom od 98 dječaka više. Do kraja maja 2024. rođeno je 67 djevojčica manje nego dječaka.

“Gledajući statističke podatke koliko god da smo na većem stepenu civilizacije i da se borimo sa tim selektivnim abortusima i težnjom da se prvenstveno u našoj zajednici i sistemu izborimo, primat je dat na muškoj djeci nego ženskoj. Statistički podaci nam suprotno govore da smo nekako razbili sve to jer je patrijarhat još uvijek u toj mjeri zastupljen”, kazala je psihološkinja Stela Burzanović.

Prema izvještaju Populacionog fonda Ujedinjenih nacija iz 2012. godine, selektivni abortusi su veoma prisutni u Crnoj Gori.

Demograf Miroslav Doderović je kazao da veliki problem stvara njihova kombinacija s patrijarhalnim vrijednostima koje favorizuju mušku djecu, pa na taj način ozbiljno narušavaju rodnu ravnotežu i doprinose demografskim problemima.

“Kod nas je ustvari najveća opasnost u reproduktivnom periodu od 19 do 40  godine gdje imamo nedostatak 3000 žena, a taj broj je vjerovatno veći i procjena je da će u sljedećih 15-20 godina nedostajati 8000 žena”, istakao je Doderović.

Psihološkinja Burzanović naglašava da, uprkos borbi za rodnu ravnopravnost, patrijarhat i dalje dominira, što zahtijeva veći stepen svijesti i borbe protiv diskriminacije.

“Kada se jave klijenti upravo se javljaju zbog tog pritiska sredine i težnje da ne pokleknu. Da li pod utacaj partnera šire i slično. I kada su ovakvu slučajevi radi se na suzbijanju stereotipa, stigmi, tih vrijednosti koje su ukorijenjene. I jako je pohvalno što se javljaju klijenti, jer je potrebno raditi na širenju svijesti i na prihvatanju“, primijetila je Burzanović.

Ovi demografski poremećaji nisu samo pitanje statistike, već imaju i ozbiljne posljedice na društveno-ekonomski razvoj zemlje. Selektivni abortusi, često vođeni patrijarhalnim vrijednostima, dovode do disbalansa na “bračnom tržištu” i dodatno otežavaju položaj žena u crnogorskom društvu.

“Ovi podaci koji se pokazuju od Monstata i tako dalje su problematični jer u njima ne učestvuju podaci selektivnih abortusa koji se obavljaju u privatnim ordinacijama, ali u centrima u susjedstvu BiH, Srbiji, Kosovu i Albaniji“, kazao je Doderović.

Da bi se riješio ovaj problem, neophodno je raditi na suzbijanju patrijarhalnih normi i jačanju svijesti o rodnoj ravnopravnosti, kako bi se osigurala demografska ravnoteža i stabilan razvoj društva, saglasni su sagovornici Gradske.

Uprava policije je jučer saopštila da je postupajući po prijavi majke raspisala međunarodnu objavu preko NCB Interpola Podgorica, kojom se potražuje nestala maloljetna osoba – djevojčica stara šest godina, sa boravkom u Baru.

Podsjećamo, američka državljanka Tracy Shannon Lyn koja četvrtu godinu ima stalni boravak u Baru prijavila je policiji da je njenu maloljetnu kćerku Zynleea Ryan kidnapovao njen otac Thomas Hollenbeck.

“Majka djevojčice, T.Š., državljanka Sjedinjenih Američkih Država, sa boravkom u Baru, je 13. augusta u kasnim večernjim satima, pristupila prostorijama Odjeljenja sigurnosti Bar, i prijavila policiji da njen bivši suprug, otac djeteta,T.V.H., također državljanin Sjedinjenih Američkih Država, nije iste večeri, shodno presudi Osnovnog suda u Baru, kojom je utvrđeno vrijeme koje otac provodi sa djetetom, vratio majci djevojčicu na dogovoreno mjesto i u dogovoreno vrijeme”, navodi se u saopštenju UP.

Policijski službenici su, kako se navodi, odmah po prijavi preduzeli koordinirane mjere i radnje iz svoje nadležnosti, među kojima je i odlazak na mjesto stanovanja lica T.V.H. kojom prilikom otac i djevojčica nijesu pronađeni na adresi.

O navedenom događaju bio je upoznat i NCB Interpol Podgorica koji je preduzimao mjere i radnje iz svoje nadležnosti u cilju lociranja osoba, dok su sa prijavom događaja upoznati svi nacionalni centralni biroi Interpola.

Prema riječima Šenon, Tomas Holenbek je njen bivši vanbračni suprug.

Ona navodi da je Holenbek sa njihovom šestogodišnjom ćerkom ilegalno prešao crnogorsko-albansku granicu.

Ona je informisana preko Ambasade SAD u Podgorici da je u američkoj ambasadi u Tirani tražio pasoš za dijete. O otmici djeteta obaviješten je Interpol.

Linova je za Primorski portal rekla da je jutros od Ambasade SAD u Podgorici obaviještena da je Tomas Holenbek u ambasadi SAD u Tirani zatražio da se za Zinleu Rajan uradi pasoš.

“U toku je sudski postupak u Crnoj Gori oko starateljstva nad maloljetnom Zinleom Rajan. Sud još nije donio pravosnažnu presudu. Sud je prošle godine, u septembru, dozvolio da Tomas viđa našu kćerku dva puta nedeljno, utorkom i petkom od 16 do 21 sat”, ispričala je Linova za Primorski portal, prenosi Telegraf.

Dodaje da je to pravo počeo da koristi tek u junu ove godine.

“Dešavalo se da zakasni, ali je navodio da su to objektivni razlozi, gužva u saobraćaju. Do sinoć je uvijek obavještavao telefonom. Međutim, sinoć kada nije doveo dijete, zvala sam ga, ali je telefon bio isključen. Tokom noći poslije 22 časa sam pošla u Centar bezbjednosti Bar i prijavila da dijete nije vraćeno kući. Bila sam veoma zabrinuta. Strijepila sam da je nije kidnapovao. Nažalost to se jutros i potvrdilo”, kazala je ona.

Prema njenim navodima, u Ambasadi SAD u Tirani su potvrdili kolegama u Podgorici da su videli dijete i da fizički izgleda dobro.

Iz ambasade SAD u Podgorici su, navodi Linova, preporučili da sve prijavi policiji, kao i Interpolu.

Na Interpolu je da naloži Ambasadi SAD u Tirani da traži izručenje šestogodišnjeg djeteta majci u Crnu Goru.

Šenon je u izjavi datoj policiji, u koju je Primorski portal imao uvid, navela da je Tomas Holenbek osuđivan za više krivičnih djela. Portal navodi da se Linova iz Amerike sa djecom doselila u Bar prije četiri godine.

U Ulcinju u Crnoj Gori otvara se prva plaža za sve žene koje nose hidžab.

Ova plaža bit će zatvorenog tipa, raspolaže sa 10-20 ležaljki, a svima drugima bit će zabranjen pristup.

Poznato je da su u Ulcinju muslimani većinska populacija stanovništva. Prema podacima popisa iz 2011. godine, oko 73 posto ukupne populacije izjasnili su se kao muslimani.

@pearl.beach.1.ulc #pearlbeach ♬ Sidi Mansour X Count My Blessings by ENISA – ENISA

Crnogorski mediji javljaju da struje nema u Budvi, Baru, Risnu, Podgorici, Zeti, Danilovgradu, dok Pobjeda javlja da je izbio požar na jednom od dalekovoda, te da je to uzrok havarije.