Svjesni smo problema naše generacije: imamo previše izbora, previše pornića, previše stimulanasa. Naš fokus je na izgradnji naše karijere, prije nego na izgradnji porodice. Naš životni stil je hedonizam sa narcisizmom, to je jedino rješenje. Bla bla bla.

Ipak, sumnjam da smo tako hladni. Znam ljude svojih godina koji su u vezi i to u ozbiljnoj. Onoj koja je došla do nivoa da perete bijeli veš zajedno, upoznajete roditelje i pričate o budućnosti. Imati momka nije mit, ali voditi regularni: “Šta smo mi?”, razgovor postaje jedan od mitova.

Razgovarali smo sa 10 različitih momaka, u dobi od 25-30, o definicije veze. To je mali broj ispitanih pa je nemoguće uzimati rezultate kao generalni stav, ali ono što su rekli daje odlične smjernice za shvatanje barem dijela njih. Možda prepoznate svog partnera u nekoj od ovih izjava.

Za jednog od njih to je ovako:

“Nakon diplomiranja život se svodi na novi posao. Slobodno vrijeme popunjeno je prijateljima. Seksualna želja zadovoljena je seksom. Samo seksom. Negdje između, pojave se poneki izlasci, zabava i romantični trenuci, ali ne i veza. Djevojka bi bila samo skretanje pažnje. Onda, negdje sa 27, prioriteti prijatelja i posla nisu više najvažniji, ideja o djevojci jeste. Odjednom je ona potencijalno posljednja djevojka, jer je sljedeći korak-tražiti partnera za brak.”

Dakle, ukratko, ako muškarac ne definiše nešto kao vezu to je vjerovatno zato, jer misli da nije pronašao “pravu” ženu. Mora imati ozbiljne namjere, kako bi definisao nešto tako važno za njega. Razlika između muškaraca i žena je ta da termin “momak” ženama ne znači nužno “bićeš moj muž jednog dana”.  Njima to znači: “Znam tačno šta smo”. Muškarci nemaju tu potrebu. Njima je mnogo ugodnije u sivoj zoni.

Još jedan od strahova koje muškarci imaju jeste da će definicija “veze” trajno promijeniti stvari. Nećete se više provoditi, počećete se svađati, sve će odjednom biti drugačije. Jedan od ispitanih je rekao:

Prošlo je 5 godina otkako sam bio u vezi. Mislim da se više ne znam ni ponašati kao momak.

Drugi je dodao: “Osjećam se zguranim u ćošak kada krene priča ´šta smo mi´ i imam utisak da sam optužen za nešto i da ću upasti u probleme, šta god rekao. Mislim da bi bilo jednostavnije pitati neka druga pitanja pa iz njih izvući odgovor na ovo glavno. U smislu, gdje se vidim za par godina, kakva bi trebala biti moja žena, da li bi se selio, planiram li porodicu?”.

Definisanje veze bi trebalo biti obostrano, pozitivno iskustvo, logičan sljedeći korak. Ako postoje brige, definicija neće popraviti ništa. Uostalom, dopustite da djela govore umjesto vas. Ljubav se ne mora izreći, ona se prepoznaje.

“Postoje oblici zavisti, čije primere često srećem, u kojima osoba pokušava nešto da postigne maltretiranjem. Ako, na primer, uđem u neku prostoriju sa mnogo ljudi, uvek se nađe neko ko će se ustremiti na mene tako što pokuša da me ismeje, smatrajući sebe instrumentom javnog mnjenja. Ali gle, ako joj samo ukažem malo pažnje, ta osoba postaje beskajno povodljiva i uslužna. Tako suštinski pokazuje da me smatra nečim velikim, možda i većim od sebe same, ali ako ne može biti deo moje veličine, bar može da me ismeva. Istog trenutka kada postane njen deo, počinje hvalospev mojoj veličini.

Eto, to se dešava kada živite u društvu trivijalnosti”.

Izvor: Kultiviši se