Pravi signali stižu već u prvim danima juna, ali glavni okidač krije se na sredini mjeseca.

Zašto baš ovaj petogodišnji ciklus sreće mijenja sve

Tranzit Jupitera i Saturna direktno pogađa kuće novca tri znaka, pokrećući tektonske promjene koje će trajati pola decenije.

Sudbina se ne mijenja preko noći, ali se temelji ovog ciklusa postavljaju upravo sada. Onaj ko prepozna trenutak, igra na sigurno narednih pet godina.

Djevica: Red u haosu konačno donosi rezultate

Djevice su godinama tiho radile dvostruko i niko to nije primjećivao. Sada stiže priznanje, i to u vidu konkretnih para na računu. Posao koji ste smatrali “samo dodatnim” iznenada postaje glavni izvor prihoda, a ponuda iz inostranstva nije isključena.

Nasljeđe, povrat starog duga i isplata koju ste otpisali vraćaju se kao bumerang. Prve dvije godine donose mir, a od treće godine ulazite u fazu kada vaš novac radi umjesto vas. Štednja koju ste smatrali sitnicom postaje ozbiljan kapital.

Strijelac: Vrata se otvaraju tamo gdje ste odavno odustali

Strijelčevima se vraća poslovna scena koja je bila u sjenci. Saradnje koje su propale bukvalno oživljavaju iz pepela, a osoba iz prošlosti nudi vam projekat koji mijenja pravila igre. Ako razmišljate o pokretanju sopstvenog posla, jun i jul su pravi mjeseci za potez.

Ovaj astrološki preokret juna donosi Strijelčevima medijsku pažnju i pozive sa adresa do kojih ranije niste mogli da dopru. Novac stiže iz tri pravca odjednom, a ne iz jednog kao ranije.

Vodolija: Nepravda se ispravlja, a račun raste

Vodolije konačno izlaze iz faze davanja bez uzvraćanja. Partnerski projekti cvjetaju, a zajednička ulaganja sa bliskom osobom donose više nego što ste se nadali. Pravna pitanja koja su vas tištila godinama rješavaju se u vašu korist, i to direktno puni račun.

Sreća kod Vodolija ne dolazi kroz rizik niti kroz kockanje. Stiže kroz pametne dogovore i ljude koji vam otvaraju vrata. Ova zlatna decenija novca tek počinje, a serija pogodaka traje narednih pet godina bez velikih pauza.

Kako iskoristiti zlatni period od pet godina koji stiže

Probajte da ne odbijate ponude koje djeluju previše dobro. Zapišite svaku ideju koja vam padne na pamet između 1. i 15. juna jer upravo te ideje nose najveću težinu.

Ne ulazite u nove dugove prije septembra i ne pozajmljujte rođacima novac koji vam je potreban za sopstvene planove, prenosi Krstarica.

Izvor: Nezavisne

U narednom periodu biće im potrebno mnogo sreće i snage kako bi prevazišli prepreke i zadržali stabilnost u svakodnevnom životu.

Prvi znak koji bi mogao osjetiti snažan pritisak jeste Djevica.

Ljudi rođeni u ovom znaku često su perfekcionisti i skloni su preuzimanju mnogo obaveza odjednom. Upravo zbog toga, u narednom periodu mogu se suočiti sa stresom na poslu ili u privatnom životu. Situacije koje nisu pod njihovom kontrolom mogu izazvati dodatnu napetost, pa će im biti potrebno mnogo sreće i snage da ostanu smireni i pronađu pravo rješenje.

Drugi znak koji ulazi u izazovniji period jeste Škorpija.

Za njih predstoje emotivni izazovi koji bi mogli uticati na odnose sa bliskim ljudima. Neke stvari iz prošlosti mogu ponovo isplivati na površinu, što će zahtijevati ozbiljne razgovore i donošenje važnih odluka. Iako su poznati po svojoj unutrašnjoj snazi, astrolozi savjetuju Škorpijama da budu strpljive jer će im u ovom periodu zaista trebati mnogo sreće.

Treći znak koji bi mogao osjetiti promjene jeste Jarac.

Ovaj znak često nosi veliki teret odgovornosti i rijetko pokazuje slabost. Međutim, naredni period može donijeti neočekivane prepreke, posebno kada je riječ o finansijama ili poslovnim planovima. Uprkos tome, Jarčevi imaju sposobnost da iz svake krize izađu još jači. Ključ će biti u tome da zadrže vjeru u sebe i prikupe odlučnost kako bi prevazišli sve izazove.

Iako ovakvi periodi mogu djelovati zabrinjavajuće, astrolozi naglašavaju da svaki izazov nosi i priliku za rast. Upravo kroz teške situacije ljudi često otkrivaju koliko su zapravo snažni, piše Krstarica. Za Djevice, Škorpije i Jarčeve ovo može biti vrijeme važnih lekcija koje će ih učiniti mudrijim i spremnijim za nove životne faze.

Važno je zapamtiti da nijedan težak period ne traje zauvijek. Uz strpljenje, podršku bliskih ljudi i mnogo sreće i snage, svaki izazov može postati prilika za novi početak i lični napredak.

Izvor: Oslobođenje

Ova Mesečeva eklipsa lepo je podržana i Uranom iz Bika i Marsom iz Raka, što nam ukazuje da sad kad smo posle toliko vremena retrogradnog Marsa u Raku, konačno integrisali svoje reaktivne emocije, rešili se tih sputavajućih bolećivosti, osećaja nemoći, slabosti, nezaštićenosti, postajemo konačno spremni za nove paradigme i novi nivo lakoće, koji kroz trigon obećava Uran sa poslednjih stepeni Venerinog znaka.  Ova Devica duboko zna da je bolje da izabere bol disciline i posvećenosti, nego da posle ropta u bolu kajanja. Najpre kajanja što ništa nije uradila, što nije ni probala. Zato je ona sad kroz trogon sa Marsom sakupila dovoljno hrabro da se konačno usudi, i ponosna je na svoj usud. A kako je sam Saturn iz Riba i severni mesečev čvor u opozicijama sa ovim Mesecom, prkosno i inatno gledamo u oči svemu onom zastarelom, oronđalom, prevaziđenom, pa i sistemima (Saturn) ili autoritetima (Sunce) koji su neodrživi i koji su se sapleli o sopstvene obmane, ograničenja i laži, jer Riba kao dualni znak često manipuliše istinom, a zna da ide i na kartu žrtve, sažaljenja i patetike. Zato ovaj pronicljivi Saturn, kao najbolji matematičar, sada zna da kod svakog na ličnom nivou razluči razliku između sažaljenja i samilosti. Takođe, kao da sada niko nema vremena ni strpljenja ni živaca za apstraktne pojmove i ideologije, niti pompezna prazna obećanja, nego kao svaka Devica želi jasnoću, konkretnost, direktnost, sažetost, nikako uvijanje u oblande komplikovanih, sumnjivih i maglovitih izgovora. Ova Devica je svesna kolikogod da je predana, poštena, posvećena i ispravna u svom radu, svojoj etici i metodologiji, da nekad ne može tim svojim sofisticiranim sredstvima i metodama, da doskoči nekom prevejanom neprijatelju koji je navikao da krišom zadaje udarce ispod pleksusa i primenjuje nedozvoljene trikove obmane. Kao da nekad moramo da primenimo drugu taktiku, te da  se protivniku obratimo njegovim jezikom, jer on samo to razume, pa čak ako to od nas zahteva da izađemo iz skripta „dobre i pristojne devojčice“. Možda podviknemo da bi nas čuli. Kao da je ovoj pravdoljubivoj Devici neophodno zrno ludosti, da pobedi sopstvenu finoću i perfekcionizam, kako bi doskočila svom protivniku. Zato ovaj Uran, joj upravo dostavlja to zrnce ludila, kako bi nadmudrila protivnika. Znate da je nekad mala razlika između genijalnosti i ludosti. Zato nas ovaj pun Mesec u Devici podseća na princip jednostavnosti, da su nekad najbolja rešenja nekad i ona najočiglednija i najjednostavnija. Kao da je glavni problem ove Device što je toliko dugo bila istrajavala njena nepokolebljiva vera u ispravnost, pravdu, poštenje i sistem, da sada posle decenija poslušnosti koja se graniči sa pokornošću, ljutito oseća da je u svom pokušaju da bude dobra, ispravna i savršena, izneverila svoje najdublje vrednosti i izgubila veru i u čoveka, dobro u čoveku, ali i samog Boga. A to je strašno za jedan ljudski znak kao što je Devica.

Ova Lunarna eklipsa u Devici želi da nas poduči da se ulaz u extraordinary krije u ordinary stvarima.

Da je ulaz u viša stanja svesti, povezanost sa svojom intuicijom i sa velikom vizijom (arhetip Riba), najpre dostupan ako uđemo u potpunu prisutnost koju nosi sadašnji trenutak, taj večni sadašnji trenutak kojeg možemo da postanemo svesni dok radimo najuobičajnije stvari, pišemo, dišemo, pletemo, čistimo, kuvamo… pešačimo do drugog grada. Te naizgled obične svakodnevne ponovljive stvari nose u sebi jednu pukotinu, pukotinu između jedog i drugog koraka, jedne i sledeće misli, između udaha i izdaha, te ako im dodamo dovoljno svesti, otvaramo vrata u polje Prisutnosti, prisutnosti koja je jednako povezana sa svim vremenima, prošlim, budućim, i svim ljudima i svim Bogovima u jednu jednstvenu Jednotu. Prisutnost koja nosi čistu Moć. Odatle shvatamo da svaka naša misao utiče na sve ishode svih ostalih situacija u ovom slojevitom multiverzumu mogućnosti i da što smo svesniji svojih misli i prave prirode porekla tog mislioca koji stoji iza tih misli, mi utičemo na sve promene, ne spolja kroz akciju, nego kroz samo postojanje. Mi više ne moramo da uđemo u polje akcije i borbe (Ovan, koji je dispozitor ove eklipse), nego u polje postojanja, koje je samo po sebi dovoljan impuls da napravi butterfly effect i talas, koji uz našu volju iz polja našeg ukotvljenog postojanja i prisustva u svesti, može po želji da postane cunami. Zato je ovo jedna transformacija iz ratnika svetlosti (Merkur kao dispozitor eklipse u Ovnu) u radnika svetlosti, jer nam eklipsa otkriva izlišnost borbe ali i učinkovitost energetskog rada, i „rada na sebi“. U prevodu shvatamo, da ako bismo zaista zaronili duboko u moć sadašnjeg trenutka (čitajte istoimenu knjigu Ekarta Tola) i postali svesni izlišnosti svake borbe, svake akcije, svega što kroz oruđe volje pokušavamo da promenimo spolja, mi dolazimo do jasnoće da je uzrok svakoj spoljašnjoj promeni, promena iznutra. Svaka borba se dobija unutar sebe i pre nego što se prenese na spoljašnji plan. A to je ono što je retrogradni Mars u Raku želeo da nas poduči i ono o čemu će retrogradni Merkur od 15. marta da razmišlja, a to je da velika promena i stvarni život, kao svesna kategorija, počinje tek kad ukrotimo i prevaziđemo naše duboko pohranjene emocije, ostrašćenosti, instinkte, želje i uverenja i sećanja predaka koja u našoj podsvesti kolaju onda kad smo okrenuti prošlosti i sažaljivom pitanju „a zašto se ovo baš meni dešava i šta sam ja Bogu zgrešila/o?“

Ova opozicija Sunca iz Riba i Meseca iz Device stavlja pred nas izazov kako biti prisutan OVDE i SAD, u konkretnim mundanim stvarima, kako biti efikasan, produktivan i posvećen svojoj svrsi, a istovremeno ispoštovati potrebu tela za odmorom i još više potrebu duše i uma da lutaju prostranstvima mašte i zanesenosti i nalazi inspiraciju u svetu ideja i ideala. Kako koračanjem ovom zemljom, (Devica je zemljani znak) sada i ovde se približavati svojim idealima koji deluju nedostižni i kao da su na nebu, a dobuju i obraćaju nam se u našem odlučnom koraku, gotovo maršu. Ili kako prostim koračanjem ovde i sada, ići u korak sa nesagledivim, sa onim u šta se samo veruje i kako ući u tu prostu pukotinu između mogućeg i nemogućeg, pukotinu međ javom i međ snom, u kojoj je sve što možemo da zamislimo moguće, kao što je onomad rekao Volt Dizni. Kako, osim verom!?

Ovaj period takođe nameće izazov da pored svih obaveza i moranja, nadjemo vreme za MIR I TIŠINU. A neke tišine su dublje i gromoglasnije od drugih. Znate te tišine. I kako verovati da je taj odmor koji steknemo u toj tišini delotvorniji i učinkovitiji od svakog rada. Da kada „zasučemo te rukave“ srca i krenemo u unutrašnji rad, postajemo zapravo svetlosni radnik, koji prebira po njivama podsvesti i uklanja kukolj onih uverenja koji su posadili još neki davni preci. Ovo je sveto znanje o higijeni, kako se čisti matriks, matrica iz koje sve nastaje. Ovo je čišćenje sopstvenog korenja i čišćenje grotla vulkana kao u malom princu. Ovo čišćenje svojih misli, kako bi se spasila sama fiziologija kasnije patologije. Ovo je prevazilaženje svakog OCD i otpuštanje osećaja kontrole i otpuštanje lažnih osmeha stjuardese, koja zna da je avion u debelom kvaru. Ovo je prevazilaženje paradoksa čistačice, da kolikogod savršeno sve počistila u jednom momentu će iz tog očišćenog ugla, da bi se oslobodila, morati preći preko svoga rada i očišćene površine, koju će svojim stopalima iznova uprljati.

Ova eklipsa nas uči da shvatitmo da sve što smo ikad uradili, nam je omogućeno samo zato što smo bili odmorni i što smo imali veru u to što radimo. Kako shvatiti da sve kuda smo se ikad uputili je bilo zato što smo čuli zov unutar našeg srca, kroz vezu sa onim što zovemo intuicija, a čiji glas možemo čuti samo u tišini. Ne, tišini koja predstavlja odsustvo spoljašnjih zvukova, nego koja predstavlja odsustvo čantranja našeg sopstvenog uma i buke koju on proizvodi. Zato glavni polaritet je kako biti uzemljen i kako biti istovremeno u konekciji sa Onostranim. Kako biti kanal koji na zemlju spušta i materijalizuje nebeske ideje, a ne osećati se razapetim tom dualnošću.

Drugi hint ovog punog, pomračenog Meseca je naučiti zahvalno služiti i naći svoju svrhu u tome (Mesec opozicija severni čvor). Mnogi ljudi na ovoj Zemlji misle da su voljeni, ako učine sebe POTREBNIMA, tako što će sebe učiniti nezamenjivima, tako što će jedino oni biti sposobni neke poslove odraditi i kroz svoju službu zaslužiti ljubav. Tajna prave bezuslovne ljubavi koja ide iz PONIZNOSTI kao najuzvišenije vrline, koja označava da je došlo do rastvaranja ega, predstavlja našu moć PERCEPTIVNOSTI. RECEPTIVNOSTI i PERMEABILNOSTI te ljubavi, bez da smo prethodno morali da je zaslužimo, zaradimo, bez da smo morali išta zauzvrat da ponudimo osim našeg prisustva, samog postojanja i zahvalnosti. Bez da smo morali da se za nju izborimo (Venera u Ovnu).

Prava ljubav predstavlja imati to poverenje da se prepustimo onom smeru odakle ljubav dolazi sa puno otvorenosti, i da se i sami potpuno rastvorimo u toj ljubavi, dok i sami ne postanemo ista ta ljubav i dok u nama ne nestane i ispari svaki strah od odbijanja, svaki osećaj potrebe za oprezom, sumnjom i kritikom. Jer svaki taj strah jeste samo UM. Ne moraš i ne možeš zaslužiti, zaraditi, opravdati ljubav i milost. Da pored sve te sumnje u ljubav i svih tih klimavih možda, dozvolimo sebi da ipak na kraju budemo samo obični ljudi, jer nam i Bogovi možda na tome najviše zavide.

Baš kao u pesmi Ordinary people Johna Legenda:

„Maybe we’ll live and learn

Maybe we’ll crash and burn

Maybe you’ll stay

Maybe you’ll leave

Maybe you’ll return

Maybe another fight

Maybe we won’t survive

Maybe we’ll grow

We’ll never know

Baby, you and I

We’re just ordinary people

We don’t know which way to go

We’re ordinary people, mmm

Maybe we should take it slow“

I eto još pitanja Punog Meseca u Devici, da li umeš da se prepustiš svakodnevnom životu sa poverenjem da sve što ti dolazi u zagrljaj i susret ti dolazi od Kosmosa, te ako pokažeš potpuno poverenje i prepuštanje tome, bez da kritikuješ i kažnjavaš druge ili sebe zbog tih malih nesavršenosti. Da li si uvideo da je tvoj perfekcionizam i kriticizam jedan od glavnih uzroka tvoje patnje, sopstvenog mučeništva i osećaja nepripadanja, neprihvaćenosti i osećaja odbačenosti i izolacije od drugih. Stoga, možda kad bismo ovih dana odustali od naše nepokolebljive volje i tvrdokorne tvrdoglavosti da nešto mora baš onako kako smo smislili, i kad bismo dali sebi malo MIRA, ODMORA i pokušali da se OPUSTIMO i PREPUSTIMO samoj NEIZVESNOSTI koju nose talasi okeana života, videli bismo savršenstvo, povezanost i smisao u svemu što postoji i osetili bismo čudesnu lakoću postojanja, istu onu lakoću koju osete ljudi koji plutaju na površini Mrtvog mora. Osetili bi osećaj LEVITACIJE. Sopstveno bestežinsko stanje.  Sopstveno Božansko stanje.

A ono nastaje kada napustimo svu KONTROLU i zamenimo je PREPUŠTANJEM i POVERENJEM, e tada i jedino tada, dolazimo do čudesne lakoće postojanja. I onda nam ta lakoća i neizmerna JEDNOSTAVNOST daje jedan ČISTI I BESPREKORAN OSEĆAJ svrhe. Svrhe koji dolazi iz te mudrosti kada napustimo sve ono što mislimo da moramo i kada pustimo sve ono bez čega mislimo da ne možemo, kada pustimo sve one za koje mislimo da ne mogu bez nas. Tada, dolazimo do osećaja da smo zaista potrebni, koji je oslobođen svake vezanosti i koji je

rezultat naše slobodne volje da budemo tu za druge, jer je i taj drugi jedan deo nas, jer samo kroz to zajedništvo smo najveći blagoslov i za sebe.

Let it go, let it flow, be the flow!

Izvor: buro247.rs

O idealnoj ljubavi. Onoj u koju vjeruje i kakvu već godinama ne uspjeva naći. A sva ta priča mi je bila već poznata. Već čuvena.

Sjetila sam se još jedne muške djevice koja je imala, u svojoj glavi, jasno postavljen kalup iste, iako je kao i ova ovdje, ispred mene, tvrdila da to nije baš tako.

Samo, taj je imao pedeset i dvije, očigledno nesvjestan godina koje su ga pregazile. Nekako prijateljski pomislila sam u sebi, za ovog petnaest godina mlađeg da ne bih željela da dočeka isto.

” Znaš, poznavala sam takvog čovjeka. Takvog koji je govorio baš tako kao i ti.”
” Da li je srećan?”
” Ni malo. Od svih njegovih želja i prioriteta ostvario je samo to da danas ima samo kule i gradove.”

“Ja sam stao sa tim. Ne želim više to.”

Ispijali smo vino iz vinoteke, u pet stotina luksuznih kvadratnih metara, jedne od kuca koje je posjedovao.

“Jesi li?”
” Ja tačno znam da želim samo nekoga ko će moći koračati uz mene.”
” Sa kalupom mlade prelijepe, pametne žene, za pokazivati je prijateljima?”

” Ne ja želim nekoga ko je spreman sutra sa mnom poći živjeti u Africi, Indiji, na Kubi…”
Pogledala sam ga razrogačenih očiju.

” Vjeruj mi ne postoji žena koja je spremna na to!”, nastavio je pomalo tužno.
“Nije istina! Eto ja baš isto to želim! No mene ne uzimaj u obzir”, rekoh mu pomalo uplašena i zbunjena njegovim standardima.

“Ja želim i to i ranč van grada. Dobrog čovjeka! Porodicu! Konje! Vrt!”
“Ja želim to isto. No prvo moram se zaljubiti…”

Ispred sebe sam jasno vidjela čovjeka sa željom i strahom da ono najveće nikada neće doći.
” Da strah me je, izgovorio je. U poslednje godinu dana stalno razmišljam o ovome svemu.”

Jasno sam mogla da vidim karakteristike iste one petnaest godina starije djevice, koja od jednog lošeg drveta ne vidi prekrasnu šumu. Jasno sam u oba ova čovjeka vidila sebe i dobro poznati strah : “Postoji li i najmanja greška i mogućnost od odstupanja, i taj strah od ostavljanja, ja ću otići i ostaviti tebe”.

Ustala sam i razgledala slike okačene po zidovima stana. Na jednoj od njih prelijepi stari grad i vila nad njim. Zamislila sam sebe u onom mom ateljeu, u podrumu one moje kamene kuće negdje na moru, oslikavam nešto slično tome.

” Sviđa ti se?”
” Da! Mnogo! Obožavam svaku umjetnost i uvijek sam zamišljala…”

” Znaš jednog dana ću u podrumu svoje kuće imati svoj slikarski atelje.”
Govorio je više i brže od mene, i to me je pomalo nerviralo.

Uspjevao je da prije mene izgovori sve ono što sam imala na umu.
“U njemu bih slikao, vajao, sjeckao…Nekad sam radio to.”
“Ma zezaš me?”

Okrenula sam se i prećutala ono što sam imala za reći, prebacivši priču na Afriku, i moju želju da jednoga dana odem volontirati u istu.
Izvadio je fotografiju crne prelijepe djevojčice i rekao :” Vidiš ovo je moje kumče. Nikada je nisam vidio, ali ja je školujem i želim biti kum cijelom jednom takvom razredu.”

Pogledala sam ga nevjerujući u sve ovo i vidjela zaista iskrenu želju u njegovim očima.
No u momentu mi je svega bilo i previše i odlučila sam poći kući. Shvativši da srodne duše zaista postoje ne nužno u našim partnerima, već i u prijatelju, djetetu ili običnom prolazniku, poželjela sam da ga zagrlim najjače koliko mogu, i opet se paralisala od straha od njegovog mogućeg zbunjivanja, i od svega onoga što me je po malo iritiralo kod njega jer je ličilo na mene.

“Ja samo želim da mi se desi ta zaljubljenost, koju nisam osjetio već dugo vremena!”, trgao me iz mog trenutnog stanja razmišljanja.

“Ja želim Ljubav”, rekoh mu. “Zaljubljenost kontam da je prolazna.”
” Tačno, ali mora doći prije ljubavi.”

” Valjda je i to tačno. Ala te radi ta djevica, i posprema sve po redu u tvojoj glavi. Ajmo sve po redu jer ako se šta drugo desi zbunjujuće je i zastrašujuće, zar ne?” upitah ga djevičanski drsko.

Nasmijao se.

Posle tri sata razgovora pošla sam kući pješice kako bi ova moja Djevičanska glava sve posložila u sebi. Usput sam svratila na pijacu po jagode i cvijeće i ponavljala lokalne izraze staraca koji su razgovarali pored stola moje cvjećarke.

Pustila sam neku špansku muziku na slušalice u ušima, i sjetila se momenta kada smo Vesna i ja odlučile napustiti Srbiju i poći u zemlje s’ kolaža, ucrtanim davno na jednoj radionici psihoterapije. Ona u Španiju, a ja u Crnu Goru, sa nadom da ćemo tu naći ono za čime tragamo.

Prije dvije noći stigla mi je poruka od nje. Kaže da seli na sjever Španije, kao i to da ono more nije to o kome je sanjala, ali da je tamo definitivno ono za čime je tragala.

Čekaj! Pa ni ovo nije ono more koje sam ja željela…

Jesam li morala poći?
Dokle ćemo se više tražiti?
*
Pitaš li se: Kuda si spreman poći za ljubav?