Više od polovine devojčica uzrasta od pet do trinaest godina ideju odrastanja smatra zastrašujućom, a kao glavni razlozi navode se pritisci društvenih mreža i promene u svetu nakon pandemije, piše “Parents”.

Adolescencija je sama po sebi period velikih promena i anksioznosti. Devojčice se suočavaju sa strahom da se njihov izgled, telo, ambicije, stavovi pa čak i seksualnost u razvoju neprestano posmatraju i osuđuju, prenosi Index.hr.

Uz to, moraju biti svesne pretnji sopstvenoj bezbednosti, a često se suočavaju i sa pritiskom da rano odluče hoće li se posvetiti karijeri, porodici ili pokušati da usklade oboje.

Stoga ne iznenađuje da devojčice osećaju sve veću anksioznost zbog budućnosti. Prema podacima Izviđačica, čak 54 odsto devojčica uzrasta od 5 do 13 godina izjavilo je da im se odrastanje čini zastrašujućim ili preplavljujućim.

Taj procenat raste na 60 odsto kod devojčica uzrasta od 11 do 13 godina. Istraživanje kao jedan od uzroka navodi “hiperdigitalni” svet društvenih mreža, kao i promene koje je donela pandemija bolesti kovid-19.

Kako ublažiti anksioznost kod devojčica

Izviđačice ističu da je jedan od ključnih načina za ublažavanje ove anksioznosti pružanje mentorstva i podrške od najranijeg uzrasta, što je i jedan od glavnih ciljeva njihove organizacije.

“Devojčice odrastaju u svetu koji se menja brže nego ikad i nose teret te promene dok još pokušavaju da budu deca”, navodi u saopštenju za medije Boni Barčikovski, izvršna direktorka američkih Izviđačica.

Zato je izuzetno važno, smatra ona, da devojčice u svojim životima imaju odrasle koji im pružaju podršku – poput volonterki u izviđačima – koji im mogu pomoći da se snađu u svetu oko sebe, izgrade samopouzdanje i razviju veštine koje će im koristiti i kada odrastu.

Organizacija preporučuje da odrasle osobe u životima devojčica prioritet stave na izgradnju samopouzdanja i otpornosti. Takođe je važno podučavati ih životnim veštinama, poput finansijske pismenosti, pa im sopstvenim primerom pokazati kako mogu ostvariti svoje ciljeve i istovremeno brinuti o sebi.

Naglašavanjem ovih vrednosti, odrasli u koje imaju poverenja uče ih da ne moraju da žrtvuju samopoštovanje i sopstvena načela kako bi bile uspešne i srećne.

Postignuća su važnija od izgleda

Istraživanje je donelo i dobre vesti. Iako platforme poput Instagrama često u prvi plan stavljaju izgled i nerealne standarde lepote, čak 85 odsto ispitanih devojčica izjavilo je da se “drugima dive zbog onoga što mogu da urade, a ne zbog toga kako izgledaju”.

Uprkos svim pritiscima i osudama sa kojima se suočavaju, većina devojčica i dalje smatra da su njihova postignuća i snovi vredni ostvarivanja. To bi svim odraslima u njihovim životima trebalo da pruži sigurnost da će sa decom na kraju ipak sve biti u redu.

Izvor: N1

Epidemiološke studije pokazuju da se snižava dobna granica početka puberteta, osobito kod djevojčica diljem svijeta pa tako i u Hrvatskoj, a mnoge studije upućuju na to da se taj trend dodatno ubrzao nakon pandemije covida.

Pročelnica Zavoda za endokrinologiju i dijabetes, Klinike za pedijatriju KBC Zagreb doc. dr. sc. Nevena Krnić kaže da je trend ranijeg početka puberteta počeo u zapadnim zemljama početkom 2000-ih, a potom se raširio na sve zemlje svijeta.

Preuranjenim pubertetom smatra se razvoj koji započinje prije osme godine kod djevojčica ili prije devete godine kod dječaka.

Što se smatra normalnim?

“Normalnim se smatra razvoj sekundarnih spolnih obilježja poput rasta grudi i pojave dlačica nakon osme godine kod djevojčica. Odnosno povećanje spolovila i razvoj spolne dlakavosti nakon devete godine kod dječaka. Također, normalnim se smatra i pojava prve menstruacije nakon desete godine. Sve što se uklapa u te okvire smatra se urednim razvojem”, objašnjava Krnić.

Kada dođe do razvoja prije navedene dobi to se smatra preuranjenim pubertetom i zahtijeva obradu. Naglašava da uzroci nisu uvijek nužno povezani s bolešću.

“Preuranjeni pubertet se u najvećeg broja djece očituje ranijim početkom razvoja spolnih obilježja, poput ranog razvoja dojki, no u većine djece promjene postupno napreduju i menstruacija ne nastupa prerano. Ovaj trend, opisan u nizu istraživanja, događa se i u Hrvatskoj pogotovo u zadnjih desetak godina”, objašnjava Krnić.

Epidemija covida

Dodaje da je dosta studija pokazalo dodatno spuštanje dobne granice puberteta nakon epidemije covida. “Ne zna se je li to vezano za veći unos hrane, nezdrave obroke ili smanjenu tjelesnu aktivnost. Međutim, ovih zadnjih pet, šest godina imamo veći broj pregleda nego što smo imali prije 10–15 godina”, kaže.

Debljina je jedan od ključnih uzroka, kaže Krnić i ističe da se to prvenstveno odnosi na djevojčice. Objašnjava da se u dječaka debljina ne povezuje u tolikoj mjeri s ranim početkom puberteta, iako postoje istraživanja koja ukazuju da prekomjerna tjelesna težina može potaknuti raniji pubertet i u dječaka.

Što se tiče utjecaja okolišnih faktora uključujući zagađeni zrak, plastiku, hranu, kozmetiku kao moguće uzroke preuranjenog puberteta, Krnić kaže da konkretna korelacija nije dokazana. Ali ističe da se niz spojeva povezuje s mogućim štetnim utjecajem na reproduktivno zdravlje.

“Naglo povećanje težine osobito u periodu predškolske i rane školske dobi kod djevojčica okidač je ranog početka puberteta”, rekla je.

Moguće zdravstvene posljedice

Krnić tumači da postoji razlika perifernog i centralnog ili pravog puberteta te benignih varijanti. Centralni pubertet vezan je za aktivaciju centara u mozgu koji simuliraju pubertet i događa se uobičajeno pri nastupu puberteta te prati slijed tjelesnih promjena koje se inače događaju u pubertetu.

“Iako u najvećeg broja djece uzrok ostane nepoznat, u neke djece mogu se naći i različita patološka stanja poput tumorskih procesa ili genetskih promjena”, kazala je.

Periferni pubertet je vezan uz lučenje hormona iz nadbubrežnih ili spolnih žlijezda, bez aktivacije centara u mozgu. “Takvo lučenje hormona može uzrokovati promjene koje nalikuju pravom pubertetu, ali mogu uzrokovati i neke netipične pubertetske promjene” objasnila je.

Praćenje kliničke slike

Većina djece koja pokazuju rani razvoj potpuno su zdrava, a dijagnoza se ne može postaviti jednim laboratorijskim nalazom, nego kombinacijom kliničke slike, praćenja brzine rasta, nalaza hormona i procjene koštane dobi, uz praćenje kroz određeno vrijeme.

Cilj je izbjeći nepotrebne pretrage, pa endokrinolog procjenjuje tijek razvoja i proširuje dijagnostiku samo ako se pojave znakovi brze progresije ili sumnje na patološko stanje.

Kod preuranjenog puberteta može doći do ubrzanog koštanog dozrijevanja što u konačnici može dovesti do ranijeg prestanka rasta i nižeg rasta nego što je to očekivano s obzirom na genetski potencijal djeteta.

Liječenje preuranjenog puberteta

Liječenje je potrebno kod pravog preuranjenog puberteta, ako postoji rani početak ili brza progresija. “Terapija omogućava da se centri u mozgu koji pokreću pubertet privremeno isključe, a nakon prekida terapije ponovno se aktiviraju i razvoj se nastavlja. Periferni pubertet se ciljano liječi ovisno o uzroku, a benigne varijante ne treba liječiti”, rekla je.

Dodala je da odluka o liječenju ovisi o individualnoj procjeni. “Ako se primjerice radi o djevojčici ili dječaku predškolske dobi, onda je obrada apsolutno nužna”, kazala je Krnić.

U cilju prevencije preuranjenog puberteta u djece, roditeljima se savjetuje da paze na zdravu prehranu, održavanje normalne tjelesne mase i poticanje djeteta na redovne fizičke aktivnosti.

Psihološki učinak

Preuranjeni pubertet ima i psihosocijalni učinak te klinička psihologinja, Klinike za pedijatriju KBC Zagreb Ana Bogdanić kaže da je preuranjeni pubertet izazov za mnogu djecu i njihove obitelji. “Jedan od prvih znakova preuranjenog puberteta su intenzivne emocionalne reakcije poput naglih promjena raspoloženja, razdražljivosti i svadljivosti. To je posljedica hormonskih promjena za koje dijete nema razvijen mehanizam samoregulacije”, navodi.

Ističe da je djeci od rane školske dobi izrazito važno da se uklope u vršnjačku skupinu i da se ne razlikuju od drugih. “Zato kod njih rani razvoj grudi, dlakavosti i hormonske promjene mogu izazvati sram, nelagodu i osjećaj izdvojenosti. Djeca zbog tih promjena mogu biti izložena zadirkivanju, bullyingu ili neprimjerenim komentarima zbog izgleda, što može narušiti njihovo samopouzdanje i sliku o sebi”, kaže.

Djeca se ponekad percipiraju starijima nego što jesu, što stvara nesklad u komunikaciji i dodatnu frustraciju. Istraživanja su pokazala da je rani pubertet posebno izazovan za djevojčice, dok dječaci mogu kratkoročno imati prednosti poput rasta i veće mišićne mase. “No kasnije se i kod njih mogu javiti pojačana anksioznost, sniženo raspoloženje ili nesigurnost, osobito ako nakon ranog ubrzanog rasta na kraju ostanu niži od vršnjaka”, kaže Bogdanić.

Otvoreni razgovor

Dodaje da rizik postoji i kod djece koja ulaze u pubertet u očekivanoj dobi, ali su prva u vršnjačkoj skupini. “Važno je da roditelji s djetetom otvoreno razgovaraju o fizičkim promjenama koje se događaju i objasne mu da su one normalne, samo se kod njega javljaju nešto ranije nego kod druge djece”, savjetuje.

Nagla raspoloženja kod djeteta su posljedica hormonalnih promjena pa je važno prihvatiti emocije, ali i postaviti jasne granice. “Ako dijete pokazuje znakove dugotrajnog povlačenja, sniženog raspoloženja, gubitka interesa ili značajnog pada samopouzdanja, dobro je potražiti savjet stručnjaka, dječjeg psihologa ili psihijatra”, kaže Bogdanić.

Izvor: telegram.hr

Ne kao dijete, tvrdoglavo, svojeglavo i neposlušno. Nego kao budući muškarac koga ja treba da vaspitavam da poštuje žene. Važi. Sve smo se dogovorili.

U razgovoru sa bliskim ljudima, rečeno mi je da to treba forsirati jer se nekako podrazumijeva da djevojčice vaspitavamo da budu poslušne, da znaju sve od malih nogu, da budu dobre.

A zašto ih tako vaspitavamo?

Zašto se podrazumijeva?

Zar to nije veći problem?

Zar ne bi bilo logičnije da edukujemo mame i tate djevojčica da svoje ćerke od malena uče kako su one na prvom mjestu ljudska bića, ravnopravna ljudska bića, a ne bespomoćne ženice koje traže nečije poštovanje. Koliko ste samo puta čuli da ponosni tata za svoju ćerkicu kaže kako je njegova princeza? A svijet, budimo realni, nije krojen po mjeri princeza. Ni prinčeva.

Svjesna sam ja kako svijet funkcioniše, svjesna sam da žvimo na Balkanu gdje se rođenje djevojčice još uvijek čestita sa “biće bolje drugi put”, ali sam isto tako svjesna da ponekad tu emancipaciju tumačimo onako kako nama odgovara u određenom trenutku. Tražimo li mi ravnopravnost ili poseban tretman?

Ja imam sina. Jednog, jedinog. Heroja. Sina koji je više puta u svom malom/velikom životu bio upozoravan od strane raznih osoba da pazi kad se igra sa djevojčicama jer su one djevojčice. I pazio je. Tako što se više nije igrao sa njima. I ne krivim ga. Krivim te roditelje koji među trogodišnjacima forsiraju priču kako su djevojčice nježnije. Isti taj moj sin heroj dobijao je batina u parku i od djevojčica i od dječaka. Mame dječaka se nisu bunile ako vrati njihovim herojima, ali ako digne ruku na princezu koja ga je dvije sekunde ranije lupila, to je već problem.

Je l’ razumijete šta želim da kažem? Da li je djevojčicama dozvoljeno da budu zle prema dječacima jer su djevojčice? Gdje povlačimo granicu?

Feminizam je nešto najbolje što se desilo svijetu, ali mame muške djece ponekad stavlja u nezavidan položaj. Jer mi nekako ne treba da vaspitavamo svoju djecu koju volimo toliko da fizički boli, mi treba da vaspitavamo muškarce koji će jednog dana biti nekome dobar momak, muž, tata. I to je super. Ali, zamislite da to neko kaže za svoju ćerku, da želi da jednog dana nekome bude dobra žena, djevojka ili majka? Ne zvuči baš sjajno, zar ne?

I zato:

Izvinite me svekolika internet prostranstva, ali ja svog sina neću učiti da poštuje žene, učiću ga da poštuje ljude, sve ljude koji su to zaslužili. Kad je ljudskost u pitanju ne bi trebalo da spominjemo polove, jer ljudskost to nema, a o tome kako treba tretirati žene naučiće od dede,tate i drugih muških uzora u svom životu koji će mu dati dobar primjer. Na kraju krajeva u našoj kući ja ravnopravno mijenjam sijalice, otvaram tegle i po potrebi razvaljujem vrata.

Izvor: Kućica

Vjerojatnije je da će mozgovi djevojčica koristiti uobičajenu prehrambenu aminokiselinu triptofan na način koji je neurotoksičan ili štetan za živce, iako je mozak većine ljudi koristi za stvaranje spoja koji djeluje neuroprotektivno ili pomaže živcima.

Djevojčice čiji su mozgovi bili skloni ovom neurotoksičnom procesu također su imale veću vjerojatnost da će rezultati krvnih pretraga pokazati da su njihova tijela u upalnom stanju.

Djevojke koje su najvjerojatnije imale ove procese također su imale visoke ocjene u procjeni rizika od depresije ili im je već dijagnosticirana velika depresija, prenosi WebMD.

Depresija tijekom adolescencije može značajno utjecati na društveni i emocionalni razvoj i povećava rizik od samoubojstva. Naša otkrića nude korak pun nade prema personaliziranim, proaktivnim pristupima koji se bave biološkim čimbenicima koji leže u pozadini depresije, posebno kod djevojčica, rekao je prvi autor studij Naghmeh Nikkheslat, viši znanstveni suradnik na King’s Collegeu u Londonu.

Nalazi se oslanjaju na prethodne dokaze koji pokazuju da su djevojčice izloženije riziku od depresije, naglašavajući potrebu za ciljanom prevencijom i liječenjem. Procjenjuje se da je 53% tinejdžerica prijavilo uporne osjećaje tuge ili beznađa, u usporedbi s 28% dječaka, prema izvješću CDC-a (Centar za kontrolu i prevenciju bolesti) iz 2024. godine. Djevojčice su također češće imale suicidalne misli i ponašanja.

Nova studija, koja je uključila 75 djevojčica i 75 dječaka u dobi od oko 15 godina koji su živjeli u Brazilu. Pokazala je da djevojčice s depresijom ili s visokim rizikom od depresije imaju veću vjerojatnost da imaju niže razine neuroprotektivnih spojeva u usporedbi s djevojčicama s niskim rizikom od depresije. Među dječacima se nisu vidjele razlike. Put kojim ovi spojevi idu u mozgu – bilo neuroprotektivni ili neurotoksični – naziva se kinureninski put.

Naša studija sugerira da ciljanje na put djelovanja kinurenina može ponuditi personalizirani put liječenja za adolescentice s depresijom. Smanjenjem upale ili poticanjem da se proizvodi više neuroprotektivnih nego neurotoksičnih metabolita, možemo spriječiti da se depresija razvije ili postane kronična, rekao je Nikkheslat.

Istraživači su također otkrili da su visoke razine neurotoksičnih spojeva tri godine kasnije bile povezane s povećanom vjerojatnošću dugotrajne depresije, dok su se oni čija je razina pala imali veću vjerojatnost oporaviti. To sugerira da neurotoksična aktivnost čini depresiju težom za prevladavanje, rekao je Nikkheslat, stručnjak u području psihoneuroimunologije (studija o tome kako um utječe na zdravlje i rizik od bolesti).

Iako još rade na shvaćanju zašto postoje te kemijske razlike između dječaka i djevojčica, Nikkheslat ističe kako znaju da povećana upala može potencijalno utjecati na razine ovih kemikalija.

Trauma iz djetinjstva ili spolni hormoni mogu utjecati na upalu, pa je moguće da jedno ili drugo (ili oboje) može doprinijeti ovim kemijskim abnormalnostima kod djevojčica, dodao je.

Potencijalni tretmani koje treba procijeniti mogu uključivati ​​protuupalne lijekove kako bi se vidjelo pomaže li njihova uporaba odvratiti mozak od korištenja neurotoksičnog puta, rekao je Nikkheslat. Treba također razmotriti kontrolu stresa, tjelovježbu i prehrambene intervencije za koje se zna da smanjuju upalu.

Što je triptofan?

Aminokiselina u središtu ovog istraživanja nalazi se u mnogim uobičajenim namirnicama poput mesa peradi, mliječnih proizvoda, sjemenki i orašastih plodova, a tijelo ga koristi za mnoge bitne procese poput potpore rastu dojenčeta te za stvaranje melatonina i serotonina, od kojih je potonji važan za regulaciju apetita i raspoloženja.

Dijetetski pristupi i upotreba ili razvoj lijekova koji mogu utjecati na to kako mozak u konačnici koristi nusproizvode triptofana opravdavaju istraživanje kao moguće tretmane, napominjući da bi također moglo biti spasonosno identificirati djevojke s najvećim rizikom prije nego što razviju depresiju, rekao je Nikkheslat.

Izvor: ordinacija.vecernji.hr

Dvadesetpetogodišnja Vilma Larson je radila u prodavnici prehrambenih proizvoda, staračkom domu i fabrici.

Ali pre godinu dana je dala otkaz i postala jedna od devojaka koje dobrovoljno ostaju kod kuće.

Kaže da nikada nije bila srećnija.

„Moj život je lagodniji.

„Ne mučim se i nisam pod velikim stresom”.

Njen dečko radi u finansijama i radi od kuće.

Dok on provodi dane za laptopom, ona je u teretani, na kafi ili kuva.

Par je odrastao u malim gradovima u centralnoj Švedskoj, ali sada često putuju – zimu provode na Kipru.

„Svakog meseca mi daje platu od novca koji zaradi.

„Ali ako mi zatreba više, pitama ga, a ako mi treba manje, onda višak uštedim”. objašnjava Larson.

Objave o njenom načinu života postavlja na Instagramu, Jutjubu i TikToku, gde ima oko 11.000 pratilaca.

Neke njene objave imaju skoro 400.000 lajkova, ali kaže da ne zarađuje od sadržaja koji postavlja.

Koristi heštegove hemmaflickvän i hemmafru (u prevodu sa švedskog izdržavana devojka i domaćica) i opisuje sebe kao „nežnu devojku” (soft girl), što je izraz koji označava lagodniji i ženstveniji način života umesto usredsređivanja na karijeru.

Takav način života je od kraja 2010-ih mikrotrend na društvenim mrežama u različitim delovima sveta.

Ali u Švedskoj, gde se pet decenija promoviše da u domaćinstvu oba partnera treba da prihoduju, popularnost ovog koncepta je izazvala i iznenađenje i oprečna mišljenja.

Najveće godišnje istraživanje o stavovima mladih u Švedskoj, koje sprovodi agencija Ungdomsbarometern, prvo je pre godinu dana ukazalo na rast ovog trenda u zemlji, na osnovu odgovora ispitanika starosti između 15 do 24 koji su predvideli da će biti popularan 2024. godine.

Drugo istraživanje ove agencije, iz avgusta, ukazuje da ovaj trend čak postaje težnja među mlađim učenicama – 14 odsto ispitanica uzrasta od sedam do 14 godina su sebe opisale kao „nežne devojčice”.

„Radi se o udaljavanju od predstave da devojke i žene treba da budu ambiciozne i uspešne koja postoji mnogo godina, a koja postavlja izuzetno visoke zahteve u pogledu uspeha u svakom aspektu života”, objašnjava Johana Goranson, istraživačica u agenciji Ungdomsbarometern.

Ne postoje zvanični podaci o broju mladih „nežnih” žena koje su u potpunosti napustile posao i žive od primanja njihovih partnera kao Larson, ali Goranson kaže da je to verovatno mali procenat.

Međutim, ovaj trend je ipak postao glavna tema u Švedskoj, od mišljenja koja se iznose u dnevnim novinama, preko panel diskusija na Almedalenu, velikom godišnjem višestranačkom političkom forumu, do švedskog javnog servisa.

Gudrun Šiman, suosnivačica i bivša predsednica švedske feminističke stranke Feminističke inicijative (Feministiskt initiativ), kaže da je učestvovala u nedavnim raspravama o ovoj temi.

Ona smatra da je „veoma opasno” da žene žive na račun njihovih partnera i da to predstavlja „korak unazad” za rodnu ravnopravnost.

Šiman tvrdi da su mladi Šveđani pod uticajem desničarske koalicione vlade u zemlji koja sarađuje sa nacionalističkom strankom Švedskim demokratama, kao i širenja populističkih ideja u Evropi i Sjedinjenim Državama (SAD).

Ona takođe misli da nema dovoljno svesti o tome kako se živelo u Švedskoj pre nego što je zemlja počela da sprovodi politike koje promovišu rodnu ravnopravnost, kao što velike subvencije za brigu o deci i zajedničko roditeljsko odsustvo.

„Mlade žene danas ne osećaju teret borbe žena za njihova prava – pravo na rad, pravo na platu i pravo na ekonomsku nezavisnost”.

Sa druge strane, stranka Švedske demokrate ima pozitivan stav prema trendu koji promoviše „nežne” devojke i žene.

„Mislim da ljudi treba da odlučuju o svom životu”, kaže Denis Vesterberg, portparolka omladinskog krila stranke.

„Ako imate ekonomsku mogućnost da to učinite [živite od primanja partnera], onda je to dobro za vas.

„I dalje živimo u zemlji koja nudi sve mogućnosti za izgradnju karijere.

„I dalje imamo sva prava, ali imamo i pravo da izaberemo da živimo tradicionalnije”.

Osim ideoloških činilaca, rasprave se bave i društvenim i kulturnim uzrocima koji utiču na mlade žene da napuštaju posao ili teže lagodnijem načinu života.

Švedska je poznata po tome što pruža uslove za ravnotežu između poslovnog i privatnog života, gde većina zaposlenih ima šest nedelja godišnjeg odmora, a manje od jedan odsto radi više od 50 sati nedeljno.

Ipak, istraživanje agencije Ungdomsbarometern ukazuje na porast nivoa stresa među mladima.

Goranson veruje da bi trend „nežnih” devojaka koje žele lagodniji život mogao da bude nastavak trendova na poslu koji su se nedavno pojavili u svetu, kao što je minimalna produktivnost ili zalagnje poznat kao „tihi otkaz” (quiet quitting), koji podstiču zaposlene da ne izgaraju na radnom mestu

U međuvremenu, generacija Z (rođeni između 1997. i 2012. godine) stvara i prihvata sadržaje na društvenim mrežama koji slave slobodno vreme, a ne ciljeve u karijeri.

„Ako pogledate sadržaje o stilu života na društvenim mrežama danas, posao nije toliko zastupljen, mnogo su više posvećeni vežbanju i blagostanju”, objašnjava Goranson.

„A ako je to slika koju mladi ljudi imaju o tome kako izgleda normalan život, onda naravno, niste toliko uzbuđeni što osam sati dnevno treba da provedete na radnom mestu”.

Međutim, možda je najveće pitanje da li je ovaj trend odgovor na nedostatke švedske politike o rodnoj ravnopravnosti.

Pored Slovenije, Švedska ima najveći udeo zaposlenih majki u Evropi, ali vladine statistike pokazuju da žene u heteroseksualnim partnerskim odnosima i dalje obavljaju veći deo kućnih poslova i uglavnom vode brigu o deci.

Te žene takođe uzimaju 70 odsto roditeljskog odsustva koje finansira država i veća je verovatnoća da će zbog stresa otići na bolovanje.

Međutim, iako je jaz u prihodima između muškaraca i žena i dalje manji od proseka u Evropskoj uniji (EU) od 12,7 odsto, stoji na oko 10 odsto od 2019. godine.

Larson, koja želi da ima decu u budućnosti, kaže da je njena odluka da bude izdržavana delimično zbog toga što gleda starije žene kako se bore da usklade karijeru i privatan život.

„Mislim da mnoge žene osećaju da su sagorele zbog njihovog posla”, kaže ona.

„I pomislim na moju majku i njenu majku, moju baku i moju sestru, sve njih, one su uvek pod stresom”.

Peter Vikstrom, šef odeljenja za analizu i praćenje politike Agencije za rodnu ravnopravnost Švedske koju finansira država, takođe veruje da ovaj trend može da se tumači kao „racionalna reakcija” na „zahteve” sa kojima se suočavaju mlade žene.

Šoka Arman, ekonomistkinja u jednom od najvećih švedskih penzijskih fondova SPP-u, kaže da ne veruje da će toliko devojaka i žena napustiti posao da bi to imalo uticaj na ekonomiju Švedske.

Međutim, ona pokušava da objasni Šveđankama da napuštanje radnog mesta (kao i nepuno radno vreme) može da utiče na njihove lične finansije, od štednje i penzija, do nivoa plata, ako se vrate na posao.

Arman se nada da će trenutne rasprave oko trenda „nežnih” mladih žena koje žele lagodan život poslužiti da se i političari i preduzeća probude i shvate da još uvek ima problema koje treba rešavati u pogledu strukturnih nejednakosti u Švedskoj.

„Mislim da ono što treba više da zabrinjava je izvor toga, a to su problemi sa mentalnim zdravljem, sindrom sagorevanja na poslu i sve to, jer to ne pogađa samo mali broj mlađih žena koje danas žele da budu „nežne” i da ih neko izdržava”, kaže ona.

Izvor: bbc.com

Ako ih izbezumljeno pogleda, nastaviće da arlauču da je mala bezboraznica koja nema stida i sramote, a usudi li se da pita – Što, bre? – objasniće joj da fine i pristojne devojčice to ne pitaju i da ne treba da zna ništa sem da je to dole, što ima izmedju nogu, sramota.

Devojčice tako nastavljaju da rastu sa osećajem da su se rodile kao čudovišta sa nečim što uopšte nije trebalo da imaju.

Dečak istog usrasta krene rukom prema svom polnom organu i svi, ama baš svi, od majke do dede, ushićeno vrisnu i kažu – Pokaži, sine, šta imaš u gaćama! Ovaj odma’ svlači gaće, pokazuje šta ima, pokušava instiktivno da ga razvuče još koji santimetar i nastavlja da raste sa osećajem da samo on ima nešto u gaćama.

Dok ne ode u vojsku ili počne nešto da trenira, uglavnom dok ne stigne do kolektivnog muškog tuširanja kad ukapira da su ga svi zajebavali i da ima i većih od njegovog.

Penis kroz odrastanje u muškoj glavi, uz pomoć rodbine, dobija odlike mitskog bića s dve glave, neuništivog i nepobedivog. Dobija nadimke koji treba da dočaraju da se radi o neuninštivom, nepobedivom, nikad viđenom stvorenju od kad je sveta i veka.

Vagina kroz odrastanje postaje stidnica što valjda do kraja života treba da me opominje da treba da se stidim što je imam. Ja iskreno, pojma nisam imala da imam stidnicu sve dok ne počeh da čitam koje sve bolesti mogu da mi je spopadnu ako o njoj ne budem vodila računa, svaki ginekolog koga su pozvali da nešto prozbori o vagini je pričao o stidnici.

Dakle, ja imam stidnicu i što se mene tiče, ako moram zbog nje da se stidim, mogla sam baš bez nje i da se rodim. Koji će mi đavo ako moram da crvenim kad god pomislim da je imam.

Dakle, ja nemam vaginu nego imam stidnicu. Vaginu mogu da imam samo kod ginekologa i to ako je malo prosvećen.

Ovo je deo iz mog blog posta koji sam pisala davne 2009. godine.

Malopre pročitam da je profesorka Zlata Đurđević (živa bila) s Katedre za kazneno procesno pravo Sveučilišta u Zagrebu uputila pre nekoliko meseci otvoreno pismo pravobraniteljkama za ravnopravnost polova i decu kao i pravobraniteljki za ljudska prava zbog polne diskriminacije djevojčica u udžbenicima za osnovnu školu kojim traži da se reč stidnica izbaci iz udžbenika i zameni rečju vulva, stidna kost izrazom preponska kost, stidne usne zamene vulvinim usnama, sve u svemu da izbace stid iz naših gaća.

Ljubazno sam joj odgovorila: „Da, obratiću pažnju.“

Znala sam šta to što mi je rekla znači. Znači da ne ćuti kad je neko nepravedan, da kaže ono što misli i da se zauzima za sebe. A takvu je decu, razumem, mnogo teže čuvati u grupi.

Ali, ja sam odavno odlučila. Neću odgajati dete po merama društva. Neću odgajati ono „fino i poslušno“ dete.

Jer, ja sam ta koja je uvek bila fina i poslušna. Uvek sa svim peticama, bez zamerki. Ja sam ona koja je uvek gledala da udovolji ljudima. Ali moja ćerka nije i neće biti takva.

Dok ja odmeravam svaku reč, ona je bez dlake na jeziku.

Dok se ja trudim da budem diplomata uvek, ona je jednostavno iskrena.

Godine sam provela učeći kako da se zauzmem za sebe, kako da ne ćutim kad su drugi prema meni nepravedni. Kako da se ne izvinjavam zbog nečega što ja jesam. Kako da se ne vraćam posle svake diskusije na to jesam li rekla nešto pogrešno, jesam li nekog možda naljutila.

Provela sam mnogo vremena pokušavajući da odbacim ustaljene obrasce koje vučem od malena i ponašanja koja sam usvojila kao uslovni refleks — da se smeškam, budem slatka, da se slažem sa drugarima, nastavnicima, kolegama, šefovima. Da naučim da ne moram da idem u korak sa kulturom koja uči žene da njihova vrednost zavisi od toga kako ih drugi vide

Za svoju ćerku to NE ŽELIM.

Moja ćerka se ne boji da kaže ono što misli. Glasna je. Ne cenzuriše svoje misli. I ma koliko društvo pokušavalo da me uveri da bi trebalo da je menjam, ja to neću.

Da li će morati da poštuje ljude oko sebe? Da! Da li ću je uvek učiti da bude ljubazna prema drugima? Apsolutno. Da li će morati da bude fina i nasmejana i kad joj do toga nije? Ne baš.

Jer ideja „finog i dobrog deteta“ ide mnogo dalje od „Molim, hvala i izvolite.“

Za devojčice i žene, biti fin znači i činiti da se ljudi uz tebe uvek osećaju prijatno. To postižemo tako što se smešimo i kad smo ljute ili nam se jednostavno ne smeje. Tako što smo prijateljski raspoložene i kad smo uznemirene, tako što tuđe potrebe i ugodnost stavljamo ispred svojih, tako što govorimo mirno i tiho i onda kad u sebi vrištimo, tako što smo neprimetne i onda kad su nam želje i ideje velike. I na još sto drugih načina koje je naše društvo izmislilo da nam nametne kao one kojima ćemo se pokazati kao dobre i fine.

E pa, ne. Ja ne odgajam dobro i fino dete. Odgajam čoveka.

Pesnikinju. Naučnicu. Možda dizajnerku. Pokretača promena. A od kad je znam – pravdoljupca u duši.

Glasnu, snažnu devojčicu koja se nikad ne boji da pogleda u oči.

I neću je terati da se transformiše u neku drugu osobu, samo da bi ugodila drugima. Neću je učiti da su tuđe potrebe važnije od njenih.

Kad mi odgovara, neću joj reći da je drska i bezobrazna. Naučiću je da ne poseže za visokim tonom već za argumentima.

A kad mi neko drugi kaže da je pomalo svojeglava, reći ću mu „Hvala, trudimo se.“

Zato, mojoj glasnoj, snažnoj devojčici – znam da svet očekuje od tebe da budeš nešto drugo. Odrašćeš susrećući se na svakom koraku sa pokušajima drugih da te stave u nekakav kalup fine i poslušne devojke. Sa pokušajima da ti kažu kako treba da sediš, da govoriš, da se oblačiš, da jedeš, da dišeš.

I to je pomalo zastrašujuće. Postojati u svetu koji ti govori da takav kakav si – ne valjaš. Iako nikom nisi naudio.

Ali znaš šta je, ovom društvu i svetu zastrašujuće? Ti! Ti, mila moja, i milioni devojčica poput tebe koje će umeti da se za sebe zauzmu, promenićete svet.

I jedva čekam to da vidim.

Autor: Diana Spalding, pedijatrijska sestra

Prevela: A. Cvjetić

Izvor: Motherly

Žene rijetko započinju ratove, ali često u njima najviše pate – protjerane iz svog doma, odvojene od porodice, lišene sredstava za život i izložene nasilju.

Njihova tijela nikada ne bi trebala biti bojna polja, ali to postaju kada se seksualno nasilje namjerno koristi tokom sukoba kako bi se one i njihove zajednice dodatno terorizirale.

Usred naleta sukoba širom svijeta, slučajevi seksualnog nasilja u sukobima dosegnuli su zastrašujuće visoke brojke, skočivši za 50% od 2022. do 2023. godine. Žene i djevojčice su napadnute i silovane, prisiljavane na brak i seksualno ropstvo. Zatim se moraju nositi s teškim posljedicama koje mogu trajati cijeli život, uključujući posttraumatski stres, spolno prenosive infekcije, društvenu stigmu i izolaciju, fizičke ozljede i neželjenu trudnoću.

Većina slučajeva seksualnog nasilja počinjena je nad ženskim osobama. Jednu trećinu njih čine djevojčice. Žene koje brane ljudska prava i pružaju usluge na prvoj liniji sve su češće na meti.

Seksualno nasilje u sukobu je ratni zločin, zločin koji ušutkava glasove koji mole za mir. Ta šutnja samo se produbljuje kada oni koji naglas govore protiv neobuzdanih povreda prava dobiju malu podršku.

Tragično je to što će velika većina slučajeva seksualnog nasilja u sukobima ostati neprijavljena, dok će mali broj biti procesuiran. Veliki broj počinitelja ostat će na slobodi i tako ovjekovječiti nekažnjivost.

U međuvremenu, preživjele osobe prečesto ostaju s oskudnim resursima za zacjeljivanje tjelesnih i psihičkih rana, posebno tamo gdje su zbog namjernih napada na zdravstvene ustanove zajednice ostavljene bez spasonosnih usluga.

U svim sukobima svaka žena i djevojčica zaslužuje zaštitu i, tamo gdje nedostaju, kvalitetnu njegu i brz pristup pravdi.

U 2023. godini UNFPA je osigurao zaštitu od rodno zasnovanog nasilja za oko šest miliona ljudi u 50 zemalja pogođenih krizom. Više od 1.800 sigurnih kuća nudilo je ženama i djevojčicama emocionalno i fizičko utočište.

Zajedno moramo učiniti više. Moramo povećati usluge kako bismo zadovoljili potrebe i zaštitili prava još većeg broja preživjelih. Kako bi se to postiglo, ključno je zatvoriti golemi jaz u financiranju koji stoji na putu napretka.

Trenutno je manje od 15% sredstava potrebnih za osnovne usluge prevencije i zaštite dostupno za odgovor na rodno zasnovano nasilje u kriznim situacijama.

Žene i djevojčice znaju koja su rješenja najbolja za njih same i njihove zajednice. Trebamo njihovu zastupljenost u mirovnim i političkim procesima prije, tokom i nakon sukoba. Njihovo vodstvo i značajno sudjelovanje mogu usmjeriti donošenje humanitarnih odluka kako bi se smanjilo i konačno okončalo seksualno nasilje u ratu.

Ovo je načelo koje UNFPA zagovara i prakticira kao vodeća organizacija s prve linije  borbe protiv rodno zasnovanog nasilja u humanitarnim okruženjima.

Trajni mir bit će moguć samo kada u ime preživjelih seksualnog nasilja ušutkamo oružje i kada stvorimo svijet u kojem će žene i djevojčice moći ispričati svoju istinu i živjeti dostojanstveno i sigurno.

Postoji mnogo literature posvećeno tome šta da radite ako je vaše dete žrtva maltretiranja od takozvane “zle devojke”. Ali šta činiti ukoliko saznate da je vaše dete ta “zla” devojka?

Možda vam je školski psiholog prijavio da vaša ćerka zadirkuje druge ili vam je neko od roditelja rekao da njihovo dete ima problem sa vašim. Možda ste “uhvatili” šaljive, podrugljive poruke dok ste pregledali njen telefon. Šta god da je izvor, vest će u početku biti teško probavljiva.

– Za bilo koga od nas, ako nam se kaže da je naše dete uradilo nešto loše ili podlo, odmah pomislimo da je to nemoguće – kaže Aleksis Blajh, socijalni radnik i terapeut iz Njujorka koji radi sa tinejdžerima.

Ako otkrijete da se vaše dete ne ponaša sjajno prema svojim vršnjacima, treba da dođete do korena problema, odnosno uzroka zašto se ponaša tako. Velike su šanse da razlog počiva u osećanjima vašeg deteta, više nego u konkretnom sukobu sa maltretiranim detetom. Na primer, ogovaranje se obično ne radi sa štetnim namerama. Umesto toga, strane koje učestvuju, obično nesvesno, to rade da bi se međusobno povezale.

– Ljudi ogovaraju jer deleći informacije kreiraju bliskost – kaže Blajh.

Pitajte svoje dete “da li postoji drugi način da se osećaš blisko sa svojim prijateljem, a da ne pričaš o toj osobi?”

Navedite primere sukoba koje ste imali na poslu ili sa svojim grupama prijatelja i kako ste ih rešavali. Ukažite na konflikte na te-ve-u i razgovarajte sa svojim detetom kako bi ono postupilo u toj situaciji. „Deca uvek slušaju“, kaže Blajh. „Čak i ako prevrću očima, shvataju sve“.

Pogledajte širu sliku

Ovo loše ponašanje devojčica obično oživljava u srednjoj školi, kada pubertet počinje da pogađa i emocije preplavljuju.

Deo razloga zašto devojke dobijaju lošu reputaciju, objašnjava Blajh, jeste to što devojke imaju tendenciju da emocionalno više ulažu u svoja prijateljstva. Obično im je više stalo do dinamike prijateljstva.

Kortni Konli, terapeutkinja i stručnjakinja za dobrobit iz Merilenda koja je specijalizovana za pomoć mladima, kaže da je važno zapamtiti da je zločesto ponašanje devojaka oblik komunikacije. „Postoji razlog zašto se deca ponašaju na taj način, bilo da se radi o sticanju popularnosti, da li su i sami bili meta ili pokušavaju da se uklope u određenu gomilu koja takođe ima takav mentalitet zle devojke“, kaže ona.

Mnogo puta je to igra moći u kojoj to dete pokušava da se postavi u ono što smatra boljom društvenom situacijom.

Prema nezvaničnim informacijama Nenad M. je uhapšen nakon što je u PU Mrkonjić Grad prijavljeno da se nastavnik nedolično ponašao prema dvije maloljetne učenice, starosti 12 i 13 godina, i navodno im tražio da se skinu gole.

O svemu je obaviješteno Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci i nastavnik je uhapšen zbog sumnje da je počinio krivično djelo polno uznemiravanje.

– Nakon prijave saslušano je više osoba, a osumnjičeni je uhapšen i biće predat u nadležnost tužilaštva na dalje postupanje – rekao je izvor ATV.