• razmislite o tome šta ljudima oko vas nedostaje
• pitate najbliže prijatelje šta oni misle u čemu ste vi najbolji
• kad već provodite vrijeme na internetu, odlučite da neko vrijeme potrošite čitajući tekstove iz kojih ćete naučiti nešto i unaprijediti znanja koja već imate.

A sada, Lolini prijedlozi!

Prodaja kolača ili jela

Počnite sa malim stvarima i sanjajte velike snove. S obzirom na to da svakodnevno pripremate jela u svojoj kući, možete dodati malo mašte, kreativnosti i marketinga, a sve to servirati na društvene mreže. Osim što je jednostavno i zanimljivo, to je veoma isplativa ideja, jednom kada steknete dovoljan broj kupaca. Vaša ulaganja su minimalna, a odnose se na materijal i pripremu jela. Ne plaćate prostor, porez i ostale dodatne troškove pa vremenom možete zaraditi solidan iznos novca. Osim toga, kada vaše dijete poraste možete ga uključiti u kreativni proces i zajedno s njim pripremati ukusna jela i poslastice.

Freelancing

Tržište freelancinga veoma brzo je poraslo, u posljednjih nekoliko godina. Prednost je fleksibilnost radnog vremena pa su mame domaćice jedna od najčešćih kategorija koje se ovim bave. Istraživanja pokazuju da se sve veći broj ljudi odlučuje na freelancing, jer im štedi vrijeme, a omogućuje veću povezanost sa porodicom i prijateljima. Možete se baviti prodajom stvari, pisati, snimati. Zavisno od toga šta su vaši talenti.

Planiranje događaja

Jesu li vas često pitali za mišljenje i savjet kako da organizuju žurku ili rođendan? Imate odlične organizacijske vještine, umijeće pregovaranja i naglašenu kreativnost? Onda je ovo vaš posao iz snova. Počnite sa malim organizovanjima, a kasnije možda dosegnete nivo na kojem će vam pozavidjeti i ozbiljniji organizatori događaja. Radite na svojoj promociji putem interneta i vrlo brzo ćete stupiti u kontakt sa klijentima. Ono što je veoma važno je da većinu posla možete od kuće uraditi pa ostajete primarno posvećeni svojoj djeci. A imate i dovoljno vanjskih aktivnosti, tako da vas kuća neće “ugušiti”.

Online savjetnik/asistent

Sve češće, organizacije i pojedinci odlučuju se da zaposle nekoga kao online asistenta. Na taj način oni uštede, a vi zaradite u udobnosti svog doma. U suštini, budućnost digitalnog marketinga upravo i jeste u online radu. Za većinu toga uopšte ne morate biti u kancelariji ili na terenu. Dovoljno je da uradite analize i sredite dokumente koje vam poslodavac šalje elektronski, a vi vraćate urađeno, takođe, putem elektronske pošte ili društvenih mreža.

Online prodaja

Sa ekspanzijom društvenih mreža u svim aspektima, možete da izaberete i kako to mudro iskoristiti. Možete napraviti online radnju odjeće, namještaja, uređaja ili nakita. Stvari mogu biti ručno rađene ili neke koje već posjedujete. Vaša kreativnost i sloboda apsolutno mogu biti neograničene. Podijelite stranicu sa prijateljima, a kada oni podijele sa svojima, vrlo lako ćete širiti krugove potencijalnih kupaca.

Na kraju, sve zavisi od vaše želje i namjere da uložite vrijeme i energiju da ostvarite svoje snove. Veoma je važno povezati se sa ljudima sličnih interesovanja, koji vam kasnije mogu biti i korisna poveznica sa publikom ili potencijalnim klijentima. Ono što je prioritet jeste vaša porodica, ali to ne znači da zanemarite svoje snove. Naprotiv, vjerujte u njih više nego ikada. Svaka soba u vašoj kući može biti početak nove karijere. Dajte mašti na volju i vjerujte u sebe. To je prvi korak, na putu ostvarenju velikih ideja.

 Konstantno odgovaranje na pitanje: „Šta radiš cijeli dan?“ Kao da sama briga o djetetu ne podrazumijeva puno radno vrijeme, vi ste tu i da brinete o kući, mužu i sebi. Ali, kako to objasniti drugima.

Većina vaše komunikacije svodi se na razgovor sa osobom mlađom od pet godina pa zaboravljate komunicirati sa odraslima.

Postoje trenuci u toku dana kada većina ljudi odmara i odspava popodnevni san, ali vama je to postala misaona imenica.

Podgrijavate kafu više puta u toku dana, jer taman što je spremna vi morate presvući/nahraniti dijete. A onda, kada konačno dođete do kafe, ona je hladna.
Ideja o sređivanju propala je onog trenutka kada shvatite da je to gubljenje vremena i odlučite ostati u pidžami cijeli dan.

Uvijek ste prvi koji pokupite viruse i bolesti koje djeca donesu iz škole. A onda pazite da ih ostali ne dobiju. Pri tome, tako bolesni, morate i dalje da brinete o svima. Jer, ko će drugi?

Jedini period kada možete biti produktivni je vrijeme dok beba drijema, a i to traje tri minute.

Stalno vam govore da ste prava srećnica što možete sebi priuštiti da ostanete kući i brinete se o djeci.

Uvijek imate nešto nedefinisano na svojoj majici, bilo da se radi o flekama ili ostacima hrane. Međutim, to shvatite tek kad izađete u javnost. Tad shvate i ostali.

Samo zato što ne radite u kancelariji, ljudi podrazumijevaju da imate slobodnog vremena da pečete kolače za školske priredbe, volontirate i priključite se organizacijama. E pa, ne baš.

Svaki put kad neko pita: „Šta radite?“, morate smisliti hrpu odgovora, jer jednostavno radite sve! To njima i dalje nije posao.

Zvuči vam poznato? Kakva su vaša iskustva?

Zašto se reč domaćica često upotrebljava onda kada se želi neko uniziti, omalovažiti, kada mu se želi poručiti „nisi daleko i mnogo dobacio, nisi uspeo u životu, ne čitaš, neškolovan si, sričeš na slogove, smrdiš na zapršku i crven lukac, kosa ti je nefarbana i raspucala, nokti polomljeni, crni, odeća muljava, rečnik nezavidan“?

Volela bih da mi kaže kako zamišlja domaćicu.

Volela bih da joj kažem kako ja zamišljam domaćicu. Da joj kažem da je to za mene svaka žena koja brine o svom domaćinstvu, koja ga je hrabro uprtila sebi na pleća, koje hrani, glanca, neguje, pere, o kom se brine da bi bilo zadovoljno, da bi raslo, napredovalo, i smejalo se. Da bi se svi u njemu smejali.

Da je to žena koja od dinara napravi tri, tako da diplomu ne mora da ima, ali znanje joj ne manjka. Da je vremenom postala intuitivna, snalažljiva, da su joj izrasle još dve ruke, još dve noge, još nekoliko očiju i još par ušiju. Da često prevaziliazi sopstvene snage i moći.

Da mogu rekla bih joj da je za mene domaćica i svaka ona žena koja ima posao, pa kada stigne kući zaveže kecelju oko struka i dohvati se kuvanja i spremanja, kao da se prethodnih osam ili devet radnih sati u njenom životu ništa dogodilo nije.

To je za mene žena koja ne kuka. Koja je vredna, brza. Koja ume. Koja podjednako vodi računa i o domaćinstvu i o sebi. Koja čita. Koja ume da se zabavi. Koja sređuje kosu, nokte. Koja jednako dobro razvlači pitu i radi završne račune, na primer. Koja je vredna (namerno ponavljam), jer je upravo to ono što više od svega definiše jednu domaćicu, bilo da živi u nekom izgubljenom seocetu bez struje i vuče svojim snažnim rukama krave na ispašu, bilo da stoji na klimavoj stolici i pere prozore dok preslišava dete lekciju iz biologije.

Lenja žena ne može biti domaćica. I to je jedina istina. Lenje ruke makar imale svo vreme ovoga sveta, ostaju ukrštene i nepohabane.

Moja mama, babica, žena koja je svakodnevno putovala 70 kilometara da bi na ovaj svet dočekivala bebe, umela je čim stigne s posla da vadi šerpe i sitno u njih secka luk i meso. Nikada nije spavala poslepodne. Ne mogu ja to, govorila je. Šetala bi po stanu s krpom i brisala sve što je naprašljavilo kuću, posušivala lavabo i neretko priznavala „ovo je bolest“. Volela je da čita knjige pred spavanje, onoliko koliko bi joj umor dopuštao. Rano ujutru, na stanici, mogli biste je videti kako doterana i lepa čeka autobus. Umorna, sigurno.

Njeni nokti uvek su bili uredni, ne bi vam mogli otkriti šta je sve prethodnog dana uradila. Ona je i danas za mene prava domaćica, vredna, odgovorna, sposobna, doterana. Žena koja je u jeku inflacije, kada je tata ostao bez posla, uspela da ostane pribrana, domišljata i izgura domaćinstvo neokrnjeno iz najgoreg perioda. Da ne osetimo da bilo šta fali, ni ulje, ni hleb, ni udžbenici, ni nove patike i jakna.

Danas nazvati nekoga domaćicom, sa željom da ga omalovažiš, je stoga pucanj u prazno. Mašenje suštine. Pre kompliment, nego uvreda, makar mislili i na izraubovanu ženu nesređenog zapuštenog tela, neprijatnog mirisa, čupavu.

Jer od kad se to dobrota čoveka meri dužinom izrastka na kosi, na glavi, čistim ili prljavim noktima, mirisnim ili znojavim telom, urednom ili uflekanom garderobom?

I od kad je to za dobrotu čoveka nužno da se školuje? Od kad je to diploma garant valjane, neiskvarene duše?

A dobar čovek i manje dobar je za mene jedina podela koju mogu da napravim među ljudima.

Sve ostalo je ljudska uznapredovala potreba da se vređamo.

U potpisu “neškolovana domaćica”.

Prije više decenija nije bilo prirodno da žena ima posao, njeno je bilo da bude kod kuće, vodi računa o djeci, o kući i o svemu ostalom što nije muškarčeva briga, a prema nekim „pravilima“ muškarac je trebalo samo da ode na posao, vrati se kući i odmara.

Danas, iako imamo pravo glasa naš mentalitet nam ne dozvoljava da se distanciramo previše od onog starinskog načina razmišljanja. Razlika je samo u tome što žene pored onih kućnih poslova imaju i „prave“ osmočasovne, odgovorne i iscrpljujuće.

Nije se promijenilo to što se i danas poslovi dijele na muške i ženske, a gotovo je uvijek više onih ženskih.

Nije se promijenilo to da se nekako podrazumijeva da je žena zadužena za ručak iako oboje dolaze kući s posla u isto vrijeme.

Nije se promijenilo to da društvo i dalje misli kako žene koje su „domaćice“ po cijeli dan ne rade ništa.

Nije se promijenilo to da žene koje ne stignu skuhati ručak dočeka pitanje: „A, šta si radila cijeli dan pa nisi stigla?“.

Nije se promjenilo to da se muškarac koji u održavanju domaćinstva učestvuje jednako kao žena smatra papučarem, da ne upotrijebimo neku puno težu riječ.

Nije se promijenilo da to da mame djecu vaspitavaju, a tate ih čuvaju kad mama ne stiže.

Nema ovo nikakve veze sa feminizmom, mislim ima, ali i nema, ovo ima veze samo sa ljudskošću. Nismo ravnopravni, nikada nećemo biti ravnopravni. Nekada pomislim da su muškarci iskoristili jedinu žensku slabost, onu fizičku, da bi ih učinili inferiornima i to iz straha da njihove brojne slabosti ne bi došle do izražaja.

Žene su te koje rađaju.

Žene su te koje vode računa o porodici.

Žene su te koje prave rasporede i organizuju.

Žene su te koje zarađuju.

Žena je ta koja zna gdje ti je druga čarapa i kad je probudiš u ponoć.

Žena je ta koja ti mijenja obloge kada se s dušom rastaješ zbog obične hunjavice, obično bolesnija od tebe.

Ona zna ko je ta Ivana koja stalno zove tvog sina.

Ona je u stvari patuljak koji čarobnim štapićem preko noći sredi kuću da te ujutro dočeka uredna i mirisna.

Ako se i dalje pitate šta to žene rade po cijeli dan, evo da vam nacrtamo.

Biste li se mijenjali? Biste li ostali kod kuće i ne radili ništa?

Izvor: Kućica