Pod motom “Zajedno za svijet u kojem menstruacija nije tabu”, održane su aktivnosti koje su usmjerene na educiranje, osnaživanje i rušenje tabua povezanih sa menstruacijom.

U okviru ovogodišnjeg obilježavanja, četiri osnovne škole u Sarajevu su imale tematske časove posvećene unapređenju menstrualnog zdravlja, koje su realizirali nastavnica i učenice Srednje medicinske škole – Jezero Sarajevo, ističući važnost pravilnog informiranja i razbijanja predrasuda već u osnovnoj školi.

“Ovo je važan korak ka stvaranju društva u kojem se mladi osjećaju osnaženo i informirano, posebno o temama koje su često okružene tabuom. Edukacija i otvoreni razgovori su ključni za promjenu svijesti i stvaranje podržavajuće okoline”, istakla je Melisa Hodžić, učenica iz Srednje medicinske škole – Jezero Sarajevo.

Pedagogica Srednje medicinske škole “Jezero,” Alma Gogalić, naglasila je značaj projekata koji imaju za cilj edukaciju i osnaživanje mladih, te je izrazila nadu da će se ova praksa proširiti na ostale škole.

Kabinet premijera Kantona Sarajevo na čelu sa premijerom Nihadom Ukom zajedno sa UNFPA i ostalim partnerima s ponosom i iznimnim zadovoljstvom već treću godinu pomaže u realizaciji projekta unapređenja svijesti o važnosti menstrualnog zdravlja pogotvo kada je riječ o skupini mladih žena i djevojčica.

Zahvaljujući finansijskim izdvajanjima Vlade KS, ali i društveno odgovornih donatora, učenicama svih srednjih škola u Kantonu Sarajevo su već treću školsku godinu zaredom omogućene dostatne mjesečne količine higijenskih uložaka.

Uz prethodno, Dalila Zečić, savjetnica za evropske integracije i koordinaciju provedbe projekata u Kabinetu premijera KS je navela: “Naša borba ovdje neće stati te se nadamo kako ćemo pored ove ciljne grupe implementaciju projekta proširiti i na ostale relevantne kategorije žena u našem društvu”.

Menstruacija je prirodni dio svakodnevnog života povezan s zdravljem, dostojanstvom i ljudskim pravima.  Svaka osoba zaslužuje siguran pristup odgovarajućim prostorijama za održavanje lične higijene, proizvodima za menstrualnu higijenu, odlaganju otpada kao i pouzdanim informacijama na ovu temu.

“Stigmatizacija  osoba povezana s menstruacijom ugrožava njihova ljudska prava i dostojanstvo. UNFPA će nastaviti podržavati  partnere u BiH u podizanju svijesti o značaju menstrualnog zdravlja i zalagati se za svijet u kojem menstruacija nije tabu“, izjavila je dr. Enida Imamović iz ureda UNFPA, Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija u BiH.

Obilježavanje Međunarodnog dana menstrualnog zdravlja predstavlja samo jedan segment programa “Za naše dane u mjesecu”, koji se nastavlja kroz saradnju Vlade Kantona Sarajevo i UNFPA BiH, s ciljem unapređenja menstrualnog zdravlja i rušenja tabua povezanih s menstruacijom.

Ravnoteža informacija

Kada mladi žele saznati nešto o prvom seksu i krenu istraživati ponajviše čitajući internetske tekstove, najčešće će pronaći one koji obiluju informacijama o opasnostima, upozorenjima i rizicima koje seks nosi. Da ne bi bilo zabune, apsolutno je važno da svi imaju tačne informacije o polno prenosivim bolestima, načinima prevencije neželjene trudnoće, davanju i traženju pristanka na seks kao i na različita seksualna ponašanja i slično.

Međutim, jednako tako svima trebaju i informacije o tome kako njihovo tijelo reaguje tokom seksualne stimulacije, koji dodir im odgovara, kako komunicirati šta im paše, a šta ne paše, kako uživati i prepustiti se užitku, kako smanjiti tjeskobu i strah, šta sa sramom, kome se obratiti za pitanja i nedoumice oko seksa. Drugim riječima, potrebna je ravnoteža informacija.

Seks je nešto lijepo, ugodno, uzbuđujuće, no te poruke kao društvo ne želimo prenijeti mladima zbog pogrešne ideje da ćemo ih prerano potaknuti da nespremni srljaju u seks.

Ignorisanjem ili isticanjem negativnog oko seksa nećemo to spriječiti, a samo odgađanje neće nas nužno učiniti spremnijima za seks.

Prvog se seksa svi sjećamo, neki rado, a neki i ne baš. Kako god bilo, to je zasigurno jedno od značajnih iskustava u životu, no iskustva prvog seksa različita su. Većina djevojaka i mladića kao razlog prvog seksa navodi ljubav i znatiželju te seksualnu potrebu, no neki to učine na nagovor partnera/ice, zbog uticaja alkohola ili droga te pod pritiskom vršnjaka. Procjene su da ga polovina djevojaka doživi kao pozitivno iskustvo, dok je za svaku treću djevojku ono razočaravajuće ili katastrofalno. Kod mladića je znatno više onih kojima je to iskustvo pozitivno i ispunjavajuće, a svega 15% njih razočarano je istim.

Razvijanje spremnosti za seks

Brojke razočaranih otvaraju pitanje jesu li ti pojedinci bili spremni na prvi seksualni odnos. Vjerojatno nisu. No šta uopšte znači biti spreman/na? Posvuda piše da spremnost osim tjelesne zrelosti podrazumijeva psihičku i emocionalnu zrelost, dovoljno razmišljanja o tome, kako se osjećate, želite li to stvarno ili ste pod pritiskom vršnjaka, partnera/ice, niste sigurni i slično.

Uh, bome težak zadatak za svakog mladića i djevojku! Očekuje se da o seksu intenzivno promišljaju i da sami sebi odgovore na vrlo kompleksna pitanja. Imajući na umu da ih nikada nitko nije pitao o tome, da nigdje nisu učili promišljati i komunicirati o seksualnosti, da niti jedna stručna osoba nije stala pred njih i otvarala dijalog o seksualnosti, cure i dečki odluku o spremnosti za seks donose na temelju niza nepoznanica, krivih vjerovanja i manjkavih znanja.

Tačno je da sve u životu trebamo raditi kad smo spremni, ali puno puta mislimo da smo spremni, a nismo, a nekada smo realno spremni, no prati nas duboki osjećaj straha da nismo spremni. Dob sigurno nije dobar kriterij za određivanje spremnosti za seks. Većina mladih prvi seksualni odnos ima između 17. i 19. godine života, no ima i onih koji seks imaju kasnije, ali i ranije, i ništa od toga ne mora biti loše ili pogrešno. Kao stručnjakinja za područje ljudske seksualnosti mislim da je potrebno obrnuti pitanje o spremnosti na seks.

Nije pitanje trenutka kada ćemo spoznati da smo spremni za seks, nego kako se do spremnosti dolazi i kako se ona razvija.

Krenimo redom:

1. Seksualnost se razvija od djetinjstva i ako se razvija na što zdraviji način – predstavljat će preduvjet spremnosti za prvi penetrativni seks. Ako niste masturbirali, bilo bi dobro da pokušate. Na taj ćete način razumjeti kako funkcionirate tijekom seksa, što se događa kad seksualno uzbuđenje raste, a što kad nestaje, kakav je to osjećaj orgazam i koja stimulacija vam je potrebna da do njega dođete. Vjerojatnost da ste si dozvolili užitak sami sa sobom, da ste naučili koji dodiri su potrebni za seksualno uzbuđenje, neprocjenjivo je za buduće partnerske seksualne odnose. Već smo u ranijem tekstu pisali o važnosti masturbacije, ali i koliko je ovo iskustvo sigurno i zaštićeno od svih rizika. Masturbacije se ne treba sramiti niti osjećati krivnju. To je istraživanje tijela kako biste bili što seksualno zdraviji tijekom života. Od najranije dobi stremimo ugodi, a jedan dio ugode proizlazi iz ugodnih dodira tijela. Maženje, škakljanje, masiranje ugodne su radnje koje stvaraju osjećaj privrženosti i fizičke bliskosti i preduvjet su razvoja zdrave seksualnosti. Djeca također uče koji im dodir odgovara te gdje sve osjećaju ugodu kada dodiruju vlastito tijelo. Dobro bi bilo da ih podučimo dijelovima tijela i što češće normaliziramo dodirivanje bilo kojih dijelova vlastitog tijela. U ugodne dodire spadaju i dodiri vlastitog spolovila. Obzirom da dodir vlastitih genitalija proizvodi visoku razinu ugode, razvojem se otkriva i počinje s činom masturbacije. Djecu zanimaju koje su razlike u genitalijama između dječaka i djevojčice te pokazuju razna druga ponašanja koja ukazuju da se seksualnost razvija. Kao što smo već pisali, prije ili kasnije spoznaja o tome da dodir i stimulacija genitalija dovode do užitka (bez ili s orgazmom) sasvim je razvojno zdravo i normalno ponašanje, da ne kažem poželjno. Već u ranoj školskoj dobi postajemo svjesni privlače li nas djevojke ili dječaci, tada se prvi put zaljubljujemo. S nastupom puberteta i ulaskom u razdoblje adolescencije postajemo sve svjesniji da postoji seks. Nekada o tome čujemo od drugih, nekada pročitamo na internetu, nekada vidimo na internetu. Ako imate sreće, nekada vam neka odrasla osoba kaže provjerene i točne informacije o tome.

2. Slika o vlastitom tijelu nerijetko predstavlja problem mladim djevojkama i mladićima. Izloženost nerealnim slikama i prikazima spolovila i tijela u seksu može razviti dubok osjećaj srama da s njihovim tijelom nešto nije u redu ili da je odbojno. Bilo bi dobro educirati se i potražiti slike realnih vulvi i penisa te prikaze realnih tijela. Važno je da mladi što češće čuju i usvoje kako svako tijelo ima pravo na užitak.

3. Naučite komunicirati o seksualnosti. Prije prvog seksualnog odnosa bilo bi dobro da razgovarate s osobom s kojom želite imati seksualni odnos. Ako je osoba već imala seksualne odnose, onda bi bilo dobro saznati nešto o seksualnoj prošlosti. Osim rizičnih ponašanja o kojima možemo čuti (nikad nisam koristio kondom, štitila sam se od trudnoće računajući plodne dane, seks sam u pravilu imala kada sam bila pod utjecajem alkohola), možemo saznati i u čemu u seksu uživa, kakvu stimulaciju žudi i što joj se u seksu sviđa. Bilo bi dobro da možemo podijeliti i svoje strahove te se zajednički dogovoriti oko seksualnih aktivnosti. To je zrelo, odgovorno, a može biti i vrlo uzbuđujuće i povezujuće. Partner/ica s kojom možete pričati o seksu trebao/la bi vam imponirati jer je to pokazatelj otvorenosti prema temi seksualnosti. Iako prvo seksualno iskustvo možete imati izvan romantične veze, treba imati na umu da će seks biti bolji što osobu bolje poznajete, što joj više vjerujete jer ćete tada lakše komunicirati prije, za vrijeme i nakon seksa.

4. Educirajte se o rizicima. Vjerujem da o tome znate nešto, no mene uvijek nanovo čudi manjak znanja ili njegovanje krivih informacija o spolno prenosivim bolestima, o zaštiti od neželjene trudnoće, ali i o potpuno zanemarenoj temi seksualnih problema. Mnogi seksu pristupaju sa strahom od toga da im penis neće biti dovoljno čvrst, da će prebrzo svršiti, da neće uopće svršiti, da će ih boljeti. To su važne teme za mlade ljude i bilo bi dobro kada biste imali zaista nekog stručnog i od povjerenja da vam objasni kako ljudi seksualno funkcioniraju i zašto u njihovoj dobi može doći do seksualnih problema.

5. Promislite uopće što je to prvi seks. Prvi seks za većinu (heteroseksualnih partnera) podrazumijeva penetraciju penisa u vaginu. Međutim, seks je ili bi trebao biti puno više od penetracije. Ako se dvoje mladih strastveno ljubi ili dodiruje po različitim dijelovima tijela radi tjelesnog užitka, ili dodiruje spolovilo rukom, ili ima oralni seks, pitanje je jesu li imali seks? Zapravo jesu. Jasno je da mladi svakako žele probati ići do kraja te imati penetrativni seks, ali kad bi o seksu razmišljali sveobuhvatnije, odnosno razumjeli da seksualni užitak proizlazi iz brojnih seksualnih ponašanja, možda bi imali manji osjećaj pritiska, nelagode i straha ili pak izrazite žudnje probati baš ono što prvi seks čini prvim. Time se povećava vjerojatnost da to bude lijepo i zadovoljavajuće iskustvo.

6. Probajte razumjeti da je seksualnost proces i da će se mijenjati i razvijati cijeli život. Stvari ne trebaju biti savršene od prve. Brojni mladi brinu o izvedbi, kako nešto napraviti, kako će to izgledati, što će duga osoba misliti i hoće li se radi nečega u seksu osramotiti. Pri tome je najgore kopirati aktivnosti koje ste vidjeli na pornografiji. Rješenje je za to, ponovno, komunikacija. Imajte na umu da vas u seksu partner ne bi trebao procjenjivati, već da je riječ o zajedničkoj izvedbi i da je užitak uzajamno dijeljena odgovornost u seksu. Najbolja je seksualna izvedba ona u kojoj oba partnera uživaju, a ne ona u kojoj izvode akrobacije. Stoga usporite, komunicirajte, dogovarajte se. To će donijeti najviše užitka. Recite što vam paše i što želite. Za to je potrebna zrelost, ali polako ćete svaki put znati još malo što vam paše više, a što manje.

7. Osvijestite svoj rodni i seksualni identitet i orijentaciju. Potpuno je u redu da u skladu s time birate partnera/icu. Slobodno eksperimentirajte, ali pri tome svakako pazite na to da ste tražili i dali pristanak na razne seksualne aktivnosti.

Tanja Jurin, Psihologinja i seksualna psihoterapeutkinja, Filozofski fakultet u Zagrebu

Stvar je u onome što negujemo, dopuštamo, usmeravamo od prvog dana.

Stvar je u prihvatanju svake emocije, svake suze, svakog nadurenog nosa, svakog malog sloma, svake tuge, zbunjenosti, izgubljenosti, nesigurnosti koja pokulja iz tih sinova dok su još u peleni.

Stvar je u poštovanju svakog milimetra njihovog tela i ličnog prostora, jer kako će on poštovati tuđe sutra, ako njegovo nije poštovano danas?

Kako će shvatiti težinu jednog izgovorenog “Ne”, ako se njegovo ne pika.

Kako da shvati poštovanje tuđih granica ako su njegove kršene od prvog trena?

Nije stvar u edukaciji.
Stvar je u sigurnom prostoru koji stvaramo oko njihovih suza, nežnosti i slabosti. Jer ako im kroz ljubav ne stvorimo taj prostor sada otimaće ga kroz agresiju sutra.

Stvar je u tananom umeću poštovanja i usmeravanja, stvar je u umešnosti s kojom postavljamo naše ujedno uvažavajući njihove granice.

Nije stvar u edukaciji sinova.

Stvar je u razbijanju ovog viševekovnog točka koji od njih zahteva da uguše sve “žensko” u sebi da bi bili “pravo muško’.

Ovog točka koji im je rekao da je grubost biti muško, da suze nisu za muško, da zagrljaj nije za muško, da se zna šta je muško, da se lupa o sto kad si muško, da strah ne sme biti za muško…

Ovog točka koji je oduzeo dečacima pravo da budu… pazi sad … ljudi!

Preuzeto sa: Jelena Jakšić on Instagram

Ja sam mama koja djetetu, odmah nakon jutarnje puse, pusti crtić jer tako dobijem “besplatnih” pola sata za kafu. I da, ako želimo, možemo cijeli dan leškariti u pidžamama.

Ja sam mama koja pusti da dijete samo pere zube i onda šokirano gleda četkicom za zube opranu kadu i veš mašinu.
Ja sam mama koja ima hrpu suđa i veša koji čeka peglanje, a nikad ga ne dočeka i na kraju ga samo posložim i poguram u ormar. I mama koja skupa sa svojim curicama na koljenima briše pod u kuhinji.

Ja sam mama koja je odustala od opominjanja da se mrvice kruha, smokići, čokolada i ostalo ne jedu s poda. Ja sam mama kojoj su se vrata od frižidera potrgala i teško se otvaraju, jer ne želim priznati da je to možda od 118 magnetića, papirića, blokića i ostalih krasota koje na njima vise.

Ja sam mama koja od Lego kockica može napraviti sve pa čak i Crvenkapicu i vuka. I gljivu. I drvo. I čekić. Sa kojim onda sve to razbijemo… I mama sam koja zna sve epizode Maše i Dore napamet i koja zna tačno gdje su nestali Teletubiesi!

I mama sam koja pojede onu zadnju kockicu čokolade, sakrije samo za sebe gumene bombone, a onda kaže djetetu da nema više, jer je ona sve pojela!

I mama koja u spavaćoj sobi napravi šator i tunel, a onda do vrata ide preko kreveta jer je soba apsolutno zakrčena. I preko istog kreveta pravi kolut naprijed i nazad. I dopušta skakanje po krevetu. I mama koja u svakom trenutku zna gdje je žuti auto.

I mama koja ponekad naveče namjerno preskoči kupanje djeteta jer mi se jednostavno ne da…Ali sam i mama koja nikad ne preskače priču prije spavanja.

Ja sam ta koja ujutro pusti da je djeca malo duže zovu, jet se pravim da spavam. Ja sam mama koja stalno zaboravlja djetetu dati D3 kapi i zaboravi dijete namazati s nečim protiv komaraca i zaboravi kremu za sunčanje… Mama sam koja nekad djetetu za večeru da sladoled. Da, i za to sam kriva.

Mama sam koja u parku pusti dijete da se bori za svoja prava i da se svađa sa drugom djecom, a najradije bih skočila i nekome glavu otkinula. I mama koja pusti dijete na veliki tobogan i onda šokirano gleda kako se dijete kao metak, šokiranog lica spušta…a onda je dočekam ogromnim “Bravooooo!!!” i gledam taj ponosni smješak, jer smo eto, i to uspjeli preživjeti.

Mama sam koja svaku praznu ambalažu daje djetetu za igru i tako polako gledam kako se stan pretvara u deponiju. Ali sve nam treba…I mama koja si sa 40 godina kupi plavi lak za nokte sa šljokicama samo zato što zna kakvo će oduševljenje izazvati mamini plavi nokti!

Isto tako sam mama koja može bdjeti 4 dana i 4 noći i sjediti na krevetu gledajući svoje bolesno dijete i držeći mu ruku na čelu dok spava. I mama koja će i kad je najumornija i najpospanija ustati iz kreveta da bi uzela u krilo svoje uplašeno dijete koje je sanjalo krokodila iz duboke rijeke Nil.

Ja sam mama koja neće za 20 godina uzeti knjigu i reći djeci: “Ovo vas je odgojilo!” Ja sam mama koja će stati pred njih i reći: “Da, ja sam vas odgojila. I griješila sam. I mučila sam se. I mučila sam vas. Ali zato ste sad pošteni ljudi koje obožavam i koji mene obožavaju. A sad se gubite i izvolite biti sretni!”

Preuzeto s Fejsbuka.

Autorka: Mama četvoro djece

Želite li da postane čovjek?

Lole su u Banjaluci bile u potrazi za centrom koji se, uz kognitivni razvoj djeteta, bavi i njegovim socio-emocionalnim razvojem. Našle smo ga na Bulevaru Desanke Maksimović 2. Zove se “Kreativno-edukativni centar Sveznalice”, a namijenjen je djeci i omladini od 5 do 18 godina. Ruža Lukić, socijalna radnica i direktorica centra, provela nas je kroz sve programe koje nude.

„'Sveznalice’ su zasnovane na Evropskoj konvenciji o pravima djeteta. Tu su i svi drugi standardi koji uključuju zaštitu djece od svih oblika zanemarivanja, zlostavljanja i zloupotrebe. Imamo svoju politiku o zaštiti djece, koja je donesena na osnovu ličnog iskustva. Deset godina sam radila u oblasti zaštite djece i unapređenja formalnog obrazovanja kroz međunarodne organizacije ’Save the children’ i ’World Vision’. Socijalna sam radnica i zaista živim ono što radim. Naš stručni tim nosi iste takve vrijednosti. Pružamo podršku djeci, njegujemo njihovu ličnost i polazimo od činjenice da je svako dijete dobro i ima svoje potencijale. Odrasli uvijek okarakterišu dijete, a ne ponašanje, što je pogrešno. U ’Sveznalicama’ želimo da jasno, od početka, dođemo do spoznaje da su svi problemi rješivi i da je problem ponašanje, a ne ličnost djeteta“, priča Ruža.

Lole su u Banjaluci bile u potrazi za centrom koji se, uz kognitivni razvoj djeteta, bavi i njegovim socio-emocionalnim razvojem. Našle smo ga na Bulevaru Desanke Maksimović 2. Zove se “Kreativno-edukativni centar Sveznalice”, a namijenjen je djeci i omladini od pet do 18 godina.

“Sveznalice” uče djecu i mlade kako da grade svoj sistem vrijednosti i da te vrijednosti pronalaze u okolini. Suština je zapravo preventivno djelovanje na probleme, a pored kognitivnog razvoja koji je zastupljen u centru, fokus je na socio-emocionalnoj inteligenciji, koja djetetu omogućava da odrasta u zdravu ličnost i da ima dobre predispozicije da bude samostalan, uspješan čovjek.

„Za nas je uspješan čovjek zapravo sretan čovjek i polazimo od toga. Ne smatramo da će djeca samo kognitivnim razvojem biti uspješni ljudi, već vjerujemo da će biti uspješni ukoliko su sretni i zadovoljni sobom“, objašnjava Ruža.

Njena praksa pokazala se kao izuzetno uspješna.

“Pružamo podršku djeci, njegujemo njihovu ličnost i polazimo od činjenice da je svako dijete dobro i ima svoje potencijale. Odrasli uvijek okarakterišu dijete, a ne ponašanje, što je pogrešno. U ’Sveznalicama’ želimo da jasno, od početka, dođemo do spoznaje da su svi problemi rješivi i da je problem ponašanje, a ne ličnost djeteta.“

„Želimo zadržati fokus na djeci od pete godine. Po nama, šesta i sedma su veoma bitne. U petoj pripremamo dijete za novo životno poglavlje, da što više ojačamo njegove sposobnosti, prevaziđemo strahove i pogrešna očekivanja. Da podržimo i dijete i roditelje. Učimo ih šta je opasno za njih i kako da se zaštite i traže adekvatnu pomoć“, navodi.

“Male Sveznalice”, program za djecu od šest do osam godina, doprinose razvoju životnih vrijednosti. Program primjenjuje kreativne tehnike učenja i razvoja, hrabri dijete, razvija komunikaciju, uči ih lijepom ponašanju i pomaže da prepoznaju rizike. Male Sveznalice čitaju, igraju se, crtaju, pišu, modeliraju, ali i učestvuju u donošenju pravila ponašanja sa vršnjacima i tako razvijaju odgovornost, povjerenje prema okolini i osjećaj zadovoljstva. Svaki mjesec do kraja godine je tematski. Učiće o zahvalnosti, pravednosti, ljubavi, zdravlju, odgovornosti, obrazovanju, povjerenju, prijateljstvu, solidarnosti, poštovanju, humanosti, poštenju.

Sveznalice nude i program joge za tinejdžere od osam do osamnaest godina.

„Joga za djecu utiče na percepciju slike o sebi. I zdravstveno ona ima svoje efekte. Utiče na bolju koncentraciju, fokus, daje im mogućnost da se sami sebi dokazuju, što je jako važno u razvoju. Zapravo cilj je da se dokazujemo sami sebi, a ne drugima. Asani se izvode u granicama prijatnosti, ali vremenom se dostiže sve veći nivo fleksibilnosti. Naši časovi su karatkeristični zato što sve radimo na principu simulacije, tako da oni sve životne percepcije mogu da pretvore u jogu. Nema mjesta predrasudama, nema tu povezivanja sa religijom. Joga je najpoželjnija tehnika za djecu. Rezultati su dobri i kod djece koja imaju problem sa težinom, ishranom, pokretnošću“, objašnjava Ruža.

„Za nas je uspješan čovjek zapravo sretan čovjek i polazimo od toga. Ne smatramo da će djeca samo kognitivnim razvojem biti uspješni ljudi, već vjerujemo da će biti uspješni ukoliko su sretni i zadovoljni sobom“, objašnjava Ruža.

“Sveznalice pričalice” je program namijenjen djeci od osam do 14 godina, a pomaže im da usavrše govorne vještine, da nauče da aktivno slušaju, gradi njihovo samopouzdanje, uči ih tenikama nenasilne komunikacije, razvija empatiju, kritičko razmišljanje i formiranje stava. “Sveznalice brojalice”, za djecu od šest do 10 godina, pružaju podršku djeci da kroz zabavan radioničarski način i igru savladaju osnovne računske operacije. Program je baziran na priručniku „Kladim se da možeš“, odnosno psihološkim aspektima početnog proučavanja matematike.

“Kreativne Sveznalice” namijenje su djeci od šest do 14 godina i zapravo su vrijeme provedeno u kreativnom radu. Posljednji program, “Profesije Sveznalica”, prilagođen je mladima od 12 do 18 godina i baziran je na savjetima o profesionalnoj orijentaciji, omogućava psihološko testiranje i izgradnju karijernog profila.

Joga za djecu utiče na percepciju slike o sebi. I zdravstveno ona ima svoje efekte. Utiče na bolju koncentraciju, fokus, daje im mogućnost da se sami sebi dokazuju, što je jako važno u razvoju. Zapravo cilj je da se dokazujemo sami sebi, a ne drugima.

Bitan dio “Sveznalica” su i roditelji. Za njih se organizuju individualne ili radioničke edukacije, a sve s ciljem uspostavljanja roditeljskog partnerstva i boljeg razumijevanja potreba djeteta. Tu je, naravno, i joga za mame i tate.

„Sveznalice“ su usmjerene na proces, jer za sve promjene treba vremena. Rezultati dolaze sami po sebi. Ishodi ovih tehnika su trajni. Rezultata nema preko noći, već polako i za cijeli život. Svi ste dobrodošli.

“Obrazovanje uma bezu obrazovanja srca i nije obrazovanje!” – Aristotel

No, čak i kasnije, dok mališani rastu, Finska se trudi da ih usmjeri na put prema uspjehu. U narednim redovima otkrićemo vam osam pravila kojih se ova zemlja pridržava kada je obrazovni sistem u pitanju.

Takmičenje nije važnije od saradnje

Finska je shvatila da takmičenja između djece neće dovesti do uspjeha kakav bi mogle postići saradnje između škola.

Jedan od razloga za to je i taj što u Finskoj nema privatnih škola. Svaka akademska institucija u ovoj zemlji se finansira javnim finansijskim sredstvima. Nastavnici su obučeni za to da izdaju sopstvene, a ne standardne testove. Vjeruje se da će nastavnici odraditi dobar posao bez motivacije takmičenja.

Prosvjeta je jedna od najcjenjenijih profesija

Nastavnici u Finskoj nisu nedovoljno plaćeni kao što je to slučaj u nekim drugim zemljama. Naprotiv, oni su veoma važni zbog toga što Finska mnogo ulaže u djecu koja su osnova doživotnog razvoja.

Da biste postali nastavnici u Finskoj morate završiti barem master studije. Često će se desiti da ćete predavati u osnovnim školama koje su pripojene Univerzitetu. Rezultat? Možete računati na to da nastavnici u Finskoj znaju najbolje pedagoško istraživanje koje postoji u obrazovanju.

Finska sluša šta govore istraživanja

U Finskoj se istraživanje radi bez političkog tereta na leđima.

Vlada donosi odluke o politici obrazovanja zasnovano gotovo isključivo na efikasnosti – ako podaci pokažu poboljšanje, Ministarstvo obrazovanja i kulture će pokušati da radi na taj način.

Ukratko, Finska radi svoj posao.

Finska se ne plaši eksperimentisanja

Kada se obraća pažnja na istraživanja stiče se velika prednost koja se ogleda u tome da niste dužni spoljnim snagama kao što su novac i politički stav.

U Finskoj, nastavnike se podstiče u tome da kreiraju sopstvene mini-laboratorije za stilove predavanja, da zadrže ono što funkcioniše i otarase se onoga što nije efikasno.

Vrijeme za igru je sveto

Finski zakon obavezuje nastavnike da nakon svakih 45 minuta predavanja djeci pruže odmor i vrijeme za igru u trajanju od 15 minuta. Taj zakon potiče iz dubokog, skoro književnog ubjeđenja da djeca treba da ostanu djeca što je duže moguće. Njihov zadatak nije da odrastu brzo, niti da sve zapamte i rješavaju testove.

Rezultati govore sami za sebe – sva istraživanja su pokazala da se djeca koja imaju barem jedan odmor dnevno u trajanju od 15 minuta bolje ponašaju u školi i dobijaju odlične ocjene.

Djeca imaju malo domaćih zadataka

Mališani nemaju mnogo domaćih zadataka, a ta filozofija potiče iz uzajamnog povjerenja koje vlada između škola, nastavnika i roditelja.

Roditelji i škole pretpostavljaju da nastavnici tokom školskog dana uspijevaju pokriti svo potrebno gradivo. Rijetko kad se desi da jedna strana traži da se više radi. Vrijeme kod kuće je rezervisano za porodicu gdje djeca uče samo lekcije o životu.

Predškola je kvalitetna i univerzalna

Roditeljima u Finskoj je apsolutno sve zagarantovano. Predškola i dnevni boravak su univerzalni za svu djecu do sedam godina i više od 97% mališana od tri do šest godina pohađa barem jedno od ove dvije ustanove.

Pored toga, predškole u Finskoj su zaista dobre. One međusobno usklađuju svoje nastavne programe i pripremaju djecu na slične načine. Dok dođe vrijeme za to da djeca dobiju zadatke roditelji mogu biti sigurni u to da se iste lekcije uče u cijelom gradu.

Ne plaća se školarina za fakultet

Mladi ljudi u Finskoj ne moraju plaćati školarinu da bi studirali. Programi osnovnih, master i doktorskih studija se subvencionišu kombinacijom novca poreskih obveznika i savezne Vlade.

“Mladim ljudima se skida ogroman teret s leđa zato što ne moraju da razmišljaju o tome da li mogu da plate svoje studiranje”, izjavio je za “Business Insider” Pasi Salberg (Pasi Sahlberg), generalni direktor centra za međunarodnu mobilnost.

Prema njegovim riječima, sistem potiče iz vjerovanja da je “obrazovanje, uključujući i visoko obrazovanje ljudsko pravo i odličan ekvilajzer u našem društvu”.

Školica za roditelje ima za cilj da se osnaže roditelji za nenasilne i neprepopustljive metode vaspitanja i disciplinovanja djece kojim bi gradili odnos povjerenja i saradnje sa svojom djecom pripremajući ih za samostalni život u društvu u kojem žive.

Edukacija je osmišljena tako da predstavlja balans između teorije, vježbe i obrađivanja pojedinačnih situacija. Razmjena iskustva između učesnika/roditelja je veoma vrijedan segment edukacije.

Edukacija traje 18 sati, a podjeljena je u 9 različitih tematskih cjelina. Predviđeno je da svaka radinica traje dva sata, a održavaju se ponedjeljkom i petkom u ulici Miše Stupara u Banjaluci. Edukaciju vode Snežana Jondža i Bojana Delibašić Bjelić.

Više informacija potražite na ovom linku ili broju telefona 065 698 235.