Da, dobro ste pročitali. Ne ekstrovert, ne introvert, nego nešto između ili, još bolje, oboje u jednom. Otrovert je onaj hibridni karakter koji voli društvo, ali ga društvo istovremeno i iscrpljuje. Osoba koja zna uživati u samoj sebi, ali joj nakon tri dana bez ljudi ipak počnu nedostajati zvuk čaša i dobar šum razgovora.

Kako izgleda život jednog otroverta?

Zamislite osobu koja u petak navečer pleše do jutra, smišlja nove fora poteze za karaoke i vodi društvo iz bara u bar. U subotu ujutro nestane. Ne javlja se nikome, pali svijeću, mota se po stanu u pidžami i bingea tri sezone serije. Nedjeljom popodne ponovno dobiva poruku: „Ajmo na kavu?“ I gle čuda, osoba dolazi, nasmijana, spremna za razgovor kao da se ništa nije dogodilo.

To je otrovert u svojoj punoj snazi. Balans između potrebe za pažnjom i želje za povlačenjem. Oni žive na toj klackalici i zapravo u tome pronalaze svoj ritam.

Zašto je otrovertizam cool?

U svijetu gdje se često dijelimo na „intro“ ili „ekstro“, otroverti su podsjetnik da zapravo ne moramo birati. Njihova fleksibilnost znači da se dobro snalaze u većini društvenih situacija. Mogu održati prezentaciju pred kolegama, ali isto tako uživati u tihoj večeri s knjigom. Oni znaju čitati energiju trenutka i prilagoditi se, a to je, priznajmo, poprilično moćna supermoć.

Tamna strana otroverta

Naravno, nije sve bajno. Otroverti se znaju pogubiti u vlastitim kontrastima. Ponekad pristanu na previše druženja pa pregore ili se povuku toliko da ih prijatelji počnu zvati „duhovima“. To stalno ljuljanje može biti zbunjujuće i za njih same i za njihove bližnje, ali opet, zar nije upravo u toj nepredvidivosti i čar?

Kako prepoznati otroverta u svom društvu?

Vrlo jednostavno. To je onaj prijatelj koji prvi diže ruku za afterparty, ali i prvi nestane kad treba otići na after-after. Onaj koji briljira u grupnim razgovorima, ali se ponekad ispriča i ode „samo malo udahnuti zrak“. To je onaj tip osobe koji zna reći: „Ajmo svi kod mene!“ i koji zna, jednako uvjerljivo, reći: „Danas sam na airplane modeu.“

U konačnici, otroverti su možda najbliži onome što većina ljudi stvarno jest. Malo društveni leptirići, malo samotnjaci. Nisu u kutijama, ne vole etikete i zapravo žive slobodu biranja trenutka. Njihov svijet je šaren, dinamičan i pun balansa baš kao i život sam. Ako se prepoznajete u opisu, u njemu i uživajte jer imate razloga.

Izvor: Journal.hr

U posljednjih 15 godina rada susreli smo se sa stotinama polaznika i
uvijek je bilo fascinantno gledati kako različite ličnosti pronalaze
svoj put u učenju. A evo i nekoliko tipičnih primjera.

________________________________

Ekstroverti – energija grupe kao hrana

Ekstroverti obožavaju ljude, interakciju i dinamiku. Njima offline
učionica pruža osjećaj zajedništva i prostor da pokažu svoju energiju.
Ali, i online može ponuditi dinamiku, današnje platforme imaju
breakout sobe, zajedničke zadatke i razgovore u realnom vremenu. Samo
što se energija grupe prenosi kroz ekran, a ne uživo.

Strahovi ekstroverata:

„Online nema prave atmosfere.“

„Biće hladno i bezličно.“

Naša iskustva: kada se ekstroverti ohrabre da probaju online, često
iznenađeno priznaju da i tu postoji energija grupe, samo drugačije
raspoređena.

________________________________

Introverti – sigurnost i fokus u sopstvenom prostoru

Introverti najbolje funkcionišu kada imaju svoj mir. Online im daje
prednost, uključuju se kad žele, koriste snimke, prate materijale u
ritmu koji njima odgovara.

Strahovi introverata:

„Neću imati disciplinu ako ne dolazim u učionicu.“

„Ostaću sam i neću osjetiti grupu.“

Naša iskustva: kod introverata online često daje upravo ono što im
treba,  prostor da budu svoji, a opet dio zajednice. Discipline ima i
online, samo je drugačije raspoređena.

________________________________

Strukturisani planeri – disciplina kroz raspored

Oni koji vole red i pravila obično biraju offline. Sama činjenica da
moraju doći u učionicu u određeno vrijeme daje im osjećaj obaveze.

Strahovi planera:

„Ako ostanem kod kuće, neću se natjerati da učim.“

„Online će mi biti previše fleksibilan.“

Naša iskustva: mnogi planeri ostaju dosljedni i online, ako se
uspostavi jasna struktura, termini, podsjetnici i plan rada. Ali ako u
startu osjećaju da će im biti teško, bolje je da budu u učionici.

________________________________

Digitalni istraživači – alati kao motivacija

Za one koji vole tehnologiju, online je prirodan izbor. Oni kliknu na
svaku opciju, istražuju aplikacije i koriste dodatne resurse.

Strahovi istraživača:

Gotovo ih i nema, osim tehničkih pitanja: „Hoće li mi raditi internet?“

Ili praktičnih: „Zauzima li program puno mjesta?“

Naša iskustva: tehnički uslovi kod nas su na minimumu, sve funkcioniše
jednostavno i bez komplikacija. Najčešće su brige veće u glavi nego u
praksi.

________________________________

Fokus i realne prepreke

Naravno, postoje situacije u kojima online jednostavno nije idealan:
pas laje, djeca trče, komšije buče, ili neko nema internet pa se
uključuje iz kafića. U tim slučajevima iskreno savjetujemo,  bolje je
da dođete u učionicu. Nije poenta forsirati online po svaku cijenu,
već pronaći okruženje u kojem polaznik može biti fokusiran.

________________________________

Zaključak

Pitanje nikada nije: „Šta je bolje – online ili offline?“
Pitanje je: „Šta je bolje za mene?“

Ako ste ekstrovert, možda će vas offline više motivisati, ali i online
može biti dinamičan. Ako ste introvert, online vam može pružiti
idealan prostor za rast. Ako ste planer, učionica vam daje sigurnost,
ali i online može biti jednako strukturisan. Ako ste digitalni
istraživač, online je vaš svijet.

Najvažnije je prepoznati sebe i izabrati format u kojem ćete imati
mir, fokus i disciplinu,  jer samo tako učenje jezika postaje iskustvo
koje donosi rezultate.

Napisao je ovaj post nakon što je otkrio knjigu Marti Lejni (Marti Laney): “Prednost introverta: Kako uspjeti u svijetu ekstroverta” (“The Introvert Advantage: How to Thrive in an Extrovert World”). Kako kaže, osjećao se kao da je neko napisao enciklopediju o rijetkoj rasi ljudi kojoj i sam pripada. Knjiga mu je objasnila mnoge njegove ekcentričnosti i pomogla mu da redefiniše svoj život u novom produktivnom kontekstu.

“U tom trenutku sam bio pod pritiskom da budem ekstrovert i činilo se kao da nešto nije u redu sa mnom. Bilo je lako da se ovako osjećam jer svi ljudi oko mene su stalno tražili neke stimulacije, zabave, druženja. Osjećao sam da su svi oko mene mislili da nešto nije u redu sa mnom. Istina je da zaista volim da se družim, ali kada mi je dosta, u redu je da odem kući”, rekao je Karl za Bored Panda.