Tragajući za kreativcima koji u svom radu koriste isključivo ekološke materijale i pokušavaju da putem svojih djela pokrenu javnu diskusiju o problemu koji smo sami sebi stvorili, naišli smo na šest imena.

Marina DeBris

Doslovno govoreći, Marinin rad je smeće. Ona svojim instalacijama pokušava podići svijest o zagađenosti okeana i plaža, a pri tome koristi otpad koji pronalazi u vodi ili pijesku. Organizovala je eko izložbe i aktivna je u podizanju svijesti o zagađanju životne sredine, te promovisanju čiste energije.

Alan Sonfist

Ovaj umjetnik iz Njujorka u svojim djelima obuhvata slikanje, crtež, fotografiju, skulpturu i multimediju. On stvara zelene kolaže u kojima kombinuje prirodu i umjetnost, koristeći materijale koji se mogu reciklirati.

Aurora Robson

Kanadska umjetnica kreira nevjerovatne sklupture od otpada. Dvije decenije je živjela u Njujorku, te postala svjesna količine otpada koji se stvara u metropolama. Ona prikuplja stvari koje bacamo svakog dana, a zatim ih pretvara prava umjetnička djela. Na taj način im daje novi život i pretvara ih u nove, razdragane objekte.

Nele Azevedo

Poznata po svojoj instalaciji „Čovjek koji se topi“, Nele obrađuje temu globalnog zagrijavanja koje pogađa cijeli svijet. Ona pravi hiljade malih ljudi od leda, a zatim ih smiješta na gradske spomenike i poziva građane da gledaju kako se oni tope.

Sayaka Ganz

Ova umjetnica vjeruje da objekti imaju sopstveni duh. Ona prikuplja otpad iz kuhinje, sunčanice, igračke i slične stvari, a zatim ih pretvara u instalacije. Često imaju oblike različitih životinja, a razvrstava ih po boji.

Uri Eliaz

Izraelski umjetnik Uri u svom studiju čuva brojne instalacije i skulpture koje je stvorio od opada iiz okeana. Pored toga što se zanima za ekologiju i koristi reciklirane materijale u svom radu, on takođe slika na kesama, starim vratima i velikim poklopcima kanistera.

Tekst nastao u saradnji sa kompanijom EuroBeta.

Ove vodene površine zauzimaju oko 70 odsto površine zemlje i negdje na internetskom prostranstvu pročitasmo da su šume pluća planete, a mora njen želudac. Međutim, kao što svoj želudac uništavamo stresom, teškom i začinjenom hranom, alkoholom i ostalim zlima, tako uništavamo i ovaj tuđi. Tačnije, svačiji. Pored naftnih mrlja i raznih toksičnih supstanci koje se svakodnevno izlivaju u morska prostranstva i proždiru ekosisteme, ogromna opasnost smo i mi. Ne velike kompanije, ne neoprezni radnici, ne nesreće i incidenti. Mi kao pojedinci i sasvim obični ljudi.

Otpad koji ostavljamo za sobom na plaži i  u samoj vodi mnogo je opasniji nego što se to nama čini. Podaci pokazuju da u se morima širom svijeta trenutno nalazi oko 100 miliona tona plastičnog otpada. Sto miliona tona! A kako je dospio tamo? Pa sigurno nije izašao iz kante za smeće ili odšetao sa deponije, pa se odlučio za noćno kupanje. Sav ovaj otpad su u utrobu mora i okeana smjestili ljudi lično, tako što su ga bacali sa brodova ili na plažu, pa se on tokom plime i osjeke našao u vodi. Ne znamo šta je tim ljudima bilo na umu i čime su se vodili, ali ako su mislili da se more samostalno može izboriti sa svim tim otpadom, pa ga nekako magično preraditi – silno su se prevarili. Ajde što su se prevarili, već što su svima nama stvorili problem.

Da bi se jedna obična plastična kesa razgradila potrebno je između 450 i 1.000 godina, limenke između 10 i 100 godina, a opušci jednu ili dvije godine. Osim što ono narušava zdravlje i ljepotu vodenih površina, smeće predstavlja i veliku opasnost za životinje. Zamislite samo koliko njih umre jer im se kese omotaju oko vrata. Želite li biti krivi za smrt malog morskog bića?

Istraživanja pokazuju da je upravo Jadransko more, na koje većina nas odlazi, jedno od najzagađenijih u Evropi. Začuđeni ste? Mi baš i nismo… Podaci kažu da se u crijevima svake treće kornjače pronađe plastično smeće, zbog koga na kraju i umiru. Životinje čiji je životni vijek nekoliko stotina godina, umire zbog smeća koje smo ostavili za sobom. Čini li vam se to pravednim?

Ukoliko spadate u sebični soj ljudi, pa vas pogađaju samo stvari koje direktno vama štete, moramo vas napomenuti da veliki dio naše hrane dolazi upravo iz mora. Sjetite se toga kada naredni put budete uživali u lignjama, dagnjama, hobotnicama i ostalim delikatesama. Znate li kroz kakve je otrovne supstance prošla i koliko ste usitnjene plastike pojeli zajedno sa njenim mesom?

Članak je nastao u saradnji sa kompanijom Euro Beta.