Vigdís Finnbogadóttir, ”najpopularnija islandska političarka”, funkciju predsjednice države je vršila u tri mandata – do penzionisanja 1996. godine. Samohrana majka, koja je u 41. godini života usvojila dijete, i bila prva žena bez partnera na Islandu kojoj je to uspjelo; preživjela je rak dojke i jednostruku mastektomiju.

Njen moto je bio “nikada ne iznevjerimo žene”.

Bila je dio antimilitarističkog pokreta koji se protivio ulasku Islanda u NATO, i u okviru kojeg su ljudi 60-tih i 70-tih godina 20. vijeka znali pješačiti 50 km od Rejkjavikaa do Keflavika, uz povike “Island van NATO-a!”.

Anegdota kaže da je tokom jedne predizborne kampanje jedan od njenih protivnika aludirao da ona ne može biti predsjednica jer je “polovična žena” (zbog toga što nije imala jednu dojku). Nakon što je osvojila izbore, Vigdís mu je odgovorila: “Ne namjeravam dojiti islandsku naciju, nego je voditi.”

Vigdís je rođena 15. aprila 1930. godine u islandskoj prijestonici Rejkjaviku. Francuski jezik i književnost je studirala u Grenoblu i na Sorboni, istoriju pozorišta u Kopenhagenu, a zvaršila je i engleski jezik te se školovala za profesoricu  na Univerzitetu u Rejkjaviku.

Karijeru je započela u pozorišnjoj kući u rodnom gradu (Reykjavík Theatre Company), 1954. godine, koju je kasnije, u preriodu od 1972. do 1980. godine, vodila kao umjetnička direktorica. Takođe, od 1976. je bila članica, a dvije godine kasnije postaje i predsjednica Savjetodavnog odbora za kulturna pitanja nordijskih zemalja. Islandska javnost imala je priliku da je upozna i zavoli putem tamošnje javne televizije, na kojoj je vodila kurs francuskog jezika u obrazovnom programu.

Na Islandu je, uoči njenog izbora za predsjednicu, vladala feministički naklonjena atmosfera.

Naime, u septembru 1975. godine, održan je prvi Women's Day Off (Kvennafrídagurinn) u Rejkjaviku, odnosno, štrajk islandskih žena za ekonomsku i društvenu jednakost. Na ulice je izašlo 90% Islanđanki koje su taj dan odbile raditi svoje plaćene i neplaćene poslove!

Cijeli je Island stao na jedan dan; zatvorene su škole, banke, otkazani letovi, a muškarci su morali preuzeti brigu za djecu, čime je jasno pokazano da je ženski rad nezamjenjiv i presudan u održavanju privrede jednog društva. Među učesnicama štrajka je bila i Vigdís, zajedno sa ženama koje su bila zaposlene u pozorišnoj kući. Štrajk je urodio plodom – ubrzo je donesen zakon koji je garantovaojednaka prava za žene i muškarce, ali je na promjene u praksi trebalo još pričekati.

Upravo su predsjednički izbori 1980. bili test za potvrdu tih promjena. Vigdís se kandidovala, uz podršku  desnog centra. Izbore je dobila uz svega 33,6 glasovadok je drugoplasirani od četvoro kandidata imao 32,3%. Prisjećajući se tih dana, Vigdís je rekla: “Tipično ženski, bilo mi je žao mog protivnika – bio je drag čovjek i bio bi dobar predsjednik. Bilo je situacija kad sam mislila da je razlika u procentima premala, ali sada shvatam da se mogu ponositi.”

Iako je predsjednička uloga na Islandu ceremonijalna, Vigdís  je bila cijenjena zbog svoje predanosti stanovnicima svoje zemlje i njenoj popularizaciji širom svijeta. Stoga je reizabrana u tri navrata – 1984, 1988. i 1992. godine. Svojim najvećim uspjesima smatra stavljanje naglaska na očuvanje prirode i reforestaciju, kao i važnost obrazovanja te očuvanje islandske kulture i jezika.

Tokom javih nastupa je promovisala feminizam i pacifizam, ističući da se sva prava  moraju podudarati s obavezama.

Nakon stupanja s dužnosti, osnovala je i predsjedavala Savjetom žena svjetskih liderica, s ciljem osnaživanja žena za zauzimanje pozicija moći.

Prije 20 godina je imenovana za predsjednicu UNESCO-ve Komisije za etiku naučnog znanja i tehnologije te ambasadoricu dobre volje za jezike pri UNESCO-u, a 2000. godine i UN-ovu ambasadoricu dobre volje u borbi protiv rasizma i ksenofobije. Takođe, 2002. godine je pod okriljem UNESCO-a osnovan Institut za strane jezike pri sveučilištu u Rejkjaviku koji nosi njeno ime i čije je djelovanje usmjereno ka očuvanju bogatstva svjetskih jezika.

“Žene su poput pahulja snijega. Otope se u trenu, ali ako se udruže, mogu zaustaviti sve pred sobom”.

Vigdís Finnbogadóttir

U prethodnom tekstu o PRVIM LOLAMA, ženama koje su prokrčile put nama ostalima u nekoj od sfera, odnosno oblasti, bilo da je riječ o nauci, politici, umjetnosti, kulturi, sportu ili društvenom djelovanju, pisale smo o Viktoriji Vudhol.